Kultura

Zbirka pjesama „Ferao iz kaštela“ Gracije Gaša Marovića u organizaciji Hrvatskog nacionalnog vijeća promovisana je večeras u Velikoj sali Kulturnog centra ,,Nikola Đurković".

O knjizi su, osim autora, govorili: Ana Vuksanović, Aleksandra Tomović i Ilko Marović.

Sekretarica Hrvatskog nacionalnog vijeća Crne Gore Ana Vuksanović ističe da je autor Gracija Gašo Marović sa Mua, kapetan duge plovidbe u penziji, autohtoni bokeljski Hrvat.

“Autor kao svaki pravi entuzijasta i u ovim poznijim godinama gotovo svakog dana ima inspiraciju da piše stihove koje je i u okviru ove zbirke imao želju i potrebu objaviti. Hvala našem Gašu na inspirciji i na težnji da bude svojevrsni stihovni hroničar Boke kotorske svojeg vremena. To nije ni malo lak zadatak, bez obzira na životno iskustvo. Naš Gašo poeziju i stih svakako osjeća kao svoj slobodan prostor, kao svoje utočište i kao svoju sigurnu luku nakon putovanja. Njegova identiteska ukorijenjenost u fizički duhovni prostor Boke i njegovog zavičaja odlikuje se i u jeziku, odnosno i u dijalektu kojim piše. Njegova naslonjenost na tradiciju i duboka povezanost sa rodnom grudom ogleda se i u upotrebi specifičnih domaćih, pa i arhaičnih riječi“ – kaže Vuksanović.

Ona navodi da autor piše i muljanskim poddijalektom.

„Njegove pjesničke slike su plastične, njegov izraz je jasan, ima i nečeg epskog u sebi. Gašo želi da njegovi stihovi imaju i lakoću i težinu, i da kude (nešto manje) i da hvale, i da opominju i da veličaju, i da se vole, pa i da zabole. Zahvalni smo Graciji Maroviću, ali i svakom savremenom hrvatskom pjesniku na tome što dio svoje nutrine želi pretočiti u stihove ili u bilo koju drugu vrstu djela. Za to je potrebna velika hrabrost i velika odgovornost. A posebno smo im zahvalni na tome kada odluče svoje stihove podijeliti sa širim auditorijumom i time omogućiti da njihovo djelo ugleda svjetlost dana. Stihovi će vam pomoći u tome da njegovom licu kao autoru dodate još koju pjesničku crtu, a njegovoj osobnosti koja je dovoljno vedra i srdačna još po koju karakteristiku“ – ističe Vuksanović.

Prema njenim riječima, zbirku karakteriše sinestezija mora, neba, kamena, palace, lune koja je vrlo čest motiv, vrtova.

„Ima po nešto tuge, patnje, dosta sjete, čežnje, izgubljenih vrijednosti, ali naravno i strasti, ljubavi koje su pokretači, pa naravno i melanholije, ispovjesti, po malo i inata, našeg mentaliteta i humora svakako. Tema i motivi koji su zastupljeni u ovoj zbirci se razlikuju, ali im je svima zajednička ljubav prema ljubavi, životu, Boki, domaćim ljudima i ovdašnjem mentalitetu“ – objašnjava Vuksanović.

Ona ističe da autor snažno osjeća Boku, kao svoj duhovni prostor.

„Ambijent Boke je zasigurno dao doprinos nadgradnji njegovog pjesničkog izraza i senzibiliteta“ – ocjenjuje Vuksanović.

Tomović se osvrnula na književno-istorijsko stvaralaštvo u Boki, govoreći o pjesmaricama pomorskih kapetana koje, kako kaže, nisu imale veliki književni, ali zato jesu kulturološki značaj.

„Zbirka pjesama Ferao iz kaštela ima 3 poglavlja: Kamena kuća, More moje plavo i Vrt. To su tri jedinstva bez kojih se ne može zamisliti život na moru – kamena kuća kao sigurni bastion mladosti, porodične sreće, ali i teškog života, plavo more kao prva slika koju vidimo kada otvorimo oči i posljednja sa kojom odlazimo na počinak, more od kojeg se živi, jer kako kaže pjesnik: Samo ploviti i ribati se mora. Vrt kao rajski vrt, vrt mladosti, ljubavi, rajskih naslada i uživanja. Ali kao što je čovjek zbog svoga grijeha protjeran iz rajskog vrta, tako se i pjesnik sada već samo sjeća mladosti i uživanja koji su nepovratno prošli. Odlazeći svaki put iz Boke sa njim je odlazio i dio uspomena. One su se kovitlale u morskim burama nad brodom i uranjale u stihove“ – navodi Tomović.

Prisutnima se obratio i Ilko Marović, pjesnikov brat.

„Gašo nije pisao o ocu i majci, bar do sada koliko ja znam. Ali zato je pjesmom ovjekovječio strica Iva za sva vremena. Posvjetio mu je pjesmu Šjor Ivo“ – kaže Marović.

On je govorio je o stricu, šjor Ivu koji je, kako kaže Marović, bio zadnji muljanski oriđinal, posljednji boem.

„Za sve što moj brat i ja znamo, a znamo puno, o Kotoru, tvrđavi San Đovani, crkvama, muzeju, pjacama i pjacetama, rivi i markatu treba njemu da zahvalimo. Kao djeca već sa 5,6 godina išli smo sa njim i učio nas je da volimo Kotor“ – priča Marović.

Autor Gracija Gašo Marović je izrazio zahvalnost svima koji su dali doprinos da se ova promocija održi, te kazao da je ovo njegova prva napisana knjiga i da je trebalo dugo vremena da ugleda svjetlost dana. Prisjetio se pjesnikinje Desanke Matijević, koja je napisala prvu recenziju za njegovu knjigu i uticala na to da on počne pisati.

“Zahvaljujem se i gospođi Dijani Milošević na nesebičnom zalaganju na izdavanju ove knjige” – ističe autor.

U poetsko-recitatorskom dijelu programa učestvovali su članovi Amaterskog kazališta Hrvatskog nacionalnog vijeća Crne Gore: Matej Knezović, Irina Bulajić, Doris Deković, Klara Milošević, Andrea Lompar i Kristina Lompar.

Moderatorka programa bila je Aleksandra Tomović.

Promociji je prisustvovao predsjednik Hrvatskog nacionalnog vijeća Crne Gore Zvonimir Deković.

Zbirka poezije je finansirana sredstvima Fonda za zaštitu i ostvarivanje manjinskih prava Crne Gore.