Kultura

Izložba slika, rađenih tehnikom akril na platnu, akademskog slikara Milenka Premovića, otvorena je nedavno u Gradskoj galeriji Kotor. Tim povodom slikar i galerista Premović bio je gost emisije “Katareo” Radio Kotora. Prenosimo vam dio razgovora. 

Koliko je izloženo radova, koliko dugo ste radili na njima, šta je bila inspiracija?  

Na izložbi je zastupljeno 13 radova u tehnici akrilika na platnu. Tu su i skice koje su prethodile čitavoj izložbi koje sam radio u nekom dužem vremenskom periodu, kao potragu za idejom vodiljom.

Inspiracija dolazi kroz sam stvaralački proces. Sama složenost tog procesa vodi nas od različitih problema i sam taj put prema rješenju najbolja je inspiracija. Kada bi samo čekali neke momente inspiracije, vjerovatno od tog slikarstva i stvaralaštva ne bi bilo ništa. Upravo igra akcije i reakcije na kraju donese taj konačni rezultat. 

Gdje generalno pronalazite inspiraciju? Da li je ona, kako kažu, svuda oko nas samo je treba dohvatiti, ili je možda najbolji pristup raditi, provoditi vrijeme u ateljeu pa će vas posjetiti?  

Upravo to drugo. Bilo u ateljeu, radnom prostoru, bilo da se radi negdje van ateljea u pejzažu, bitna je ta stvaralačka intencija da se dođe do određenog cilja.  

Obično pitam svoje sagovornike kako se rodila ljubav prema umjetnosti. Vi ste neko ko je rastao u svijetu umjetnosti i u ranom djetinjstvu bio u kontaktu sa slikarstvom, s obzirom da je Vaša majka slikarka. Otud i ne čudi interesovanje za ovu vrstu umjetnosti kod Vas. Šta je generalno procjena, jeste li naslijedili njen talenat?  

To je tačno. U pitanju je neko generacijsko nasljeđe. Neka predodređenost, nešto što vas je već čekalo u vašem domu. Vrlo je značajna njena uloga i kao likovnog pedagoga, i kao slikara i kao majke. 

Koliko su Kotor i Boka generalno inspirativni za stvaraoca? Kako smo čuli na otvaranju Vaše izložbe u Gradskoj galeriji, Kotor nazivate oazom mira. Koliko se iz tog mira i spokoja rađa umjetničkih djela?  

Ja sam se jednom izrazio tako. Pomenuo sam mirnu luku. To je bio moj neki zaključak vezano za ovo mjesto. Kad bi analizirali dublje da li je Kotor zaista toliko miran nisam siguran da bi prepoznali Kotor danas kako izgleda. Međutim, u ovom smislu za mjesto stvaraoca nekoga ko se bavi kreativnim poslom sigurno da Kotor ima sve ono što može biti inspiracija. 

Koliko je trnovit taj stvaralački put za jednog umjetnika?  

Kao i svaka životna odluka bilo kog zanimanja ili poziva, nosi određene teškoće, a s druge strane nosi i određene prednosti. Ja sam većinu svog života proveo upravo u tom razmišljanju, ako ne onda u teškom radu sigurno. Pronalazim da je to bila ispravna odluka čak i u onim teškim momentima. Živimo u vremenu kad ne može baš da se živi od umjetnosti, od slika. Bilo je momenata kada je bilo potrebno promijeniti taj poziv, bilo da je u pitanju fizički rad ili pedagoški. 

A što se tiče samog procesa nastajanja jednog umjetničkog djela od recimo ideje do toga kako će se umjetnik izraziti do same realizacije? 

Ja bih to povezao sa jednom vrstom zavisnosti. Vi ste krenuli određenim putem i već imate percepciju realnosti oko vas koja je gledana kroz prizmu vašeg poziva. 

Šta umjetnici poručuju svojim djelima? Da li su te poruke uslovljene društvenim dešavanjima? Umjetnici, kulturna elita su bili uvijek ti koji su opominjali društvo, ukazivali na razne anomalije. Šta Vi poručujete svojom izložbom?  

Po ovoj izložbi izgledalo bi da sam napravio neki otklon jer je u pitanju apstrakcija. Smatram da je trenutak u kom se nalazimo i kao građani, državljani i kao građani svijeta upravo toliko teška da bi možda bavljenje figuracijom prikazalo sve ove stvari mnogo brutalnije. Taj angažman koji bi bio poželjan u nekim situacijama od umjetnika, danas vidim da ga je možda previše.

Postoji drugačiji način izražavanja svog neslaganja i ono nužno ne mora biti kroz stvaralaštvo, u stilu recimo Gernike ili Pikasa svojevremeno. Ali činjenica je da je u današnje vrijeme samo bavljenje slikarstvom na neki način borba sa vjetrenjačama. Pretpostavljam da je i u drugim granama umjetnosti slično. Mi smo pod jednim naletom novih tehnologija, gotovih rješenja koja čovjeka, htio ne htio, stavlja pred svršen čin. Tako da je samo bavljenje i istrajavanje na tom svom cilju u ovom vremenu, na neki način, podvig. 

Kako vidite položaj umjetnosti u Crnoj Gori? 

Mislim da je danas svugdje to jedan problem na koji način iskazati sebe, a s druge strane imati barem ono elementarno - mogućnost da se čovjek bavi nečim, da ostavi taj trag ukoliko stvarno vrijedi, a da nije baš na margini socijalnih potreba. 

Izlagali ste više puta u Gradskoj galeriji, a 2013. godine  

dobili ste prestižnu nagradu za najbolji vizuelni rad nastao u Kotoru, za skulpturu, iako se prvenstveno bavite slikarstvom. Da li su to povremeni izleti u taj svijet ? I šta za Vas predstavljaju nagrade, jesu li one afirmacija, ako ništa drugo, onda nečijeg truda i rada ? 

Sigurno mi je u tom momentu nagrada značila jer me vratila na one šine kojima sam vrlo rano krenuo.

Izložbu je u Gradskoj galeriji moguće pogledati do 15. novembra. 

Tekst: Irena Mačić

Foto: privatna arhiva