Kultura

U emisiji “Nedjeljni razgovor” Radio Kotora, naša gošća bila je sekretarka Folklornog ansambla “Nikola Đurković” iz Kotora, Bojana Radonjić U nastavku pročitajte intervju koji je uradila novinarka Sanja Čavor

• Koliko djece je upisano ove godine u Folklorni ansambl (FA) “Nikola Đurković” Kotor?

Početkom ove školske godine, tokom septembra, našem ansamblu pridružilo se tridesetak mladih koji žele da nauče nešto novo, druže se sa svojim vršnjacima, a sve to kroz tradicionalnu narodnu pjesmu i igru. Upis je bio otvoren i tokom oktobra za sve uzraste, od najmlađe grupe (pet godina) do rekreativne (55 godina). Prošlog mjeseca  upisano je još deset polaznika

• Krajem septembra startovala je sa radom predškolska grupa “Opančići”. Jeste li zadovoljni odzivom najmlađih?

Jesmo. Na našu veliku radost, djeca i njihovi roditelji su nam poklonili svoje povjerenje. Na dan upisa došlo je dvadesetoro djece predškolskog uzrasta koji su mali, ali veliki entuzijasti. Tako je formirana grupa za njihov uzrast koju smo zvučno i simbolično nazvali “Opančići”.

Zabava povodom upisa je protekla u pozitivnom raspoloženju, djeca su bila zadovoljna, a i mi kao organizatori. Termini njihove grupe su uveliko u toku i počeli smo sa radom. Družimo se dva puta sedmično u trajanju od po trideset minuta

• Na koji način je pandemija korona virusa ostavila posljedice na folklor?

Kada je članstvo u pitanju, svakako da ima određenih promjena. Kao i u svakoj drugoj branši, tako je i na folklor imala negativne posljedice. Članstvo se za vrijeme trajanja COVID-a 19 smanjivalo. Ono što nas je naročito rastužilo jeste činjenica da smo čak ostali bez jedne uzrastne grupe “Omladinskog ansambla” koji podrazumijeva srednjoškolski uzrast. Osim toga, folklor je na izvjestan način živa materija, nešto što zahtijeva zajednicu, interakciju, vedar duh i stvaranje. Bez toga, ma koliko se trudili, smanjenje broja članova je neminovno. Posljedice su i dalje prisutne, međutim, broj članova se  povećao. Trenutno ukupno imamo preko 200 članova/ica, s tim što je problem nedostatka dovoljnog broja muških članova u svim uzrastnim grupama još uvijek aktuelan. Osim na članstvo, pandemija je ostavila posljedice i na druge segmente, poput nemogućnosti odlazaka na turneje, održavanja godišnjih koncerata, seminara i ostalih vidova druženja, a sve to utiče na članove ansambla koji su nosioci njegovog rada.

• Na koji način animirate djecu, mlade?

Trudimo se na svaki mogući način da im pristupimo, posebnim strategijama za svaki uzrast. Često organizujemo razne aktivnosti i zabave (najčešće početkom nove školske godine i krajem iste, kao i uoči novogodišnjih praznika). To su periodi godine kada im možemo priuštiti malo slobodnog vremena i kreirati prostor za dodatne aktivnosti koje bi ih povezale i učinile radosnim. Djecu i mlade najviše obraduju pozivi za putovanja i druženje.

• Scena ima neke svoje zakone. Postoje li striktna pravila u postavljanju koreografija kojih se morate držati ili je ipak, na određeni način, dozvoljena umjetnička sloboda?

 Pravila postoje. Time se vode koreografi koji postavljaju izvođenje određenih igara sažete u jednoj koreografiji. Ja još uvijek nisam koreografkinja, međutim, iz ugla folklorašice  mogu reći da svaki igrač/ica ima svoju poziciju koju zna kao i sve njene promjene na sceni koje su ispraćene sa različitim igračkim obrascima (varijantama plesnih koraka). Na taj način sve to izgleda lijepo, jednostavno, kolokvijalnim rečnikom-‘upeglano’ na sceni. Ima svoj tok i dinamiku. Podvlačim da iza toga stoji izuzetno puno rada kako bi se to sve izvelo bez greške i izgledalo što je moguće tačnije,a opet prijatno i usklađeno za oko posmatrača iz publike. Izvođenje koreografije jeste timski rad, ali je najprije individualni, jer svaki igrač/ica pokriva isključivo svoje mjesto i nema zamjenu na sceni. Odgovornost je velika i nerjetko imamo običaj da kažemo da to samo mi-koji nastupamo, možemo razumjeti. Za sve to je potrebno znanje licenciranog koreografa/kinje kako bi mogao/la sve to da predstavi na sceni, uzimajući u obzir pozicije i kretanja svih igrača, kao i stručno znanje iz etnokoreologije i labanotacije. Srećom, imamo takvu osobu u ansamblu, a to je naš rukovodilac i direktor ansambla, prof. Predrag Šušić.

• Proputovali ste puno zahvaljujući folkloru. Kako se u svijetu gleda na folklor? Koliko se cijeni umjetnost plesanja, a na koji način se prepoznaje i uvažava kod nas?

Na osnovu onoga što sam mogla vidjeti do sada, razmjenjujući iskustva sa ostalim folklorašima/cama, situacija je uglavnom slična u mnogim državama. Koliko god da se igri dive, vole je i prihvataju, ne daje joj se dovoljno značaja, prostora i podrške. A folklor, kao nauka i disciplina zahtijeva puno vremena, odricanja, ali i finansijske potpore da bi se kao takav održao na određenom nivou i prezentovao. Konkretno, govorim o narodnim igrama, pjesmama i nošnjama. To je, između ostalog, bila i jedna od tema razgovora sa učesnicima našeg prvog, Međunarodnog festivala folklora “Oj talasi, talasajte” koji je održan u junu ove godine, istakla bih ovom prilikom, zahvaljujući podršci Opštine Kotor.

• Šta je po Vašem mišljenju zadatak ovdašnjeg folklora?

Naš zadatak i misija su da ljudima što više približimo ono što folklor uistinu jeste, da pomognemo u percepciji da je on  mnogo više od pjesme i igre. Da predstavlja vezu sa korjenima i precima, sa našim nekadašnjim načinom života, naš identitet i ono što trebamo da prenesemo na buduće generacije, kako bismo ga sačuvali od zaborava. To možemo postići jedino ako roditelji upućuju djecu na folklor, ali i da i oni dođu i tako im budu primjer. Nijedna plesna ili sportska organizacija nema tako važan poziv kao folklorna. Možda zvučim pristrasno, ali na samu pomisao na važnost očuvanja dijela kulturne baštine ovog podneblja, srce mi zaigra, a proradi ponos.

• Koji je broj kulturnih programa, sadržaja i promocija koje na godišnjem nivou imate u folklornom ansamblu? Da li slijedi nastavak sa istim tempom i energijom, na čemu je trenutni fokus?

U organizaciji našeg Folklornog ansambla “Nikola Đurković” radi pet uzrastnih grupa u Kotoru, jedna u Risnu i dvije u Radanovićima. Preko 200 članova plešu, raspoređeni sedmično u 21 termin (probu). Osim toga, imamo javne nastupe, godišnje koncerte, ljetnje komercijalne nastupe, učešće na brojnim međunarodnim festivalima, kao i izdatu prvu publikaciju knjige “Da nam kolo ne zastane” profesora Šušića. Prije pandemije imali smo oko 130 nastupa godišnje, a ove godine 70 izlazaka pred publiku. Naravno, nastavljamo istim tempom i energijom, a ono što nam je trenutno u fokusu je terenski rad na sakupljanju podataka o našoj folklornoj zaostavštini. Posebno me raduje činjenica da smo tokom nedavnog obilaska Grblja, predvođeni direktorom ansambla, prof. Predragom Šušićem, naišli na izuzetno gostoprimstvo ovdašnjih stanovnika/ca koji nam rado otvaraju svoja vrata, iskreno i sa velikom radošću pokazuju stare fotografije, dokumenta i pričaju o tradicionalnim igrama i pjesmama koje su se nekada izvodile na ovim prostorima, a sve u želji da se dostojno sačuva i prezentuje veoma kompleksna građa koja se tiče valorizacije bokeljske plesne prošlosti.

Tekst: Sanja Čavor

Foto: Radio Kotor