Kultura

Profesorica književnosti u penziji, Nadežda Nada Radović, osim naročitog senzibiliteta za izradu dobrotske čipke, njeguje strast i prema pripremanju Dobrotske torte.

U publikaciji koja nosi naziv ove jedinstvene poslastice, a koja je iz štampe izašla u novembru prošle godine, utkano je desetogodišnje traganje za receptima s ciljem da probude duh prošlih vremena i podsjete na vještinu pripremanja tzv. “Carske torte” (jer ima izgled carske krune) za koju se uvijek traži komad više.  

Naša sagovornica se rado prisjećala minulih vremena, odrastanja u Dobroti i nastojanja da od zaborava otrgne sve one lijepe navike i običaje prisutne u Boki.   

“Prošlost je draga, ali i izazovna. Ona traži da se ulazi što dublje u sve njene slojeve, da se otkriva i propituje, jer ćemo samo tako više čuti, naučiti i sve to prenositi na mlađe generacije”, priča Radović.

Za emisiju “Nedjeljni razgovor” Radio  Kotora otkriva da je živjela pored poznatog dobrotskog palaca Dabinović, a u domu Anke Dabinović naučila je vještinu Dobrotske torte.

“Gospođa Anka je znala da pripremi ovu poslasticu, po običaju, za rođendane i imendane domaćina, slave i blagdane i da nas mlade pozove oko njenog, ovalnog stola da se počastimo. Tada je otvarala čudesnu drvenu kredencu u kojoj su se nalazile dragocjenosti ove poznate pomorske porodice. Među njima su bile kristalne čaše čiji zvuk mi se urezao duboko u sjećanje. Bile su od tankog stakla, bez rezbarenih figura i rezova. To je bio poklon vrijedan pažnje i divljenja, a stigao je vjerovatno iz Venecije ili Turske.  Pretpostavljam da su te čaše bile iz 17. vijeka, budući da je otac od kontese Balović bio ataše u Turskoj. Ona se tamo školovala i moguće, donijela u svojoj prćiji”, pojasnila je Radović.

Uz tortu se, napominje, uvijek služio šampanjac ili liker rožulin u bićerinima (malim čašama).

“Gospođa Anka je u svojoj bašti imala veliku, mirisnu ružu od koje se pravio liker. Danas ih u bokeljskim vrtovima, nažalost, ima veoma malo. Domaćicu sam zamolila da dođem sljedeći put kada bude pravila tortu i gledam kako se priprema. Više puta sam je posmatrala u kuhinji i tako usavršila način pripreme. Prvi put sam je samostalno napravila kada su je moja braća Ilija i Branko zatražili, iako sam se pribojavala kako će ispasti. Tada sam pozvala gospođu Anku kako bi je probala i dala konačnu ocjenu. Bila je zadovoljna i rekla mi je da mogu nastaviti da je pravim. To je za emene bilo veliko priznanje”, kazala je Radović.

Danas je rado priprema, a njeni ukućani je često požele na trpezi. Stavlja se na okruglu gvantijeru (poslužavnik), ukrasi zelenim vijencem šparoge, a okolo poređaju male bijele, žute, roze ili crvene ruže koje se u đardinima (vrtovima) sade isključivo za dekoraciju.   

“Tortu jedu na razne načine. Neko odmah izreže veliki komad, a ima i onih koji je polako guštiraju. Od mirisne ruže i danas pripremam sok i slatko. Tokom ovog mjeseca, kada je vrijeme obrezivanja, ponudim se da dam grančice, jer se lako prima”, rekla je Radović.  

Recept za Dobrotsku tortu je prilično jednostavan, ali su sastojci skupi, a vrijeme pripreme je nešto više od tri sata.

“Za pripremu treba više od pola sata, za izradu 45 do 50 minuta. Peče se čitav sat, s tim što je veoma važno dobro pogoditi temperaturu šporeta i boju kore. Svaka domaćica je peče na svoj način i u nju dodaje nešto svoje, bilo da se radi o limunovoj korici, cimetu, vanilin šećeru. U tortu ide i oko pola kilograma mendula (badema) koje treba u vreloj vodi opariti, oljuštiti, prosušiti i samljeti. Liker Maraskino je svakako neizostavan dio recepta koji torti daje autentičnost i neponovljiv ukus. Dobro sjedinjenim tijestom popunjava se kalup, radi se kruna, marcipan se ulije u kalup i nakon toga se pravi gradelada kojom se pokriva marcipan i ujedno ukrašavamo tortu”, naglašava Radović. 

Podsjeća da je u Dobroti nedavno pronađen originalni sač u kome se nekada pripremala Dobrotska torta.  

“To sam saznala od jednog mladog čovjeka koji radi u pošti. Ispričao mi je da ga je pozvala starija gospođa iz Kotora da joj nešto popravi na telefonskoj žici. Da bi obavio taj posao, morao se popeti na šufit (tavan) i tamo je zatekao mnogo starih predmeta. Vlasnica kuće mu je kazala da ima namjeru da ih baci, a njega je zainterigirao stari sač. Dozvolila mu je da ga uzme i zahvaljujući toj okolnosti, imamo svojevrsni rariret, koji se danas čuva na posebnom mjestu, a svjedoči o pripremi ove poslatice u vrijeme kada nije postojao šporet na drva. Kako on izgleda, možete pogledati na stranicama moje publikacije. Osim četrnaest recepata Dobrotske torte, tražila sam da se obavezno unesu imena domaćica, a recepti su prevedeni na engleski, italijanski, njemački, španski, franuski i turski jezik”, zaključila je Radović.  

Tekst: Sanja Čavor

Foto: Radio Kotor