Kultura

Višestruko nagrađivana predstava „Naličje“, među kojima je i „Sterijina nagrada“, autorski projekat reditelja Borisa Liješevića, nastao u produkciji Crnogorskog narodnog pozorišta, izvedena je sinoć na Velikoj sceni Kulturnog centra „Nikola Đurković“ u Kotoru.

Predstava u tri čina, koja traje više od dva sata, nagrađena je dugotrajnim aplauzom mnogobrojne kotorske publike.

Nakon izvođenja, za Radio Kotor govorili su glumica Branka Otašević i glumac Jovan Dabović.

Otašević ističe da se na kotorsku scenu vratila nakon 16 godina.

„Uvijek mi je lijepo kada dođem u Kotor, ali sada, poslije 16 godina, bilo je zaista posebno. Ovo je predstava koja uvijek dopre do publike i tjera nas da se zapitamo šta bi bilo da su stvari drugačije. Mi zaista volimo da je igramo i to se osjeća, a publika prepoznaje da je ovo naša realnost, možda čak i surovija od onoga što prikazujemo. Ta konekcija sa publikom nam mnogo znači i čini ovu priču snažnijom. Postoje mjesta u predstavi gdje se publika smije, iako su to zapravo vrlo teški i potresni momenti. Ljudi se tada, rekla bih, smiju sami sebi – to je neki bijeg od stvarnosti. Najlakše nam je da se nasmijemo kada nas nešto duboko pogađa. To se desilo i večeras. Iza tog smijeha zapravo stoji istina koja nas uznemirava“, navodi ona.

Dodaje da bi voljela da publika nakon predstave ponese upravo potrebu za preispitivanjem.

„Voljela bih da publika ponese istinu i da se, kada ode kući, zapita o stvarima kojima se smijala, da li ih zapravo bole i dotiču. Važno je da makar malo zastanemo i razmislimo o tome“, kazala je Otašević.

Glumac Jovan Dabović podsjeća da mu je kotorska publika odranije poznata i da uvijek reaguje sa posebnom pažnjom.

„Bilo je zaista divno igrati večeras. Imao sam priliku da ovdje radim i ranije, pa znam da publika u Kotoru uvijek lijepo prihvati predstavu. To je publika koja sluša, razumije i reaguje sa mnogo osjećaja, što je za nas kao glumce izuzetno važno“, navodi on.

Govoreći o tehničkim izazovima izvođenja na kotorskoj sceni, Dabović ističe potrebu prilagođavanja.

„Velika scena Kulturnog centra nije previše široka, pa smo morali da prilagodimo i pokret i scenografiju. Navikli smo na veće prostore, ali smo se snašli i uspjeli da odigramo predstavu na način na koji smo željeli“, kaže Dabović.

O zahtjevnosti same predstave, koja traje duže od dva sata, kaže da se koncentracija gradi godinama kao dio glumačkog posla.

„Meni lično nije bilo previše naporno jer sam dominantno u prvom činu, ali svakako ovakve predstave traže potpunu posvećenost.“

Na kraju, Dabović naglašava poruku koju predstava nosi.

„Ovo je na neki način bijeg od stvarnosti, ali i povratak u nju. Predstava nas podsjeća šta radimo jedni drugima i sebi. Važno je da zastanemo i sagledamo to, da obratimo više pažnje jedni na druge i na svijet oko nas“, naveo je on.

„Naličje“ govori o svijetu u kojem se brišu granice između dobra i zla, istine i iluzije, lica i naličja. To je priča o čovjeku zarobljenom u sistemu vrijednosti koji ga neumoljivo troši, ali i o društvu koje sve teže prepoznaje sopstvenu humanost.

Dramaturgiju potpisuju Stela Mišković i Stefan Bošković, scenografiju Andreja Rondović, kostimografiju Lejla Hodžić, dok je muziku komponovala Nina Perović.

Tekst i foto: Tamara Vuković