Kultura

U crkvi Svetog Nikole u Kotoru, u susret Savindanu 27. januara, juče je održana tradicionalna Svetosavska akademija.

Besjedio je prof. dr Slobodan Vladušić (redovni profesor Filozofskog fakulteta Univerziteta u Novom Sadu), koji je na početku izlaganja je postavio pitanje „kako učiniti da Sveti Sava bude prisutan u našem vremenu, kada ono predominantno nije ni svetosavsko ni hrišćansko, već se sasvim suprotno otvoreno može reći da je antihrišćansko“.

„Sveti Sava nas podsjeća da je trajanje i vrijednost i ljepota, ali i moć. Što znači trajati? To znači biti vjeran svom zavjetu, biti vjeran onome što jesi, uprkos stradanju i patnji, uprkos prijetnjama i ucjenama. Ali isto tako, to znači biti vjeran svom zavjetu i uprkos svim uživanjima i privilegijama, koje ti se nude, da bi postao neko drugi, ili tačnije rečeno, da bi otpao. Zaista, potrebno je da postoji neko ko će nas danas podsjetiti na ljepotu trajanja, na ljubav u trajanju i ljubav prema trajanju. Baš danas kada se papagajski ponavlja kako samo budale ne mijenjaju mišljenje i kako je najvažnije prilagoditi se. A to znači promijeniti se. To nije tačno: ne mijenja se baš sve. Mijenja se samo ono što je nebitno, nevažno, slabo i bez temelja. Ili ono što je u međuvremenu postalo takvo. To se mijenja. I onaj ko razmišlja samo kako da se prilagodi prolaznim silama taj i sam postaje jedna takva prolaznost, kao što su prolazni životi životinja, koje nemaju ni istoriju, ni sjećanja na ono što je bilo prije, ni očekivanja i nadanja za ono što dolazi. A za njih dolazi samo smrt. I da dodam, dominantna osobina konvertita od vajkada je bila mržnja. Mržnja prema onome što traje i prema onima koji traju. Nasuprot takve prolaznosti, bezlične i biološke, stoji figura Svetog Save, njegova vjera i njegova hristolikost, njegova trajnost i trajnost njegovih djela od kojih je najznačajnija autokefalna Srpska pravoslavna crkva, jer ona u sebi uključuje i sva ostala njegova djela: i manastir Hilandar i Nomokanon, i Žitija svetog Simeona, i tri tipika: Karejski, Hilandarski i Studenički...
Sveti Sava je umro kao monah, baš kao i njegov otac. Kao što mu se otac Nemanja odrekao svetovne vlasti, tako se i Sveti Sava odrekao crkvene vlasti. Ovo odricanje od vlasti ima poseban značaj: poznati su nam ljudi koji prije dolaska na položaj nisu imali nikakvu težinu, a neće je imati ni onda kada odu sa položaja. To su ljudi institucija, ljudi ograničenog roka trajanja. Ljudi kojima je položaj sve, jer su oni sami ništa. I zato im je bliska misao Makijavelija da cilj opravdava sredstvo. Njihovi ciljevi su niski, pa su im i sredstva ista takva. Sveti Sava je suprotnost upravo takvim ljudima. Za razliku od njih, on je ličnost...
Nasleđu Svetosavlja pripada i onaj jedinstveni spoj čojstva i junaštva koji odlikuju našu, srpsku, sliku svijeta, gdje je junaštvo naša neutaživa želja slobodom, a čojstvo naša svijest da cilj ne opravdava sredstva i da se sloboda ili pobjeda ne smiju ukaljati. Svetosavlje je dakle i ona hrabrost srpskih vojnika na Ceru, Kolubari, u odbrani Beograda i na Mojkovcu, koje sve vrijeme prati čojstven odnos prema neprijatelju. Svetosavlje je i zakucavanje Danilovića, preko Sabonisa 1995. godine u finalu evropskog prvenstva u košarci u Atini i gest Đorđevića koji moli litvanske igrače da se vrate na teren.
Zašto to čini?
Zato što je nama, za razliku od nekih drugih, važno kako ćemo da pobijedimo. Nasleđu Svetosavlja pripadaju i litije koje su nedavno trajale u Crnoj Gori, a koje će, uvjeren sam, trajati i dalje. Te litije su svakog čovjeka koji je u njima učestvovao, učinile boljim nego što je bio, jer se ljepota cilja oslikava i u ljepoti sredstva kojim se do njega dolazi. Nasleđu Svetosavlja pripada i svaki od dvadeset granslemova Novaka Đokovića koji je svoje protivnike pobjeđivao na turnirima, a nije ih protjerivao sa njih. Ukratko, Svetosavlje je znak prisustva Svetog Save među nama i svjedočanstvo da imamo čime da se ponosimo, ali ne i čime da se gordimo“, poručio je prof. dr Slobodan Vladušić.

Nakon što su otpjevali čuvenu kotorsku himnu SPD Jedinstvo, „O srpska mlada nevina čeda”, koju je na riječi prote Jovana Sundečića komponovao Đovani Salgeti (1814 -1865) i koja je starija od zvanične Mokranjčeve, prisutnima se obratio mitropolit crnogorsko-primorski Joanikije.

„Čuli ste ovih dana kako ni po koju cijenu vjeronauka ne bi smjela da se vrati u škole „pošto je vjeronauka dogma i nema kritičkog mišljenja“. Isto tako sveštena lica, bez obzira što imaju određene reference, naučna zvanja ne smiju biti nigdje, niukakvim obrazovnim institucijama, „jer oni propovijedaju dogmu“, a tobož nauka mora po svaku cijenu da se bavi kritičkim mišljenjem. I oni su ti, koji tako govore, zastupnici Bože dragi, kritičkog mišljenja. Ali, da pogledamo da li neko, ko ne poznaje hrišćanstvo, ko ne poznaje našu vjeru, ko ne poznaje i ne uvažava ogromni kulturni doprinos koji je dala naša vjera našem narodu u svim sferama života, od umjetnosti do običaja, do etike i zapravo do svih oblasti života, kako taj može razumjeti našu književnost, tradiciju, naše kulturno nasleđe, bez poznavanja vjere? To je prosto nemoguće. Naravno, takva mišljenja i kritike, koje ovih dana doživljavamo, da je vjeronauka dogma, da sveštenik propovijeda dogmu, iskrivljuju i samo značenje dogme. Dogma uopšte nije nešto negativno u izvornom značenju“, kazao je mitropolit.

Ovakav stav, dodao je, „opskurna je dogma naslijeđena iz komunističkih vremena, iz jedne nakazne ideologije koja je napravila mnogo štete“.

U ime domaćina Srpskog pjevačkog društva (SPD) „Jedinstvo“ 1839 – Kotor, obratio se član uprave Dragan Đurčić, koji je kazao i „da će nam ove dvije godine, Kovidom-19 omeđene, ostati upamćene po prestavljenju u Gospodu dvanaestoro naših članova“.

„Protojerej stavrofor Momčilo Krivokapić, arhijerejski namjesnik bokokotorski, počasni predsjednik i nosilac Zlatne gramate SPD "Jedinstvo", hronološki gledano, povukao je za sobom počasne članove: Darinku Matić-Marović, Dimitrija Stefanovića, Njegovo Visokopreosveštenstvo Mitropolita crnogorsko-primorskog g. Amfilohija, Nj. Svetost Patrijarha srpskog g. Irineja, bivše članove Hora Danicu Kesler-Panjević, Nadu Mračević, Bogoboja Cicovića, popadiju Smiljku Krivokapić i Milicu Vukasović­ Vukašinović, te Mladena Lučića, potpredsjednika i Andriju Milića člana Uprave Društva. Dostojanstveno, koliko su to dozvoljavali zakonski uslovi, oprostili smo se od naših upokojenih članova, uvjereni da ih je Gospod prihvatio u svom Carstvu i da sada, zajedno sa horom anđela i heruvima, pjevaju u slavu Božiju i da se mole za svoje "Jedinstvo", koje će ih zadržati u vječnom sjećanju. Upokojeni članovi "Jedinstva", predvođeni Svetim Savom, našim zaštitnikom, mole se za nas i opominju nas da samo "U jedinstvu i s jedinstvom svem na susret smjemo poć..." i da pjevajući "Pjesmom srcu-srcem rodu!" ispunjavamo zavjetne misli naših predaka“, kazao je između ostalog  Đurčić.

Svetosavskoj akademiji prisustvovali su i predsjednica SO Kotor Maja Mršulja i potpredsjednik opštine Kotor Siniša Kovačević.

U  četvrtak 27. januara u crkvi Sv. Nikole jutrenje je u 8 h, u 10 Sveta liturgija sa rezanjem slavskog kolača, u 11 i 30 doček Gradske muzike Kotor.

U crkvi Sv. Petra Cetinjskog na Prčanju u 16 h je večernje sa rezanjem slavskog kolača.

Sveti Sava je slava SPD „Jedinstvo“ 1839 Kotor.

Foto-Andrea Ševaljević