Kultura

Autorka teksta: Biljana Marković

Foto: Radio Kotor / B.M.

Škola za osnovno i srednje muzičko obrazovanje „Vida Matjan“ organizovala je danas program pod nazivom „Klavirski portreti – Mocart, Prokofjev, Sati“, u okviru kojeg je predavanje pod nazivom „Praktični pristupi analizi muzičkog djela u nastavi srednje škole“ održala prof. dr Biljana Štaka

Nakon pozdravne riječi direktora škole, prof. Mihajla Lazarevića, učenicima je tokom prvog dijela predavanja prof. Štaka govorila o koncertu, pod nazivom “Klavirski portreti – tri pogleda na unutrašnji svijet”, koji će večeras u dvorani škole, Crkvi Sv. Duha, održati pijanistkinja prof. Maja Žuža.

Koncert, kaže, upućuje na važnu ideju - da muzika nije samo splet tonova, nego prostor u kojem kompozitor otkriva nešto od svog unutrašnjeg života.

“Iza svake note stoji jedan nevidljivi svijet – svijet misli, osjećanja, napetosti tišine i unutrašnjih dijaloga. Upravo zato muzika često govori o onome što je teško izraziti riječima. Zbog toga ću početni dio predavanja posvetiti ovom koncertu u smislu jednog kratkog muzikološkog koncertnog eseja, kao pokušaj da se povežu umjetnički doživljaj koncerta i analitičko slušanje muzike. Njegova svrha nije da objasni muziku do kraja, nego da nam pomogne da je slušamo pažljivije, svjesnije i dublje”, navela je ona.

U nastavku predavanja nadovezala se na struku u smislu analize i posmatranja muzičkog oblika.

“Kako slušamo muziku – slušati muziku znači dopustiti zvuku da nas povede, da nas uzme i povede na jedno muzičko putovanje. Ako to osjetimo znači da smo se dovoljno spojili sa muzikom. Tada tonovi postaju put, vrijeme postaje prostor u kojem muzika živi, a mi kao slušaoci postajemo kao tihi saputnici na tom zvučom pitovanju.

Muziku, ističe, možemo slušati emocionalno, intiutivno i analitički.

“Ako smo muzičari dostupna su nam sva tri ova načina slušanja. Emocionalno znači da dozvoljavamo našim emocijama da nas obuzmu, da nas povedu, da smiruje, možda nas uznemirava. Intuitivno - priroda nam je dala mogućnost da intiutivno osjećamo muziku i da nas ona na takav način vodi. Osjećamo kuda ona ide i kako se razvija. Na kraju analitički - da pokušamo da razumijemo muzičku arhitekturu, pokušamo da razumijemo kakva je građa, struktura kompozicije. To je privilegija nas muzičara da možemo i na takav način da slušamo. Vrlo često kažem, to je aktivno slušanje muzike, jer vi možete da slušate muziku privatno da se odamarate uz neke druge aktivnsti, ali aktivno slušanje muzike zahtijeva upravo sve ove elemente o kojima sam govorila”, navela je prof. Štaka.

Ono što je jako bitno da shvatimo kako dodaje, je da svaka muzika počinje jednom notom. Najprije čujemo zvuk melodiju ritam, harmoniju, a zatim se ti pojedinačni tonovi razvijaju.

“Počinju da ispunjavaju prostor i već u sljedećem koraku naš sluh počinje da prepoznaje više od zvuka – motive neke muzikče misli, teme, koje se pojavljuju i mijenjaju. Osjećamo kako se muzički tok kreće, razvija, kako raste napetost i kako se smjenjuju kontrasti. Tada pred nama počinje da se otkriva forma da je nevidljiva arhitektura muzičko pravilo. Kroz tu formu postepeno otkrivamo nešto još dublje što je izraz i unutrašnji svijet kompozitrora, tako da ovo putovanje kroz muziku možemo nazvati da je to put od note do smisla”, podvukla je prof. Štaka.

U zadnjem dijelu predavanja osvrnula se na praktički pristup, odnosno predlog kako se može pristupiti analizi muzičkog djela u nastavi srednjih muzičkih škola.