Kultura

Tekst: Biljana Marković
Foto: Radio Kotor / B.M.

Društvo prijatelja grada Perasta (DPGP) i Mjesna zajednica (MZ) Perast su manifestaciju “Gađanje kokota” zaštitili kao nematerijalno kulturno dobro Crne Gore i uspjeli da je upišu u Regisar Ministarstva kulture, saopštio je Radio Kotoru član Društva i viceadmiral Bokeljske mornarice, Andro Radulović.

Podsjećamo, drevni običaj “Gađanje kokota” je 15. maja održan u Perastu. Bokeljska mornarica je tada prošla gradom u defileu sa Gradskom muzikom, odigrano je Bokeljsko kolo, položeno cvijeće na spomenik bivšeg admirala Vladislava Brajkovića, ali je segment gađanja kokota na moru i ove godine izostao.

Radulović ističe da je obavljanje tog čina obustavljeno od 2019. godine, nakon primjedbi Nevladine organizacije (NVO) za zaštitu životinja “Korina”.

Od tada Društvo i MZ zakonskim putem ulažu napore da u ovu pučku manifestaciju vrati taj njen, izvorni segment.

“Nažalost, tradicija, prisutna u Perastu od početka 17. vijeka, prekinuta je 2019. godine, jer nas je NVO koja se bavi zaštitom životinja prijavila policiji. Zbog nerazumijevanja sistema, prekinut je običaj koji traje toliko vjekova. Krenuli smo u pravnu borbu da ga, prije svega, zaštitimo, a onda i vratimo njegov autentičan koncept. Taj put je dosta spor i trnovit. Prvi korak koji smo preduzeli i uspjeli u tome, je da smo zaštitili običaj kao nematerijalno dobro Crne Gore. To podrazumijeva učestvovanje Gradske muzike, plesanje kola Bokeljske mornarice, svetu misu i na kraju čin gađanja kokota”, pojašnjava Radulović.

Međutim, ovaj segment manifestacije u koliziji je, kaže, sa Zakonom o zaštiti i dobrobiti životinja i Zakonom o korišćenju oružja na javnim površinama.

“Iako smo upućivali a​​​​​mandmane kojima bi uticali na te zakone, još uvijek nismo uspjeli da ih promijenimo. Do tada smo imali ideje i predloge da možda postavimo razne makete, ali živog kokota, kao simbola jedne veličanstvene pobjede malog broja Peraštana nad velikom turskom vojskom, koji je zapravo i simbol nade u budućnost, nam nisu dozvolili. Mi, Peraštani se zaista trudimo. Iskrenu podršku su nam dali i Bokelji, ali sve to ide veoma sporo. Stručna i pučka javnost je uz nas, međutim, vlasti to nisu prepoznale kao značajno”, kazao je Radulović.

Izrazio je nadu da će se to u budućem periodu promijeniti, te da će ova biti posljednja godina, da čin gađanja kokota nije obavljen.
Da su 2019. godine Stolivljani u Perast donijeli živog kokota u zlatnom kavezu, čime se na ironičan način željelo pokazati da je taj kokot zaštićeniji od običaja koji traje 400 godina, podsjeća članica DPGP Tina Ugrinić.

“Željeli smo da probudimo javnost, da podstaknemo na razmišljanje, ali kako to uvijek biva kod nas, ljudi se obično probude jedan, dva dana i onda se opet uspavaju. Nekako sloga među ljudima izostaje cijelo vrijeme. Vrlo su rijetki oni koji hoće nešto konkretno da urade, da podstaknu promjene. Tako smo tog kokota htjeli da prikažemo u svijetlu da je on mnogo zaštićeniji u odnosu na običaj i da, kada već nismo mogli da gađamo, na neki simboličan način prikažemo naš tihi bunt”, konstatuje Ugrinić i dodaje da je kokot potom vraćen u Stoliv.

Ističući da imaju potporu Bokelja, kao i vlasti u Boki, kaže da to ipak ništa ne mijenja, sve dok se ne dopre do nadležnih državnih organa.

“Imam osjećaj da ljudi ne žele da nas čuju, da misle ako promijenimo običaj, ako je to plastični kokot, ili meta, da smo održali običaj, ali nije poenta u tome. Mnogo toga se u običajima promijenilo i ako se segment po segment bude mijenjao, pogotovo danas kada ljudi čak i ne čitaju, nego uzimaju informaciju zdravo za gotovo, ne provjeravaju je, to je jako opasno. Onda smo i mi nekako u nedoumici što je bolje, da li da se stvarno ugasi taj dio običaja, što bi bilo šteta, jer kod Peraštana je uvijek postojao spoj svjetovnog i vjerskog. Ako okrnjimo svjetovni dio tradicije, na taj način smo okrnjili i cjelokupni običaj, koji nije samo misa i Bokeljsko kolo. Običaj su sva tri segmenta. Osjećamo dug prema našim precima da to bude autentično”, podvlači Ugrinić.

Podsjetila je da Peraštani imaju tri običaja koja slave i to podizanje mađa 1. maja, Perašku gospu, odnosno Gađanje kokota 15. maja i Fašinadu 22. jula.

“Takođe je veliki praznik za Peraštane, koji su vjerski izmiješani, Velika gospa 15. avgusta kada  katolično i pravoslavno stanovništvo udruženo ide da posjeti na školj”, rekla je Ugrinić.

Žaljenje zbog neodržavanja čina gađanja kokota na moru izražava i dugogodišnja aktivistkinja MZ i članica Društva Marina Brainović.

“Mnogo mi je žao što se sve na pola dešava. Ove godine smo imali sreću da je bilo lijepo vrijeme, pa se barem odigralo kolo i nastupila Gradska muzika, što je dalo neku svečanu notu. Ipak, svi su se pitali, a mi se nadali do zadnjeg dana, da ćemo barem neku metu gađati. Međutim, uvijek imamo neke prepreke koje moramo preskočiti, a to nam teško ide”, naglašava Brainović.

Ove godine su inače na pjaci ispred Crkve Sv. Nikole bile postavljene replika puške, posuđena iz Muzeja grada Perasta, i replika mača, te maketa kokota kojeg su u Njemačkoj napravili Lastovljani i poslali u Perast preko Hrvatske.

“Ovo je naš izraz protesta – sada gledajte aluminijskog kokota. U znak protesta smo nabavili i lizalice u obliku kokota i podijelili prisutnima. Sve radimo iz entuzijazma, ljubavi prema Perastu, osjećanja prema svim našim običajima i tradiciji, ali to malo koga dotiče”, zaključuje Brainović.