Kultura

U organizaciji Srpskog pjevačkog društva „Jedinstvo“ Kotor (1839), u Riznici Srpske pravoslavne crkvene opštine Kotor, sinoć je gostovao prof. dr Darko Tanasković.

Razgovor je vodio Dušan Davidović, koji je na početku govorio o biografiji profesora Tanaskovića.

,,Profesor je emeritus Univerziteta u Beogradu, diplomata, književnik, bio je učesnik brojnih događaja koji su ispisivali istoriju naše šire zemlje. Kao diplomata bio je ambasador u Turskoj, Azerbejdžanu, Vatikanu, a kasnije ambasador Srbije u UNESCO-u. Imali smo priliku da ga ugostimo više puta u Kotoru, a već duži period za jednu od svojih adresa odredio je Herceg Novi”- kazao je Davidović.

Prof. dr Darko Tanasković najprije je govorio o njegovim aktivnostima kao ambasadoru Srbije u UNESCO-u, tokom odlučivanja da li će Kosovo postati član te organizacije.

,,Borba za očuvanje srpske kulturne baštine je borba za očuvanje identiteta i naročita je kada je u pitanju Kosovo i Metohija. O toj 2015. godini kada smo velikim zajedničkim naporom, uspjeli da izvojevamo ne samo diplomatsku već i kulturnu pobjedu, mogao bih govoriti satima, jer su to za mene bili najteži, ali i najsvjetliji diplomatski trenuci borbe za interese Srbije i srpskog naroda. Ta borba nije prestala, ali se sada vodi u donekle promijenjenim okolnostima koje treba pratiti, analizirati promjene situacije i uvijek biti spreman da se na pravi način odgovori, na posezanja Albanaca na naše kulturno nasljeđe. Jedan od njihovih strategijskih ciljeva je da kao država budu primljeni u specijalizovanu Agenciju Ujedinjenih Nacija za obrazovanje, nauku i kulturu- UNESCO, što bi to značilo da dobijaju kontrolu nad našim svetinjama na Kosovu i Metohiji, jer se prema pravilima UNESCO-a kulturna dobra administrativno vode prema teritoriji države na kojoj se nalaze, a ne prema nacionalnoj ili civilizacijskoj pripadnosti”- pojasnio je profesor Tanasković.

On dalje objašnjava šta bi za posljedicu imalo ako bi Kosovo kao država, postalo član UNESCO-a.

,,U slučaju ulaska Kosova u ovu organizaciju, smatralo bi se da je kulturno nasljeđe zapravo kulturno nasljeđe države u administrativnom smislu. To ne znači da bi postalo albansko u kulturno-istorijskom smislu, ali oni bi bili kao adresa kome bi se svi u svijetu obraćali kada je riječ o našem kulturnom nasljeđu i mogli bi da organizuju njegovu zaštitu, rekonstrukciju, turističku prezentaciju. Na taj način to bi bila i potvrda njihove državnosti, jer jedino države mogu postati članice, pa bi onda dalje značilo da ih je ta velika međunarodna zajednica prihvatila kao državu, što je jedan od njihovih deklarisanih spoljno-političkih prioriteta. Međutim, od tog poraza 2015.godine prilikom glasanja na Generalnoj konferenciji, gdje smo mi pobijedili za samo dva glasa, od tada nisu ni aplicirali. Napisali su pismo generalnoj direktorki UNESCO-a 2017.godine ali su ga prije slanja povukli. Sve do ove godine zahtjev za prijem u članstvo Kosovo nije obnovilo, a može se obnavljati svake dvije godine jer generalna konferencija zasijeda svake druge godine. Ona će biti održana naredne godine i izgleda da se oni sada sistemski pripremaju za podnošenje zahtjeva, iako mislim da ne bi imali nikakvih šansi, ukoliko zaoštrena situacija u svijetu to ne promjeni”- kazao je između ostalog profesor Tanasković.

On je još govorio o njegovom učešću u delegaciji Srpske pravoslavne crkve tokom pregovora sa Hrvatskom biskupskom konferencijom pod patronatom rimskom pape oko kanonizacije kardinala Alojzija Stepinca, turskoj diplomatiji i potezimana na Balkanu i obnovi kapele Svetog Petra Cetinjskog na Lovćenu, a u svijetlu, za početak oktobra planiranog, obilježavanja jubileja - 50 godina od izgradnje njene replike na Prčanju.

Tekst i foto: Tamara Vuković