Kultura

U organizaciji JU Kulturni centar “Nikola Đurković” Kotor/ Gradska biblioteka i čitaonica Kotor, u multimedijalnoj sali Kulturnog centra večeras je održana promocija romana “Papir sa vodenim znakom” i “Ikonostas” autora Gorana Petrovića, iako je sam početak promocije obilježio protest građana koji su nezadovoljni, jer je ova ustanova kulture prethodno zabranila promociju knjige “Najveći zločin u istoriji”, autora  Jovana Čubranovića.

Prof. dr Aleksandar Jerkov je tom prilikom kazao da je protivnik svakog vida zabrane.

,,Okolnosti nisu najprijatnije, ali kada su one bile prijatne. Nisu bile prijatne ni mnogo decenija unazad, što nas nije spriječilo. Družićemo se dok vi to budete željeli i dok je jedan od vas koji bude želio da čuje nešto o srpskoj književnosti. Uvijek sam protiv zabranjivanja bilo kojih promocija, uvijek i svuda i ni pod kakvim okolnostima ne treba nešto zabranjivati. Naprotiv, promocije su prilika da se susretnemo i razgovaramo. Ako je istorijska istina, kakve veze ima čija je i ko je napisao. Da Ajnštajn nije u pravu potpisalo je 149 naučnika. Kada je ta peticija došla do njega, rekao je da je dovoljno bilo da dođe samo jedan.  Naša obaveza je da se bavimo istorijom i istorijom književnosti. Sada smo dio i savremene istorije književnosti i naša obaveza je da na najbolji mogući način pokušamo da pristupimo istini”, kazao je Jerkov.

On je dodao da je Kotor mjesto susretanja, približavanja i razumijevanja.

,,Ako ikakve šanse još ima na ovom svijetu, mi treba da idemo jedni ka drugima i da se razumijemo. Velika mi je radost da sam ovih 30 godina života imao priliku da se trudim da pristupim prozi Gorana Petrovića najbolje što znam i umijem i da je pokušam razumjeti”, kazao je, između ostalog, Jerkov.

 Autor promovisanih romana, Goran Petrović, ističe da su prošle 23 godine otkad je napisao prve bilješke.

,,Sve je počelo tako što sam se nalazio uz vodu, bio sam na obali, ali nisam znao koja je to voda i koja je to obala. Krenuo sam malo uzvodno, pa sam vidio da se ta voda malo sužava, pa sam se vratio na ono mjesto odakle sam krenuo, pa vidio da se ta voda širi i da se uliva u nove vode. Neke su kao vojvođanske rijeke, neke su brze planinske koje u proljeće ili jesen postoje, ali ljeti ih nema. Vidio sam da se ta voda spaja u još neku, pa ide u neku deltu, neko more, a to more se uliva u jedan ili dva moreuza. U jednom trenutku sam se našao u Boki Kotorskoj. Shvatio sam zapravo da je to zatvoren krug između onoga što sam počeo i onoga što se nadam se ću završiti. Rad na ovim knjigama, a tako i na drugima koje će izlaziti, započeo sam prije dvadesetak godina. Bilo je i velikih prekida. Suštinski gledano, 23 godine je otkad su nastale prve bilješke. Mislio sam da će to biti jedan roman, ali on je počeo kao voda da mi curi kroz ruke”, pojašnjava Petrović.

Priče u književnosti, kaže, ponašaju se kao voda.

“Imaju oblik vode koja uzima oblik stakla ili posude u kojoj se nalaze. Tako i priče u književnosti uzimaju naš oblik, svakog pojedinačno i one nas dimenzionišu. Kada su počele priče da se razvrstavaju, u jednom trenutku nisam znao gdje se nalazim. Svega je bilo previše. Zadao sam sebi jedan zadatak koji je možda pretenciozan, da svaka od ovih knjiga može nezavisno da se čita, da čitalac sam u tu vodu može da uđe na bilo kom mjestu”, poručio je Petrović.

Moderatorka programa bila je rukovoditeljka Gradske biblioteke i čitaonice Kotor, Marija Starčević.

Tekst i foto: Tamara Vuković