Kultura

Razgovorom sa glumicom Brankom Otašević o kratkometražnom filmu „Naša strana ljepšeg dana“ završen je Treći međunarodni filmski festival „Uhvati film“ Kotor.

Radi se o filmu koji je sniman u okviru istoimenog projekta u saradnji sa Dnevnim centrom „Tisa“ iz Bijelog Polja.

Razgovor je ispred hotela „Marija“ vodio producent festivala Branimir Žugić, a glavna rukovoditeljka ovog projekta Otašević je, između ostalog, podijelila svoje utiske o učešću na festivalu u Kotoru.

Kako je kazala utisci sa festivala su pozitivni. „Od ljepote svega, same organizacije, topline ovog festivala. Mislim da ste bili na nekom drugom mjestu, sa nekim drugim ljudima, ovaj festival ne bi bio to što jeste. Od hotela, kratkih priča i svih detalja kako ste smislili, do kina Boka, svih lica, sve je savršeno i sve mi se uklapa. Sve je toliko toplo, intimno, iskreno iz duše. Imam osjećaj da živim onaj život koji smo mi živjeli iz nekih sličnih generacija i da uopšte nismo ovog datuma 2022. godine kada je sve nekako brzo. Hvala Bane što si me vratio u to vrijeme iskrenosti i lijepih stvari. Sve pohvale za festival. Možda stvarno neko čuje od ljudi koji mogu da pomognu festival i da se ove stvari još više šire. Mislim da treba na ovakvim stvarima raditi, a ne na festivalima nekog drugog sadržaja kojih imamo, nažalost sve više, a ovih sve manje. Trebaju ove stvari da žive, da traju više i da više ljudi bude uključeno” – ocjenjuje Otašević.

Ona je podijelila i utiske o filmovima koji su prikazani prvog dana festivala “Uhvati film”: “Miko” rediteljke Liv Polkmane, “Treća sreća” reditelja Davida Todorovića, “Večera sa Ljubom” rediteljke Divne Stojanov, koji su prošle godine snimani u Kotoru i Tivtu u okviru projekta Invisible Lives, te  “Punim plućima” rediteljke Leile Elhoweris o Slavenu Škrobotu, svjetskom putniku u kolicima i putniku godine u Hrvatskoj.

“Filmovi su fantastični. Kako sam radila sa djecom iz Bijelog Polja toliko vremena, prije toga sam samo mogla da zamislim kakav je njihov život. Iz te glumačke empatije koja je nama dosta bliska i koja je neophodnost za naš poziv, mogla sam samo to da zamislim. Nikad nisam znala šta je stvarno zaista kad se tu prodre. Iz te perspective, gledajući filmove prve večer,i bilo mi je mnogo teško. Plakala sam, iako su to bili odrasli ljudi većina. Svidjelo mi se. Sve govorim neke termine za koje nam još na Akademiji  profesor Bane zabranjivao. U glumi nema sviđa mi se, ima ili jeste ili nije. Pa eto, ti filmovi jesu kako su snimljeni, kako je vođena priča, kakvi su kadrovi, kakve su ideje i odabir samih aktera. I to bih voljela da mogu svi da vide. I televizije da više puta emituju. Ti filmovi ne traju puno, a mnogo su bitni i daju jedan prelijepi pečat ravopravnosti. Ja bih voljela da svi vide te filmove baš zbog bahatosti današnjeg vremena i života koji vodimo” – ističe Otašević.

Od aktera filmova koji su prikazani prve večeri festivala, Otašević izdvaja Jelenu Todorović.

“Izdvajam Jelenu koja je toliko šarmantna i divna, ja ne mogu da vjerujem da onakva osoba postoji. Vidi se veliki rad sa njom i vidi se ta velika toplina njene porodice. Ne znam kakve su ustanove ovdje i ko je sve sa njima radio, ali se osjeća koliko su svi oni svjesni sebe i šta se krije iza svega toga. Ona je juče došla da podrži djecu sa kojima sam ja radila. Koliko ona zna sve i koliko su oni samosvjesni - filmovi baš to pokazuju kroz neke detalje, kadrove, tako da svaka čast na ovom festivalu. Posebna pohvala djeci sa kojom je radio Sead Šabotić. To su srednjoškolci iz Pljevalja (projekat Inkluzivni filmski kamp) To je fanstastično urađeno.

Filmovi su takvi da moramo da napnemo sva čula i da zamislimo taj jedan život. Sve te filmove bih postavljala na svakoj akademiji koja ima veze sa dušom, to su obično akademije umjetnosti. Danas je nekako sve oskrnavljeno, pa i te akademije umjetnosti. Mislim da više ne liče na umjetnost i ima ih previše i ovakvih i onakvih. Sigurno ima mnogo takvih ljudi koji imaju šta da kažu, tako da ja bih voljela da ima što više takvih filmova” – priča Otašević.

Kako ističe Žugić, filmska ekipa koja je radila na filmovima koji su prikazani prve večeri festivala kazala je da ih je čitav proces i rad sa OSI potpuno promijenio.

“Jedan snimajući dan je potpuno promijenio njihov život i viđenje. Projektom Inkluzivni filmski kamp i festivalom “Uhvati film” širimo krug ljudi, upoznajemo ih sa ovom tematikom da svi zajedno živimo” – navodi Žugić.

Otašević se osvrnula i na proces snimanja filma i rada sa djecom u Bijelom Polju.

“Mi smo za dva dana snimili 39 scena. To je nemoguće što sam ja radila sa njima i koliko su oni mene slušali i pomogli mi. Akteri su od 3 do 27 godina. I svi imaju različite dane, probleme. Bilo mi je mnogo teško. Prvih puta sam znala da dođem kući i da plačem satima. Toliko mi je bila nepravda ta životna.

Mnogo su me dirnuli koliko su bili sretni, kada sam shvatila koliko oni čekaju taj četvrtak da ja i Klara dođemo da se družimo sa njima. Dnevni centar Tisa je bio otvoren za saradnju. Ideja je bila, ne da oni meni pričaju svoje prile, jer oni ne bi ni mogli da ispričaju svoje živote. Htjela sam sa njima da napravim monologue, odlomke sa nekom porukom za druge ljude. Zato su pažljivo birani svi ti tekstovi” – kaže Otašević.

Film je, navodi ona, produkt velike ljubavi, rada, zbližavanja.

“Oni nikad nisu bili na more, nikad nisu vidjeli brodove uživo. Učešće na ovom festivalu za njih je bio praznik. Neki od njih nisu spavali dvije noći od uzbuđenja što će da budu na festivalu.

Festivali i projekti poput ovih je prilika za njih da pronađu prijatelje i nadaju se ljubavima i novim poznanstvima. Radeći sa ovom djecom shvatila sam da su njihovi roditelji bili oduševljeni i sretni što smo napravili da oni mogu isto što i drugi ljudi i da mogu i više” – objašnjava Otašević.

Ona ističe da za projekte poput ovakvih nedostaje podrška sponzora.

Žugić se nada da će filmski festival “Uhvati film” rasti iz godine u godinu kako bi poruke osoba sa invaliditetom stigle do svih građana.

Kako su kazali, festival promoviše potencijale osoba sa invaliditetom i kroz film kao medij doprinosi boljoj vidljivosti u društvu.

Podsjetimo, Organizator festivala je NVU “Art 365” uz podršku Opštine Kotor, Sekretarijata za kulturu, sport i društvene djelatnosti Opštine Kotor, Filmskog centra Crne Gore i NLB banke.
Prijatelji festivala su Udruženje mladih sa hendikepom Crne Gore (UMHCG), Fakultet dramskih umjetnosti Cetinje, JU Resursni centar za sluh i govor “Dr Peruta Ivanović”, Škola za osnovno i srednje muzičko obrazovanje "Vida Matjan" i domaćin festivala JU Kulturni centar “Nikola Đurković” Kotor.   
Projekat je dio regionalne mreže Filmski festival “Uhvati film” koji realizuju partnerske organizacije iz regiona KAO Parnas Novi Sad, Udruga Spirit Rijeka, HO Partner Banja Luka i NVU Art 365 iz Podgorice.

Tekst: Irena Mačić

Foto: Radio Kotor