Kultura

Povodom Dana Pomorskog muzeja Crne Gore i 74 godine rada i postojanja, sinoć je u galeriji ove ustanove održana promocija publikacije „Na Balkanskoj pruzi – Lovćenom od Kotora do Konstance“ autora Anta N. Slovinića.

Ovom prilikom govorili su direktorka Pomorskog muzeja mr Maja Uskoković, urednik publikacije, muzejski savjetnik Ilija Mlinarević, novinar i publicista Siniša Luković i akademski slikar, publicista i pisac Slobodan Bobo Slovinić.

Direktorka Pomorskog muzeja mr Maja Uskoković istakla je da 74 godine predstavljaju decenije posvećenog rada, čuvanja, istraživanja i predstavljanja bogatog pomorskog i kulturnog nasljeđa.

„Ovaj dan je prilika da sa ponosom pogledamo na ono što smo ostvarili, ali i da se sa zahvalnošću sjetimo svih onih koji su tokom protekle 74 godine svojim znanjem, radom i posvećenošću gradili Pomorski muzej.

Iza uspješnog rada naše ustanove stoje stručnost, odgovornost i kontinuirano zalaganje. Posebno smo ponosni na očuvanje, stručnu obradu i prezentaciju vrijednih muzejskih zbirki, realizaciju izložbi, kulturnih programa i projekata, kao i na sve veću otvorenost Muzeja prema javnosti i posjetiocima“, kazala je Uskoković.

Kako navodi, važno mjesto u radu ove muzejske ustanove zauzima i izdavačka djelatnost.

„Kroz publikacije, kataloge, monografije i druga izdanja nastojimo da rezultate stručnog i istraživačkog rada učinimo dostupnim ne samo stručnoj već i široj javnosti.

Na taj način Pomorski muzej ne čuva samo predmete i dokumenta. On čuva priče, iskustva i znanja o ljudima, događajima i vremenu koje je oblikovalo našu pomorsku tradiciju. Istovremeno, kroz izdavačku djelatnost podstičemo nova istraživanja i ostavljamo trajni pisani trag budućim generacijama.

Danas želim da uputim posebnu zahvalnost zaposlenima u Pomorskom muzeju.

Vaše znanje, profesionalnost, odgovornost i svakodnevna posvećenost temelj su uspješnog rada ove ustanove. Iza svake izložbe, publikacije, projekta, programa i svakog sačuvanog predmeta stoje ljudi, njihov trud i njihova ljubav prema poslu koji obavljaju.

Rezultati na koje smo danas ponosni rezultat su zajedničkog rada cijelog kolektiva. Zato ovaj jubilej pripada svima vama i želim da vam iskreno zahvalim na doprinosu koji svakodnevno dajete Pomorskom muzeju“, dodala je Uskoković.

Urednik publikacije Ilija Mlinarević navodi da je, po luci pripadnosti Kotoranin, po značaju diplomata, a po izgledu ljepotan – parobrod „Lovćen“, u vlasništvu „Zetske plovidbe“, bio ponos grada i tadašnje Kraljevine Jugoslavije.

„Pred nama je priča iz 1938. godine, o brodu i njegovom prvom balkanskom putovanju, o kojem saznajemo sve detalje zahvaljujući feljtonu Anta Slovinića – jednog od najznačajnijih novinara Boke Kotorske prošloga vijeka.

Grad Kotor je u svojoj bogatoj istoriji bio matična luka stotinama brodova koji su raznosili slavu Kotora širom Mediterana, Evrope i cijeloga svijeta. Iako u savremenom dobu ime grada, ispisano ispod imena broda na njegovoj krmi, sve više predstavlja finansijsku kalkulaciju, a ne stvarnu luku pripadnosti, nekada nije bilo tako. Upravo u taj period vraćamo se ovom publikacijom, prateći plovidbu kotorskog parobroda „Lovćen“.

Autor je podijelio ovo putovanje, na kojem je bio dio novinarske ekipe, u deset feljtona koji su izlazili od 4. juna do 6. avgusta 1938. godine u „Glasu Boke“ pod nazivom „Na Balkanskoj pruzi – Lovćenom od Kotora do Konstance““, kazao je, između ostalog, Mlinarević.

Novinar i publicista Siniša Luković detaljnije se osvrnuo na istoriju ovog parobroda, koji je, kako navodi, do danas ostao zabilježen kao najveći i najluksuzniji putnički parobrod koji su ikada posjedovale bokeljske pomorske kompanije.

„U ovom slučaju Zetska plovidba, koja po imenu i svom administrativnom sjedištu na Cetinju nije bila bokeljska kompanija, a u suštini jeste. Gospodin Lale Zuber, koji je bio njen glavni akcionar, je čovjek koji je živio ovdje, u Boki Kotorskoj. Njegova vila bila je na mjestu nekadašnjeg hotela Fjord, blizu Autoboke.

Ovaj brod je čak 57 godina brodio svjetskim morima, što je kuriozitet sam po sebi – da jedan brod može toliko dugo da traje. Lovćen je sagrađen 1911. godine u Glazgovu, u Škotskoj, naravno, ne kao Lovćen, nego kao Lady Gwendolyn, za jednu škotsku kompaniju. Korišten je u prvo vrijeme kao putnički brod i brod za prevoz pošte u Irskom moru. Nije to bio nešto veliki brod, posebno: dužina 91,5 metara, širina 12,1, gaz 5,4, i ukupno je imao nosivost 104.000 tona. Pokretao ga je klipni parostroj trostruke ekspanzije, snage 2.100 konja, sa kojim je brod postizao ne baš veliku, ali za one prilike njemu dovoljnu brzinu od 13 čvorova. Brod je pet godina ostao u Velikoj Britaniji i onda, maltene u zenitu Prvog svjetskog rata, 1916. godine, Britanci ga prodaju Rusima i brod tada odlazi na sjever, na samu granicu Sjevernog ledenog okeana, u luku Arhangelsk u Rusiji, gdje je pod imenom Ljudmila postao zvanična jahta i zvanična rezidencija guvernera Arhangelske oblasti“, kazao je, između ostalog, Luković, ističući dugu i bogatu istoriju ovog broda.

Na kraju programa obratio se sin autora Anta Slovinića, akademski slikar, publicista i pisac Slobodan Bobo Slovinić, koji je govorio o životnom i profesionalnom putu svog oca.

„Nekoliko sentenci o pioniru crnogorskog novinarstva – šjor Antu Sloviniću, kako su ga u redakcijama dugo godina oslovljavali saradnici.

Ante je rođen 1900. godine, u porodičnom domu na Veljoj vodi u Budvi, kao osmi, najmlađi sin Nikole i Tonine Medin, udane Slovinić. Osnovnu školu je završio u rodnom mjestu, a Klasičnu gimnaziju u Dubrovniku. Diplomirao je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu 1926. godine, na grupi za srpskohrvatski i italijanski jezik i književnost. Bio je profesor na Pomorskoj akademiji u Kotoru.

Uhapšen je u Budvi 1943. godine i zatvoren u Baru. Interniran je u logor u Bariju, a potom je odveden i zatočen u logore poviše Peruđe. Zbog odličnog znanja jezika bio je kapo interniraca u zarobljeništvu. Pobjegao je iz logora u Peruđi i povezao se sa naprednim pokretom u Italiji. Vratio se u Crnu Goru, a na oslobođenoj teritoriji u Herceg Novom bio je delegat na Konferenciji na kojoj je formiran Okružni odbor Narodnooslobodilačkog fronta Boke. Radio je u Agitpropu Odbora i u Okružnom i Sreskom odboru Narodnog fronta“, kazao je Slovinić.

Govoreći o poslijeratnom periodu života i rada svog oca, Slovinić je podsjetio na njegov novinarski, prosvjetni, kulturni i društveni angažman.

„Poslije rata bio je profesor u Gimnaziji i Pomorskom tehnikumu u Kotoru. Na prvim izborima u Boki postao je predsjednik Gradskog odbora Narodnog fronta. Od 1947. bio je urednik lista „Pobjeda“ na Cetinju i u Titogradu. Kasnije je postao glavni i odgovorni urednik lista i v. d. direktora „Pobjede“. Postavljen je 1960. godine za pomoćnika sekretara Izvršnog vijeća Crne Gore, u Kabinetu predsjednika. Penzionisan je 1969. godine kao prvi šef protokola Skupštine Crne Gore.

Bio je predsjednik Udruženja novinara SR Crne Gore i član Udruženja novinara SR Jugoslavije. Radio je na razvoju kulture, posebno pozorišne i filmske umjetnosti, i osobito na unapređenju turizma u Crnoj Gori. Nakon penzionisanja bio je kontrolor RTV Titograd za govorni program. Jedno vrijeme bio je sekretar Matice iseljenika Crne Gore. Vječno je otputovao u Titogradu, aprila 1970. godine, i sahranjen je u svom rodnom mjestu, u Budvi“, kazao je Slovinić.

Podsjetimo, ova publikacija je omaž kompaniji „Zetska plovidba“, u čijem je vlasništvu bio parobrod „Lovćen“, kao i autoru feljtona Antu N. Sloviniću, a može se kupiti u Pomorskom muzeju.

Promociji su prisustvovali i predstavnici porodice Lala Zubera, Ivan i Ambra Zuber.

Tekst i foto: Tamara Vuković