Kultura

Izložba slika akademskog slikara Nedeljka Simanića „Apstraktna Boka“ nedavno je prikazana likovnoj publici u Staklenoj galeriji Kulturnog centra „Nikola Đurković“.
Postavku čini petnaestak ulja na platnu srednjeg formata koje je, kaže Simanić, naslikao od januara do marta tekuće godine.

Polazeći od već zadatog okvira teme, tj. Boke Kotorske, njenih mediteranskih karakteristika, geomorfnih, floralnih i biomorfnih činjenica, Simanić je nastaojao da se udalji od 
reprezentacijskog opisa, deskripcije detalja, insistirajući na ukupnoj ambijentalnoj atmosferi prostora, njegovoj dinamici ili statičnosti, uživajući u igri koja nudi beskrajan koloristički opseg mogućnosti.
Akcenat je, kaže, na boji, njenoj materijalnosti i taktilnosti, ekspresivnoj energiji koju posjeduje, snazi slikarskog gesta, gustoći i prozirnosti bojene materije.

Zadata tema je toliko inspirativna Boka Kotorska, ali to je samo polazište.

I prethodna dva ciklusa koja je izlagao u raznim galerijama na Primorju, tiču se bokeljskog ambijenta. To je polazište koje na različite likovne načine obrađuje kroz svoje stvaralaštvo.

Dok je ciklus velikih figurativnih slika pod nazivom “Rani raj” imao sve elemente tzv. “fotorealizma”, sadržavajući značenjske konotacije jedne implicitne društvene kritike, ciklus naziva “Tišina” daje radikalno drugačija likovna rješenja.

„U sva ta tri ciklusa sam nastojao da budem drugačiji jer volim da se brzo mijenjam, da ne ostajem pri jednom slikarskom pristupu. Recimo u ciklusu Rani raj imao sam izrazito figurativan pristup gdje sam obrađivao temu plaže, nastojeći da provučem ideju. A onda ciklus Tišina, koji je bio izložen u Sju Rajderu prošle godine, bio je likovna suprotnost ovom prethodnom. Izloženo je nekih dvadesetak slika dosta minimalističkih, hromatski svedenih, monohromatskih, crno-bijelih, gotovo potpuno apstraktnih. Apstraktna Boka stoji negdje između ta dva ciklusa, nije potpuno figurativan, niti potpuno apstraktan“ – objašnjava Simanić.

U ciklusu „Apstraktna Boka“ umjetnik je nastojao da se oslobodi svih stega i pritisaka.

„Dao sam sebi slobodu da kako osjećam intuitivno, tako se i ponašam na platnu, te da ne robujem nikakvim pravilima. Iako je neki koncept početno postojao, koji mora biti čvrst i zasnovan na principima koje sam sam sebi zadao, ja sam nastojao da se oslobodim nekakvog unutrašnjeg pritiska“ – kaže Simanić.

Svakako da je u interakciji sa umjetnikom, stvaraocem najbolje kada publika može sama da zaključi koja je poruka ili da pročita i interpretira na svoj način, ali Simanić navodi da je njegova namjera da se gledalac osjeća ugodno pred njegovim djelom.

„Sjetio sam se tvrdnje francuskog slikara Anri Matisa da je on svoju sliku zamišljao kao neku udobnu fotelju koja gleda na pejzaž, te da bi čovjek trebao da se ugodno osjeća pred tim prizorom. Nešto tako sam i ja zamislio sa svojim slikama. One, prema mom mišljenju, nisu uznemirujuće. Mislim da su neke smirujuće skale emocije koja se manira kroz boju i potez. Koliko god sam ja sebi davao slobodu u radu, ipak sam se držao neke čvršće organizacije slike. Volim da je slika istovremeno slobodna, ali i koncepcijski i kompozicijski sigurna, da je promišljena i zasnovana na slikarskim i principima slikarske harmonije“ – ističe Simanić.

Izložba „Apstraktna Boka“ realizovana je uz pomoć Opštine Kotor, sredstvima dodjeljenim po osnovu Odluke o sufinansiranju projekata iz oblasti likovnog stvaralaštva.

„Situacija po pitanju kulture i umjetnosti na našim prostorima uvijek je poprilično problematična. Takve intervencije od strane gradske uprave, koje su usmjerene na razvoj umjetnosti i kulture koja je poprilično kod nas na marginama, u svakom slučaju su dobrodošle. Mislim da je to neka vrsta podsticaja i mladima stvaraocima. Ne bi bilo loše da se u tom pravcu i dalje nastavi. Ja sam im jako zahvalan na tome“ – kaže Simanić.

Od samog početka likovne karijere eksperimentisao je raznim tehnikama ali, ističe, uvijek ga je zanimao zanatski aspekt slikarske umjetnosti.

„Čovjek u toku svog razvoja ispituje materijale koji mu najbolje leže. Mislim da ulje objedinuje neki najširi spektar tih mogućnosti koji jedan klasični slikar može da ispolji na platnu ili papiru. To je čitava lepeza mogućnosti od crteža do guste pastoze za slike. Možete se poigravati crno – bijelom tehnikom, možete ići u boju, intezivnije i manje intezicnije itd. Zanatski aspekt, savladavanje figure, portreta, anatomije, klasična školska obuka, akta, mrtve prirode, pejzaža - to je meni bilo jako značajno da prvo savladam, pa onda da idem na svoju realizaciju, kako izmijeniti određenu mrtvu prirodu, kako mu dati ne samo onaj realistični aspekt jer to se negdje zanatski može usavršiti, međutim pokušati da od toga napravim neku svoju vlastitu viziju, od portreta recimo. Mislim da je to suština neke moderne umjetnosti od početka 20. vijeka - da su oni zanemarili aspekt mimetičkog realističkog predstavljanja stvarnosti, već su išli na izražavanje individualnog pogleda umjetnika svog ličnog i pogleda na svijet. Međutim, to se ne dešava spontano. Iza toga mora postojati neka tradicija, nauka, škola koju smo morali proći“ – priča Simanić.

Nedeljko je prošlogodišnji dobitnik Nagrade za najbolji vizuelni rad nastao u Kotoru. I ove godine će učestvovati na Konkursu Gradske galerije povodom obilježavanja Dana opštine Kotor.

„Učestvovaću ponovo sa par radova. Mislim da umjetnici bez ikakvog zazora treba da se prijave i da učestvuju. To je odličan podsticaj, pogotovo za mlade stvaraoce. Razvija im kreativno razmišljanje, da budu malo drugačiji od onoga što inače jesu i da pokušaju da tu svoju ideju osmisle, izađu iz svog kruga stereotipnog mišljenja i pokušaju da iznenade sebe. Bez obzira da li će se nagrada osvojiti ili ne, uvijek na tim izložbama bude jako lijepih radova i mislim da to što godinama radi Gradska galerija jeste jako dobro“ – ističe Simanić.

Emisiju možete poslušati na linku Katareo.

Tekst: Irena Mačić
Foto: Radio Kotor