Kultura

Promocija prvog toma trilogije „Herbarijum-Don Đuro“ autora, slikara i publiciste Liberta Boba Slovinića urpiličena je sinoć u Atrijumu Kulturnog centra “Nikola Đurković“ u organizaciji Gradske biblioteke i čitaonice Kotor.

O knjizi je govorio prof. dr Saša Popović, esejista, fotograf, filantrop.

“Prostor sudbine njegovog strica, glavnog lika romana Don Đura, počinje od Budve, proteže se preko Kotora, do Zadra i natrag. Naspram Vrmca mladi Đuro je učio školu, zavolio biljke i započeo svoj herbarijum koji je bio njegov life, a autorov light motiv. Ta zbirka presovanih biljaka iz 1899. godine pokrenula je autora ovog romana. I kao što je Mojsije na Sinajskoj gori dobio svoju knjigu zapovjesti, Liberto je na Vrmcu dobio svoju knjigu pripovjesti”, ističe Popović.

Prema njegovim riječima, roman „Herbarijum-Don Đuro“, autora Liberta Slovinića hronologija je porodičnog života nekoliko generacija porodice Slovinić.

“Naracija teče od vremena kada se prije dva vijeka barka Slovinića nasukala na hridi Starog grada Budve, ne u smislu brodoloma, već u smislu sudbine. Slovinić slikar ovim romanom pisanim na bokeškom jeziku i dijalektu predaka odlučuje da iz game pređe u gramatiku, ostajući pri tome jednako umjetnik. Svoj roman piše međ javom i međ snom. Stvarne ljude, članove ugledne primorske porodice, upliće u izmaštane događaje i obrnuto, izmaštane likove stavlja u stvarni prostor. Piše uglavnom aoristom, koji gramatički predstavlja eho tek svršenog trenutka, te tako stvara utisak da se sva radnja romana dešava tu, u vremenu, tik uz nas. U ovom romanu o don Đuru pripovjeda njegov bratanac. Tako će, najavljuje autor, u naredna dva toma ova trilogija biti pisana. Ovim konceptom autor kao da želi da s blage vremenske i genetske distance bolje sagleda karakter svojih predaka, da ih liši onih svakodnevnih banalnosti koje zamagljuju pravi karakter ličnosti”, pojasnio je Popović.

Karakter Don Đura je, objašnjava, u centru interesovanja autora.

“Radnja romana vrti se oko ove ličnosti i pokazuje njegove osobenosti u različitim dobima života. Liberto u svom romanu kroz različite zgode i nezgode, moralnim kontrastiranjem prikazuje dva svijeta: jedan demonski ili prizemni u kojem se dešava preljuba, čedomorstvo, pijanstvo i drugi svijet celestinski, nebeski, spiritualni u kojem vlada ljubav prema Svevišnjem i prema bližnjima. Slovinićeva priča je privlačna jer liči, ako ne na naš život, onda na život oko nas. Upozorava na neprestano pregovaranje sila donjeg i gornjeg svijeta koje se odvija u svakoj ljudskoj duši. Ako tamo gore nema nagrade za smiran život, onda nama ovdje ostaje književnost”, poručio je Popović.

Kako navodi Slovinić, drugi tom trilogije govori o Šjor Antu, njegovom ocu, a u trećem, na kojem intezivno radi, “Herbarijum-Pitore Liberto”, piše o sebi.

“U poznim godinama čovjek sanjari o prošlim vremenima, prisjeća se djetinjstva, živi sa uspomenama. Interesuje ga porijeklo. U pisanju uživam kao i u slikanju.

Prikupljao sam dokumentaciju o porodici. Proučavajući je, shvatio sam važnost predaka. Koliko napora da bi potomci živjeli. Mladi potomci žive svojim životima, ne interesuje ih prošlost. Moji preci su živjeli uz more. Odisali su duhom Mediterana. Doplovili su sa Brača u Budvu prije dva vijeka. Srasli su sa Crnom Gorom.

Uplovio sam u porodičnu trilogiju. Zahvalan sam precima, ostavljam tragove potomcima.

Herbarijum je formirao moj stric Đuro kao đak. Taj herbarijum je moždanik trilogije. Ozračio sam atmosferu toga doba” – kaže Slovinić.

On je, kaže, u romanu oteo zaboravu  način govora Kotora i Budve.

“Obogatio sam crnogorsku lingvistiku. Dok pišem, stvaram scenario, snimam specifični film. Knjiga je ilustrovana tablama iz herbarijuma. Priložio sam fotose glavnih protagonista. Samo se pojavljuju njihova imena, bez prezimena”, objašnjava autor.

Odlomke iz knjige čitala je Anastasija Dubravčević, učenica Gimnazije Kotor.

Moderatorka je bila Marija Starčević, rukovoditeljka Gradske biblioteke i čitaonice Kotor.

Liberto Bob Slovinić rođen je (1943) u Budvi. Rano djetinjstvo je proveo u Budvi i Kotoru. Srednje obrazovanje stekao je na Cetinju i u Titogradu, maturirao (1961) je u Gimnaziji "Slobodan Škerović" u Podgorici, a diplomirao (1966) na Akademiji za primenjene umetnosti u Beogradu. Prvi put se predstavio (1961) na grupnoj izložbi u Umjetničkom paviljonu u Podgorici, a prvu samostalnu izložbu priredio (1965) je u Modernoj galeriji u Podgorici. Do sada je imao preko 60 samostalnih i više od 400 grupnih i kolektivnih izložbi u našoj zemlji i inostranstvu.

Prvo priznanje, Zlatnu plaketu za slikarstvo, dobio je (1969) na izložbi u kafani "Znak pitanja" u Beogradu. Dobitnik je mnogih drugih nagrada i priznanja, među kojima: Nagrada "Oslobođenja Titograda" za slikarstvo (1977); Prva nagrada "Zimskog salona", Herceg Novi (1980); Nagrada za slikarstvo "Grada Breseja", Francuska (1983); Nagrada Fonda "Moša Pijade", na XVIII Likovnom salonu "13. novembar“, Cetinje (1984); Prva nagrada Salona "13. novembar", Cetinje (1987); "Počasna nagrada" za slikarstvo, Saveza francuskih umjetnika, Pariz (1988); Nagrada za slikarstvo "Le Franc Bourgeois", Bresej (1989); "Novembarska nagrada" za slikarstvo, Budva (1990); "Trinaestojulska nagrada" Crne Gore (1990); Plaketa "Beli anđeo" za slikarstvo, Prijepolje (1995).

Istaknuti je kulturni stvaralac Crne Gore. Član je ULUCG-a i ULUPUCG-a od 1968. izabran (1978) je za sekretara Odbora za likovne umjetnosti CANU. Postao (1983) je član "Maison des Artistes" u Parizu. Jedan je od osnivača Crnogorske panevropske unije. Učestvovao je u radu više slikarskih kolonija. Kreirao je preko 400 projekata unutrašnjeg uređenja prostora i brojne druge projekte, od kojih je većina realizovana. Bio je profesor na Arhitektonskom fakultetu u Podgorici. Autor je knjiga: "Pariski zapisi" (1996); "Umjetničke zbirke Centra savremene umjetnosti Crne Gore" (2010); "Ars Libris" (2013). „Pariske Reminiscence“ (2020); „Herbarijum - Don Đuro“ (2021).

Povodom 60 godina stvaralačkog rada, u Narodnom muzeju na Cetinju priređena je (2017) retrospektivna izložba i objavljena monografija. U Modernoj galeriji u Podgorici prezentovan je (2018) izbor iz retrospektivne izložbe, uz monografski katalog. Osim slikarstva i likovne kritike, bavi se publicistikom. Živi i stvara u Podgorici i Budvi.

Tekst: Irena Mačić