Kultura

U organizaciji JU Kulturni centar „Nikola Đurković“ Kotor / Gradska biblioteka i čitaonica, u saradnji sa nevladinom organizacijom Expeditio i uz podršku Ministarstva kulture i medija Crne Gore, sinoć je u multimedijalnoj sali Kulturnog centra organizovano predstavljanje publikacije Primjena krečnih maltera u tradicionalnoj arhitekturi Boke Kotorske. Događaj je realizovan u okviru programa manifestacije Dani evropske baštine 2025.

O publikaciji i značaju korišćenja krečnih maltera u očuvanju i obnovi tradicionalne arhitekture Boke Kotorske govorile su arhitektice–konzervatorke Aleksandra Kapetanović i Katarina Lisavac.

U ime JU Kulturni centar „Nikola Đurković“ Kotor / Gradska biblioteka i čitaonica prisutne je pozdravila Jasmina Bajo.

Arhitektica–konzervatorka Aleksandra Kapetanović obrazložila je vezu teme publikacije sa obilježavanjem Dana evropske baštine.

„Tradicionalni materijali značajan su dio arhitektonske baštine, a možda im se ne posvećuje dovoljno pažnje. Oni su, u stvari, jedno od osnovnih svojstava i karakteristika te baštine, predstavljaju dio njene vrijednosti i element autentičnosti. Kada procjenjujemo koliko je neki objekat autentičan, materijali su jedan od ključnih elemenata. Takođe, način primjene materijala, kao tradicionalna tehnika i zanat, predstavlja dio nematerijalne baštine. Takođe, znanje o načinu njihove primjene je  dragocjeno “, kazala je Kapetanović.

Kako ističe posebno žele da skrenu pažnju na značaj primjene tradicionalnih materijala u procesu restauracije graditeljskog nasljeđa.

,,To je prepoznato i u našem Zakonu o zaštiti kulturnih dobara, gdje se navodi da se prilikom sprovođenja konzervatorskih mjera na kulturnom dobru prednost daje tradicionalnim tehnikama, zanatima i materijalima. Kao Expeditio, već duži niz godina bavimo se ovom temom u različitim segmentima. Počeli smo sa radnim kampovima restauracije u Perastu, a jedan od rezultata tih kampova je i  publikacija o vratima. Kasnije smo istraživali i tradicionalne drvene prozore, zajedno sa koleginicom Katarinom Lisavac, i o tome objavili publikaciju 2016. godine. Sada, kao treća u nizu, nastala je publikacija o primjeni krečnih maltera“, istakla je Kapetanović.

Arhitektica–konzervatorka Katarina Lisavac osvrnula se na pristup i sadržaj publikacije. 

„Istraživanje je bilo dosta široko i obuhvatilo je različite teme, ali sam izdvojila ono što je nama bilo možda najzanimljivije – istorijat i vrste maltera. Sve do sredine, pa i do kraja 19. vijeka, kuće u Boki Kotorskoj građene su u krečnom malteru. On se koristio za zidanje zidova i temelja, malterisanje unutrašnjih i spoljašnjih zidova, fugovanje zidova, izradu podova i podloge za polaganje kamenih ploča – praktično za sve“, kazala je Lisavac.

Ona je zatim istakla problem nestanka ovih tehnika.

„Već krajem 19. i početkom 20. vijeka tehnike spravljanja krečnih maltera prestale su da se koriste. Već sredinom 20. vijeka gotovo su izumrle, a usmena tradicija je postala oskudna, pa je sve teže bilo utvrditi kako su se zapravo spravljali. Osnov za naše istraživanje bilo je istraživanje inženjera Vinka Đurovića iz 1956. godine. On je, prije skoro 70 godina, uradio pregled vrsta maltera u Boki Kotorskoj.

Od tada do danas nije bilo sličnih preglednih istraživanja. Bilo je pojedinačnih radova o malterima, krečanama i restauriranim objektima, ali ne i sveobuhvatnog pregleda. Đurović je postavio neke hipoteze koje smo pokušali da provjerimo. Njega je najviše impresioniralo to što malter u Boki opstaje stotinama godina, iako je izložen najtežim mogućim uslovima – prisustvu soli, morske vode, vlage i velikih količina padavina tokom godine. On je objašnjavao da je vlaga najveći neprijatelj krečnog maltera, a naročito period poslije ljetnjih žega, kada počnu kiše i jaki vjetrovi. Tada se stvara slap, poput guste magle, koji u visini od 30 metara nabacuje vodu na fasade“, naglasila je Lisavac.

Istraživanje i publikacija predstavljaju značajan doprinos očuvanju kulturnog nasljeđa i promociji održivih tehnika gradnje, zasnovanih na tradicionalnim znanjima i materijalima.

Tekst i foto: Tamara Vuković