Kultura

Autorka teksta: Biljana Marković

Foto: Radio Kotor / B.M.

Prvak hrvatskog glumišta i profesor na Akademiji dramskih umjetnosti u Zagrebu, Joško Ševo, 11. janauara je u koncertnoj dvorani Muzičke škole "Vida Matjan", Crkvi Sv. Duha, izveo monodramu “Govorite li hrvatski”, čiji je autor.

Proslavljeni hrvatski pozorišni i filmski glumac svoju predstavu je odigrao u Kotoru u okviru Programa proslave Dana hrvatskog naroda 2026. godine.

Više od sat vremena Ševo je "držao" pažnju publike, kroz monologe na različitim hrvatskim dijalektima “posuđene” od velikih imena hrvatske književnosti poput Tina Ujevića, Augusta Šenoe i drugih.

U ekskluzivnom intervjuu koji je dao Radio Kotoru, Ševo je, nakon izvođenja, kazao da je ova predstava imala premijeru 1994. godine, od kada je izveo 812 puta.

U Kotoru je imao prije 17godina izvođenje predstave sa Dubrovačkih ljetnjih igara, a na pitanje koliko se grada od tada do danas promijenio, ističe da zapaža

dramatičnije promjene Tivta.

“Više sam vidio Tivat. Igrao sam u jednoj ansambl predstavi i to je tada bilo malo mjesto u kojem gotovo da ništa nije bilo. Sada je nevjerovatno - Porto Montenegro, svjetla, kafići, restorani, hoteli, vide se ogromne investicije, tako da me baš iznenadila jaka promjena. Vrlo sam ponosan što nastupam u okviru obilježavanja ovog programa. Drago mi je igrati, ne samo ovdje, gdje je možda malo specifičnije s obzirom da je druga država”, kaže naš sagovornik.

Problemi u kulturi izraženiji su, smatra, u zemljama u tranziciji, što, kaže, svakako jesu i Hrvatska i Crna Gora.

“Onda pod silnim pritiskom onoga što sam pomenuo - svijetala, novca, dućana, svega ostalog, skloni smo zaboraviti neke vrijednosti koje apsolutno imamo i koje su žive. Njih treba buditi, vraćati, podsjećati ljude. Drago mi je što sam u Kotoru imao odličnu atmosferu. Bili smo koncentrisani i publika i ja, a već su mi rekli da se osjetilo da igram sa guštom. Imam ja tu izraz - igram malo kao pušten s lanca, pa me nosi. Moraš, naravno, imati takvu publiku, situaciju da te nosi, da ti kaže igraj”, apostrofira naš sagovornik.

Na pitanje koji su, po njegovom mišljenju, najznačajniji problemi u kulturu u Hrvatskoj, poručuje da pozorište, kao i bilo koju drugu vrstu umjetnosti, treba razvijati, te podvči da period korona virusa ostavio traga.

“Recimo jedan broj mojih studenata na akademiji nije mogao biti u kazalištu pošto smo imali strašne restrikcije, na primjer svaka četiri mjesta u sali morala su biti prazna, pa je na predstavama bilo očajno malo ljudi. Kazalište je umjetnost i navika konzumiranja te vrste života. Međutim, sve je napravljeno drugačije – primjera radi mijenjamo tv programe, ovo hoću, ovo neću. I onda, suprotno životu kakav se vodi, ova trka, strka, zbrka, novci, rade protiv, pa je potrebno sve to skupa da vratimo na tvorničke postavke”, naglašava Ševo.

Osim talenta koji se podrazumijeva i koji je “kao ulje bez kojeg se ne može”, za dobrog glumca, presudna je, kaže odgovarajući na naše pitanje, znatiželja.

“Ako igra neka predstava, ne može biti da ne učiniš sve da je ideš vidjeti, govorimo o gostujućim predstavama ili ako se otvaraju velike izložbe. Moramo činiti sve da se prekine autističnog svakog segmenta unutar kulture. Dakle, postojala je scena u Zagrebu, a nije je tada činila sada samo moja akademija, nego i likovna i glazbena posebno. Bilo je jako isprepleteno i mislim da trebamo vratiti tu neku vrstu, da nije zatvoreno. Moji sadašnji studenti ne znaju ko studira na likovnoj akademiji, a mi smo znali. Ne bojam i ne farbam neko vrijeme koje je prošlo. Naravno da je bilo bolje kada sam imao manje godina, ali nisam u smislu da popravljam vlastito sjećanje, to je glupo, a i ne mogu, ostalo je kakvo jeste.

Zatim, i ovo sam predavao svim generacijama studenata sam govorio o tome. Recimo drugo je film iIi televizija. Gledamo oskarovce, filmove koji su u konkurenciji sa nekim kriminalnim sitnim radnjama, imamo besprijekoran uvid danas u film, seriju, Netflix, a sada me pitajte koja će biti prva premijera u Podgorici i ja, na svoju sramotu, neću imati odgovor. To je loše, jer ja i svaki glumac mora imati zrcalo gdje ogledava vlastitu situaciju, dvije stotine, stotinu ili ne znam koliko kilometara, udaljenu. Na akademiji sam bio i prodekan, vodio glumu i jako zastupao susrete akademija. To zovem tim zrcalom - da gledam ono što radim u nekoj fazi, da gledam nekoga drugoga kako to radi iz koje perspektive, ugla. Mislim da je to nedostaje”, konstatuje umjetnik.

Nakon uspjeha predstave “Equinoxio”, koja je premijerno izvedena na Dubrovačkim ljetnjim igrama prije dvije godine i čiji se scenski život nastavlja i u narednoj sezoni, prošlogodišnji projekat “Ribarske svađe” doživio je ono što smatra suštinom pozorišnog rada-mogućnost da se igra i izvan festivalskog okvira.

Predstava “Ribarske svađe” krajem decembra izvedena je u Hrvatskom narodnom kazalištu u Zagrebu, a u planu su gostovanja u Osijeku, Splitu, Varaždinu i Rijeci.

Kako ističe, upravo takav kontinuitet daje puni smisao dugotrajnim probama, velikim produkcionim ulaganjima i umjetničkom trudu.

“Inače je katastrofa: odigraš četiri predstave na Dubrovačkim ljetnim igrama i onda se predstava skine sa repertoara. Toliki trud, ulaganja, a niti ko vidi, sve prođe potpuno ispod radara. Tako da ću to nastaviti”, kaže Ševo.

Uporedo s gostovanjima, u toku su i probe za novu predstavu prema djelu Karla Goldonija, kojom se zaokružuje trilogija započeta adaptacijama “Škrca” i “Lažljivca”.

Nova premijera, “Grintal”, planirana je za mart, a umjetnik u njoj ponovo tumači jednu od glavnih uloga, kao i u prethodna dva ostvarenja.

“Već sam počeo probe s jednom dobrom ekipom za Goldonija. Igrao sam kao završni čin trilogije: adaptaciju Škrca, zatim Lažljivca, a sada ćemo početi s Grintalom. To bi mi trebala biti prva premijera u trećem mjesecu. Radim Grintala. Igram u sve tri predstave – Lažljivca, Škrca i sada Grintala. To mi je prvo, a onda dolaze Igre i ostalo”, najavljuje on.

Upitan kada bi ga publika u Crnoj Gori mogla ponovno vidjeti, prisjetio se uspješnog izvođenja predstave Dubrovačkih ljetnjih igara u Kotoru, gdje je na glavnom gradskom trgu predstavu pratilo nekoliko hiljada gledalaca.

Iako su takva gostovanja produkciono zahtjevna i finansijski složena, upravo takvi susreti s publikom, kako kaže, potvrđuju smisao pozorišnog stvaranja.

“Ne znam kada bi mogao ponovno gostovati u Crnoj Gori. Počelo je dobro jer smo u Kotoru igrali predstavu s Dubrovačkih ljetnih igara. Ne razumijem se u sve detalje, ali znam da je ozbiljan trošak – cijela kazališna ekipa, scenografija, sve. Međutim, bilo je spektakularno. Na glavnom trgu je bilo nekoliko hiljada ljudi – stvarno sjajno. Nadam se takvim gostovanjima i ubuduće”, zaključio je Ševo.