Kultura

Projekat „Rekonstrukcija i revitalizacija tradicionalnih igara/plesova, muzike i nošnji Paštrovića“, predstavljen je sinoć u Crkvi Svetog Duha u Starom gradu.
Nakon godinu dana intenzivnog istraživanja, ova vrijedna inicijativa Društva za kulturni razvoj "Bauo" rezultirala je rekonstrukcijom skoro zaboravljenih paštrovskih običaja, igara i muzike, koje su u saradnji sa Centrom za izučavanje i revitalizaciju tradicionalnih igara i pjesama CIRTIP iz Kolašina oživjeli na sceni.
Partneri na projektu su ženska vokalna grupa „Harmonija“ iz Budve, uz podršku Ministarstva kulture i medija Crne Gore, putem prošlogodišnjeg Javnog konkursa za raspodjelu sredstava za finansiranje projekata/ programa nevladinih organizacija u oblastima kulture i umjetnosti „Kultura spaja: od amatera do profesionalaca. 

Dobrodošlicu prisutnima je u ime domaćina poželio Predrag Šušić, rukovodilac Folklornog ansambla “Nikola Đurković”, istakavši da je povod ove večeri sjećanje na doc. dr Zlatu Marjanović, etnomuzikološkinju, višedecenijsku istraživačicu paštrovskog i crnogorskog nematerijalnog nasljeđa,  koja je inicijalno bila predviđena za članicu istraživačkog tima, ali je nažalost preminula neposredno prije početka implementacije projekta.

Pored nje, ističe, druga važna ličnost  koja nas je zauvijek napustila početkom 2024. jeste dugogodišnja rukovoditeljka klape „Harmonija“ Mirjana Pajović, kojoj takođe, posvećuju svoj trud. Posveta ide i sjenima dr Jovana Vukmanovića, etnologa i muzeologa, koji je ostavio neizbrisiv trag svojim kapitalnim djelom "Paštrovići: antropogeografsko-etnološka studija" (1960), kome se u ovoj godini navršava tri decenije od smrti.

“Nadam se da će ljudi poput Zlate našu tradicionalnu kulturu pokušati da sačuvaju od zaborava, da je prenesu mlađim generacijama i da možemo da se dičimo sa svim tim što su naši preci ostavili nama u amanet” – poručuje Šušić.
. 
Kako ispred Društva za kulturni razvoj “Bauo” navodi koordinator projekta, arheolog i kustos Dušan Medin, cilj projekta jeste unapređenje, zaštita, valorizacija i promocija nematerijalne kulturne baštine Crne Gore, s posebnim fokusom na paštrovsku baštinu, te doprinos očuvanju
paštrovskih tradicionalnih: igara/plesova nakon više decenija nepraktikovanja, pratećih tradicionalnih pjesmama, nošnji na osnovu terenskih istraživanja, analize literature i drugih dostupnih izvora.

Na ovaj način, ističe, doprinose da se elementi lokalne paštrovske tradicije i nasljeđa otrgnu od neumitnog zaborava ili nestanka. 

“Naša je misija da baštinimo jednu malu riznicu kulture i nasljeđa, onoga što je naša kulturna zaostavština. I još važnije da pomažemo taj transfer nasljeđa od prošlosti ka sadašnjosti i budućnosti, te na neki način da doprinesemo očuvanju, ali nadasve promociji i prezentaciji, približavanju nasljeđa nama, odnosno nas nasljeđu i jedni drugima jer je nasljeđe praktično stvar međuljudske komunikacije” – objašnjava Medin.

Projekat obuhvata: višemjesečno etnografsko, etnokoreološko i etnomuzikološko istraživanje, pisanje, pripremu, štampu i promociju monografije o nematerijalnoj kulturnoj baštini Paštrovića, snimanje i projekcije srednjemetražnog dokumentarnog filma “Paštrovići, baština i scena”, izrada deset replika ženske i pet replika muške paštrovske nošnje, radionice s lokalnom zajednicom Paštrovića o nematerijalnoj baštini,  seriju koncerata, te dokumentarna izložba fotografija o paštrovskoj nošnji na sceni tokom XX vijek. 

Autori izložbe su Dušan Medin i prof. Ljilja Gavrilović, koji su sakupili građu na kojoj se vide ljudi iz Paštrovića obučeni u nošnje ili tradicionalno odjelo, ne u svakodnevnom kontekstu, nego priredbi, svečanosti, javnih događaja, scene.

Monografija koja je objavljena predstavlja kapitalno naučno i stručno djelo – svojevrsno novo čitanje paštrovske baštine – s više radova koje potpisuju etnološkinja prof. dr Ljiljana Gavrilović, etnološkinja Tatjana Rajković, etnokoreolog Davor Sedlarević, kostimografkinja mr Jelena Đukanović, kustoskinje mr Ljubica Radović-Miličić i Milica Radović, kao i Dušan Medin, arheolog i kustos. Medin objašnjava je tekstove pisalo desetak autora iz Crne Gore i Srbije koji su istraživači, naučnici, profesori univerziteta.

U knjizi je, u vidu dodatka, objavljen i ranije napisani tekst doc. dr Zlate Marjanović.

Prikazan je trejler pomenutog dokumentarnog filma Slavena Vilusa, multimedijalnog umjetnika iz Budve, a premijera će, ističe Medin, uskoro biti upriličena u crnogorskim gradovima.

Jedna od najkompleksnijih aktivnosti koje su realizovane jeste izrada deset replika ženskih i pet replika muških nošnji koje su registrovane i korištene u lokalnoj zajednici u prošlosti. Kostimografkinja i dizajnerka Jelena Đukanović bila je angažovana na poslovima terenskih istraživanja, iščitavanja relevantne literature i izvora, analize i obrade podataka o sačuvanim primjercima paštrovske nošnje, kako bi potom osmislila i dizajnirala ovih 15 kostima. 

Ističe da se o nošnjama na teritoriji cijele Crne Gore zna veoma malo.

“Ono što je ostalo sačuvano u muzejskim i manastirskim fundusima, te privatnim kolekcijama, jesu skupocjeni predmeti rađeni od skupocjenih materijala koje su rijetke porodice mogle da imaju. To su imali samo oni koji su bili i socijalni i ekonomski vrh. Gdje su svi ostali ljudi. I oni su nešto nosili, a mi to nemamo jer nije sačuvano.
U predinsustrijskim društvima se ništa nije bacalo. Sve je iskorištavano do krajnjih granica. Odjeća se prenosila sa starijih na mlađe, pozajmljivala, kombinovala na različite načine. Pretvarala se u druge predmete, kućni tekstil, jastučiće, presvlake, na kraju do krpa za pranje podova. Ništa se nije bacalo. Oni koji su mogli sebi da dozvole da imaju dva ili tri kompleta skupocjene odjeće od kojih je jedan ostao da se čuva, bili su rijetki. Ovo je rekonstrukcija onoga što su oni nosili” – objašnajva prof. dr Ljiljana Gavrilović i napominje da predstoji mnoštvo tema za istraživanje.

“Veoma je zanimljivo i lijepo je da zajednica prepoznaje naš trud i želi da učestvuje. Na taj način ćemo možda moći da bolje razumijemo ljude koji su živjeli prije nas, te da zahvaljujući tome bolje razumijemo i nas same danas i da produkujemo neku budućnost u koju možemo da ugradimo elemente tradicije koju prepoznajemo i razumijemo” – poručuje Gavrilović.

Davor Sedlarević je, nakon opsežnog terenskog etnokoreološkog i etnomuzikološkog istraživanja, osmislio umjetničko muzičko-scensko djelo “Igre i pjesme Paštrovića”, u kojem su predstavljene rekonstruisane i revitalizovane paštrovske igre i pjesme na sceni, za potrebe folklorne koreografije.

Djelo su na sceni, u replikama kostima, izvodile kolašinska Ženska pjevačka grupa „Đude“, kao i članovi KUD „Mijat Mašković“.

Paštrovske pjesme našle su se i na repertoaru Ženske vokalne grupe „Harmonija“ iz Budve. 

Kako je kazao, neke pjesme su se pjevale i u drugim krajevima, ali na drugačiji način. Takođe, postoje razlike u igrama i pjesmama u Paštrovićima koji su na brdu i onima bliže moru.

Kaže da je za potrebe ovog djela razgovarao sa starijim mještanima Paštrovića, a mnoge detalje crpio je iz istraživanja prof.dr Zlate Marjanović.

Opširnije u emisiji “Katareo”  na gradskim talasima.

Tekst i foto: Irena Mačić Đurić