Kultura

Prenosimo autorski tekst našeg sugrađanina Andra Saulačića:

Peraške poklade – stari narodni običaj vezan uz period prije korizme prema rukopisu Marka Martinovića iz 1715. godine – vrlo su slične sačuvanom običaju Poklad koji se i danas održava na otoku Lastovu jer su ta dva prostora bila sastavni dio Dalmacije.

U muzeju grada Perasta nalazi se rukopis Marka Martinovića o Peraškim pokladama iz 1715. godine. Prvi ga je objavio don Pavao Butorac (kotorski i dubrovački biskup), a zatim don Gracija Brajković i dr. Miloš Milošević 1978. godine u knjizi Proza baroka 17. i 18. st. Taj detaljan opis poklada je vrlo dragocijen jer su takvi podaci rijetki.

Poklade su stari narodni običaj koji se održava u razdoblju između Bogojavljenja (6. 01.) i korizme (posta). Naglasak je na lokalnim tradicijama, maskiranju, spaljivanju „krivca“ (karnevala) sa satiričnim karakterom. Naziv dolazi od staroslavenskog pokladati se, što znači najesti se (posebno mesom) posljednji put prije posta.

U urbanim sredinama taj tradicionalni lokalni običaj prije posta – poklada – prerastao je u moderniju formu maskirane zabave – karneval (po srednjolat. carnem levare – ukloniti meso) ili krnje u Dalmaciji. Tako danas imamo lokalni i međunarodni karneval kao dio turističke ponude grada. Na našem prostoru najpoznatiji su kotorski i riječki karneval, a u svijetu karnevali u Veneciji, San Remu, Riu de Janeiru, São Paulu itd.

Na karnevalu je naglasak na povorci s kostimima i pratećom glazbom – pravom spektaklu – koji se kod nas dovršava spaljivanjem karnevala, glavnog krivca za sve nedaće „pasane godine“. Ovaj običaj nema religijsku ili obrednu dimenziju, ali se poštuje (ne baš vazda u Kotoru) vrijeme održavanja u periodu od Bogojavljenja do korizme ili Čiste srijede. Cijeli period prije korizme obilježen je maskiranim ophodima, zabavama, veseljem, ludovanjem, razuzdanošću te obiljem jela i pića. Vrhunac je događanja u posljednju nedjelju kada se u Kotoru spaljuje „glavni krivac pasane godine“ – Karneval. Sve se dovršava u ponedjeljak i utorak (pokladni utorak) prije Pepelnice (Čiste srijede), tj. posta.

Prema opisu iz 1715. godine poklade u Perastu bile su dobro pripremljene sa složenim scenarijem i znatnim brojem radnji i lica. Predviđena je bila čak i globa za nemir i buku – pošto moraju završiti svoju ulogu svi koji budu u igri. Poklade su se sastojale od velikog broja šala karakterističnih za talijanske Commedie dell'arte (Pantalon, ljekar, Zakanjin, pajac). Osim toga, sadržajno su tadašnje poklade u Perastu imale i političku poruku jer je trebalo veličati tek započeti novi rat protiv Turaka (1714. god.). Na kraju se spaljivala lutka u obliku „nevjernika s turbanom“, a u njemu su bile umjetne vatre. Martinović spominje igranje kola i pjevanje po mjesnom običaju uz gitare, bubnjeve i pifare.

Igre, kola i svečanosti te 1715. godine održale su se u nedjelju poslije podne, 3. ožujka (prije korizme), na peraškoj pjaci u znak veselja što je oglašen početak rata Venecije s Osmanlijama. Tada je bio dovezen jedan vašel (brod) pod pjacu, 60 lakata daleko od kraja, pa se sa pilastara zvonika protegao konop do vašela i dobro zategao. Postavljena je zatim lutka koja predstavlja nevjernika s turbanom, a u njemu umjetne vatre. U određeni sat od strane Penčića izašao je neko odjeven kao general sa svoja dva savjetnika i velikom pratnjom krabulja sa zastavom i šest kopljanika, dva paža i drugim časnicima kako zahtijeva služba. Slijedio je zatim stari običaj susreta generala i kćerke, sve popraćeno plesom praćenim cimbalima, gitarama i bubnjem. Sve završava letom lutke s pilastra zvonika, gdje su zvona, do vašela po konopu označenim pravcem, a kad dovrši let, udarit će pifare i bubanj sa općim klicanjem i sedam hitaca. Na kraju se zapalila figura nevjernika s turbanom i opalile su se rakete sa zvonika uz pucanje, udaranje bubnja, pifara i gitara.

Bilo bi lijepo taj stari običaj u Perastu obnoviti kao turističku atrakciju.

Kotor nema sačuvane detaljne opise, ali je poznato da su u doba karnevala ulicama defilirale maske. Povodom crkvenog jubileja 1691. godine generalni providur A. Molin zabranio je maskiranje građanstva „što se drugih godina običava u ovo doba“.

Korijeni ovih običaja su pretkršćanski i vjerojatno su se razvili iz rimskih bakanalija, luperkalija, saturnalija i kulta plodnosti. Unatoč otporu Crkve, običaj poklada nastavio se i nakon kristijanizacije, ali su taj neposluh društvenim i vjerskim sponama, ludovanje te nepoštovanje društvenih tabua ipak bili kalendarski smješteni u razdoblje neposredno prije korizme kao razdoblje „toleriranoga“ grijeha na koje se odmah nastavljalo razdoblje pokore i pokajanja. Od kasnoga srednjeg vijeka priređivanje pokladnih povorki – karnevala – širilo se u gradovima katoličke Europe, najprije u Italiji (Rim, Venecija), a zatim u Francuskoj, Belgiji, Njemačkoj i dr. Ophodi s pokladnim maskama nisu bili samo prigoda za zabavu, već su ruganjem i kritiziranjem javnih osoba i aktualnih događaja stekli kritički naboj u predstavljanju obrnutoga svijeta i odnosa među ljudima. Ophodi služe i danas kao politički odušak, neka vrsta katarze društvene zajednice, kao zabava, a i u službi su turističkog gospodarstva. Po otkriću Novoga svijeta karneval se uobičajio i na američkom tlu, u Južnoj Americi u Rio de Janeiru i São Paulu, a u Sjevernoj Americi u New Orleansu itd.

Lastovski poklad – tradicija duga preko 500 godina pod zaštitom UNESCO-a

Tradicija poklada i danas se održava na otoku Lastovu i slična je običaju iz Perasta opisanom 1715. godine. Naziva se POKLAD. Kao i svakog siječnja, i ovog se na Lastovu održava 543. Lastovski poklad, jedan od najuzbudljivijih događaja na otoku. Poklad počinje na svetog Antoneta (sv. Antuna Pustinjaka) 17. siječnja i traje do 17. 02. 2026. godine. Lastovski poklad je u prosincu 2025. godine uvršten na UNESCO-ovu listu dobrih praksi očuvanja nematerijalne kulturne baštine svijeta kao jedinstveni pokladni običaj tradicijske kulture Lastova.

Prema legendi, kada su u srednjem vijeku Saraceni (Mauri) napadali dalmatinske otoke, krajem 15. stoljeća opsjedali su i grad Korčulu. Tada su poslali izaslanika na otok Lastovo da od stanovnika zatraže predaju. Lastovci su izaslanika zarobili i zatvorili. Mauri su nato uputili svoje brodove na Lastovo kako bi ga porobili. Žene i djeca su bosi pješačili od Lastova do brda Hum iznad mjesta (na visini od 418 m) i molili se sv. Jurju za pomoć u istoimenoj crkvici. Njihove su molitve uslišene – iznenada se podiglo jako nevrijeme koje je raspršilo neprijateljsko brodovlje. Na to su Lastovci zarobljenog glasnika posadili na magarca i vodili ga kroz cijelo selo kao porugu.

Prvi zabilježeni spomen Lastovskog poklada datira iz 16. stoljeća, kada je 1597. godine dubrovački knez zabranio često bučnoj karnevalskoj gomili nošenje oružja. Oni koji nisu poslušali njegov dekret riskirali su progonstvo s otoka.

Lastovski poklad jedan je od najupečatljivijih i najsloženijih pokladnih običaja u Hrvatskoj. U njemu ključnu ulogu imaju pokladari koji prolaze kroz mjesto u narodnim nošnjama uz glazbu i ples. Oni organiziraju pokladna događanja i predvode središnji ophod na pokladni utorak. U povorci sudjeluju i lijepe maškare koje obilaze domaćinstva (terase), gdje se uz pratnju lijerice pleše pokladarsko kolo. Na čelu povorke ide pokladar koji vodi magarca s lutkom Poklada. Vrhunac običaja predstavlja spuštanje Poklada niz dugi konop s najvišeg mjesta u selo uz pucnje i veliku buku, nakon čega se Poklad spaljuje na trgu. Lutka Poklad simbol je krivca za sve loše u pasanoj godini te simbolizira kraj zla i početak novog razdoblja. Sve to prati pjesma „halekanje“ i zajedničko slavlje mještana.

Bilo bi lijepo obnoviti stari običaj poklada u Perastu, koji je dosta sličan Pokladu na Lastovu, za turističku promidžbu Perasta i Boke kotorske jer je atraktivan i ne zahtijeva mnogo novaca.

Tekst: Andro i Marija Saulačić HU „Boka kotorska“ – Kotor
Slike: TO Lastova