Alat za prilagodljivost

  • Veći tekst
  • Font za disleksiju
  • Podebljanje teksta
  • Crno-bijelo
  • Visoki kontrast
  • Kursor
  • Resetuj
  • Pristupačnost

Kultura

09.09.2022
1727

POVODOM 70 GODINA RADA POMORSKOG MUZEJA NAGRADA MERITO NAVALI SLAVKU DABINOVIĆU

Svečanost povodom sedamdesete godišnjice rada Pomorskog muzeja Crne Gore Kotor održana je sinoć u koncertnoj dvorani Muzičke škole „Vida Matjan“ (crkvi Svetog Duha).  

Tom prilikom za dugogodišnji doprinos radu Pomorskog muzeja uručena je nagrada „Merito Navali“ Slavku Dabinoviću, bibliotekaru u penziji. 

“Najsrdačnije se zahvaljujem na dodjeljenoj mi nagradi Pomorskog muzeja Crne Gore u Kotoru kao priznanje za relativno kratak doprinos uspješnoj i plodonosnoj misiji Muzeja kroz 70 godina čuvanja bogate pomorske i kulturne ostavštine. Isto tako i doprinosom u radu na stručnoj ediciji Godišnjaka sa ciljem proučavanja i komuniciranja bogate pomorske i kulturne baštine naslijeđene od naših slavnih predaka. U to ime čestitam 70 godina Pomorskog muzeja direktoru Andru Radulovićima i svim zaposlenima u Muzeju. Živjeli” – poručuje Dabinović. 

Nagrada “Merito Navali” u čast počasne bijele zastave koju je proslavljenom Ivu Vizinu dodijelio austrougarski car Franjo Josip 1860. godine, u Pomorskom muzeju Crne Gore u Kotoru dodijeljuje se poznatim kulturnim stvaraocima i ljudima koji su kao prijatelji, a mnogi i radnici Muzeja, doprinjeli afirmaciji ove ustanove. 

Do sada su dobitnici ove nagrade bili: doktor Miloš Milošević, kapetan Milan Sbutega, Antun Tomić, Zoran Radimir, magistar Jovan Martinović, Petar Palavršić i Anton Belan. 

Od 27. januara 2003. godine Slavko Dabinović je bio zaposlen u Pomorskom muzeju Crne Gore u Kotoru na mjesto bibliotekara. Od 2004. godine tehnički je urednik muzejske publikacije “Godišnjak”. Za člana UO Pomorskog muzeja imenovan je 2008. godine. Član Savjeta Pomorskog muzeja od 2011. do 2018. godine. 

Autor je i koautor velikog broja izložbi, kao i urednik vrijednih publikacija iz pomorske istorije Kotora i Boke. Neumorni istraživač Dobrote i njenog pomorstva svojim sistematskim i predanim radom dao je nemjerljiv doprinos u očuvanju tradicije i valorizacije kulturne baštine. 

Uručena su i priznanja zaslužnim pojedincima i ustanovama, kao što su: Bokeljska mornarica Kotor, admiral prof. dr Antun Sbutega, Ministarstvo kulture i medija Crne Gore (ministarka Maša Vlaović), Generalštab Vojske Crne Gore (kapetan bojnog broda Vesko Tomanović), Mornarica Vojske Crne Gore (kapetan fregate Milan Jevtović), Opština Kotor (predsjednik Vladimir Jokić), magistrica Mileva Pejaković Vujošević, dugogodišnja direktorica Pomorskog muzeja, Biskupski ordinarijat Kotor, Generalni konzulat Republike Hrvatske u Kotoru, Centar za kulturu grada Krka, Gradska muzika Kotor, Turistička organizacija Opštine Kotor, Zajednica Italijana Crne Gore, Matica crnogorska Ogranak Kotor (predsjednica Mileva Pejaković Vujošević), Hrvatsko građansko društvo Crne Gore, Pomorski fakultet Kotor, Pomorska biblioteka Kotor, Institut za biologiju mora, Pomorska škola Kotor, Nacionalna biblioteka Crne Gore “Đurđe Crnojević”, Gradska biblioteka i čitaonica Kotor, ŠOSMO “Vida Matjan”, JU Osnovna škola “Njegoš”, JU Osnovna škola “Narodni heroj Savo Ilić”, Informatički centar “Tricen” (Dubravko Stamatović), radionica “Plaforma” (VItomir Vujović), Đuro Beli Prijić, Vesna Prlja, Milica Martić, Ljiljana Zeković, Mirjana Jakelić Mamula, dr Gracijela Čulić, dr Stevan Kordić, Dražen Jovanović, Vilma Kovačević, Vojo Nikčević, Dušan Davidović, Boažana Biskupović, Maja Đurković, RTCG, Radio Kotor, Dnevne novine “Dan”, Nezavisni dnevnik “Vijesti”, Dnevne novine “Pobjeda”, Radio Dux, Bokanews, Radio Tivat, Arhivski odsjek – Istorijski odsjek Kotor, Vicko Milutin, Pjero Pazzi, Tomo Katurić, Muzej za umjetnost i obrt Zagreb, Pomorski muzej Sergej Mašera – Piran, Muzej nauke i tehnika Beograd, Arheološki muzej u Splitu, Muzej Vojvodine u Novom Sadu, Vijeće crnogorske nacionalne manjine Zagreb, Hrvatski pomorski muzej Split, Draško Dragaš, don Srećko Majić, izdavačka kuća “Gospa od Škrpjela”, don Robert Tonsati, Stefane Dabinović, Asja Zec i Ružica Danilović. 

Kako je kazao Andro Radulović, direktor Pomorskog muzeja Crne Gore Kotor, sedamdeset godina plodonosnog rada je prošlo na očuvanju, prezentaciji i istraživanju pomorskog i kulturnog nasljeđa Boke Kotorske i Crnogorskog primorja.  

“Ovaj period, iako relativno skroman u nešto širim relacijama, predstavlja pogodan momenat za sumiranje rezultata dosadašnjeg rada, dok s druge strane znači obavezu za još veće napore i pregnuća u kulturnoj i naučnoj misiji ove ustanove u državi Crnoj Gori.  

Svijest o značaju kulture, nauke, umjetnosti i važnosti čuvanja umjetničkih djela, kulturnih artefakata, knjiga i dokumenata bila je ukorijenjena u Boki, kao i u ostatku Evrope, od najstarijih vremena. Zahvaljujući tome, uprkos burnoj i često dramatičnoj istoriji ovoga kraja, uprkos ratovima, opsadama, revolucijama i kontrarevolucijama, zemljotresima, dakle čestim društvenim i prirodnim potresima, u Boki je sačuvano u muzejima, arhivima, bibliotekama, crkvama, samostanima, manastirima i privatnim zbirkama izuzetno kulturno-umjetničko blago. Ono danas svjedoči ne samo o burnoj i bogatoj prošlosti već i o stalnoj težnji Bokelja da uprkos svim problemima razvijaju svoju materijalnu i duhovnu kulturu i umjetnost, koje ih povezuju sa kulturno-umjetničkim tokovima Mediterana i Evrope, a opet zadržavajući svoja specifična obilježja” – navodi Radulović. 

Prema njegovim riječima, Bratovština Bokeljska mornarica pod imenom Plemenito tijelo Bokeljske mornarice bila je nosilac ideje, još krajem XIX vijeka, o formiranju zbirke predmeta od istorijske i kulturne vrijednosti, što se smatra početkom muzeološke djelatnosti u Kotoru.  

“Prva muzejska zbirka iz 1880. godine, tzv. Kabinet Bratovštine kotorskih pomoraca, svjedoči o tome da se ideja o formiranju muzeološke službe u ovom kraju pojavila još u to davno vrijeme društvenog preporoda. 

U osvit XX vijeka, nestajanjem brodova na jedra, javila se potreba za većim proučavanjem pomorske prošlosti, bogate pomorske baštine koja je ostala kao nasljeđe velike pomorske aktivnosti tokom prethodnih vjekova. Propašću jedrenjaka duge plovidbe zatvorilo se jedno poglavlje pomorstva koje je vjekovima donosilo prosperitet stanovnicima naše obale. Trebalo je odati veliku počast moru, pomorstvu i pomorskoj privredi, zaslužnima za stvaranje bogate kulturne baštine Boke Kotorske. To je bio povod za početak realizacije ustanovljenja jednog Muzeja u Kotoru” – objašnjava Radulović. 

Kako navodi, oko 1900. godine, trudom i nastojanjem kotorskog zanatlije Josipa Jakičevića, člana Uprave Bratovštine, otvorena je za javnost Zbirka Bokeljske mornarice, koja je pored oružja i nošnji članova, sadržavala i druge predmete određene istorijske i kulturne vrijednosti. 

“To možemo smatrati začetkom budućeg Muzeja. Podadmiral, kapetan Pavo Kamenarović iz Dobrote, narodni prvak i pjesnik, obratio se Bokeljima širom svijeta, riječima da je uprava Bratovštine odlučila utemeljiti jedan povijesni muzej u kojemu namjerava smjestiti staro oružje, isprave i sve ono što će proslaviti uspomenu opstojanja Bokeljske mornarice kroz vjekove

Nakon više godina poslije Prvog svjetskog rata 7. 10. 1934. godine otvorena je velika izložba istorijskog blaga u Palati Grgurina, današnjem Pomorskom muzeju, u organizaciji tek formiranog Narodnog univerziteta Boke Kotorske. Svi predmeti koji su ostali sačuvani nakon rata (bilo ih je izloženo nešto preko 700) i koje austrougarske vlasti nisu oduzele, bili su izloženi, a veliki dio pripadao je Bokeljskoj mornarici. Najveća zasluga u realizaciji ove izložbe pripada poznatom bokeljskom rodoljubu, gospodinu Sigismundu Sbutegi, glavnom kućevlasniku reprezentativne Palate Grgurina. Nakon 1934. godine velikim zalaganjem podadmirala Bokeljske mornarice Rudolfa Đunija zakupljen je i adaptiran dio prvog sprata sadašnjeg Pomorskog muzeja (do tada Sresko načelstvo), a najveći dio troškova platilo je tadašnje parobrodarsko društvo Zetska plovidba iz Kotora. Tako je u februaru 1938. godine za vrijeme Tripundanskih svečanosti otvoren Muzej Bokeljske mornarice na prvom spratu Palate Grgurina” – priča Radulović. 

Po završetku Drugog svjetskog rata, kaže on, velikom zaslugom tadašnjeg kustosa Muzeja Marka Kurjala sve zbirke ostale su sačuvane.

“On je bio dobrovoljni kustos Muzeja sve do 1945. godine, kada je njegov položaj pravno regulisan. Njegovom zaslugom sve muzejske zbirke su sačuvane za četiri godine rata. Umro je na mjestu kustosa Muzeja u osnivanju, tačno na Tripundan, 3. februara 1952. godine, nešto malo manje od sedam mjeseci prije zvaničnog otvaranja Pomorskog muzeja. 

Osnivanju muzeja u Kotoru dat je veliki značaj na nivou tadašnje države FNR Jugoslavije. Angažovana je Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti (JAZU) iz Zagreba da preko svog Jadranskog instituta formira četiri muzeja u Rijeci, Splitu, Dubrovniku i Kotoru, što je bilo od posebnog značaja za očuvanje pomorske i kulturne baštine većeg dijela istočne obale Jadranskog mora, koji je pripadao tadašnjoj državi Jugoslaviji. Godine 1949. se pristupilo izradi projekata i elaborata za restauraciju i adaptaciju Palate Grgurina, izuzetno lijepe barokne građevine s kraja XVII i početka XVIII vijeka, sa stilskom fasadom, sačuvanim enterijerima i dekorativnim arhitektonskim elementima. Ovako preuređen i proširen Muzej je svečano otvoren 10. septembra 1952. godine. 

Njegova reputacija i prepoznatljivost dovodila je značajne pojedince, od prinčeva do državnika, značajnih delegacija, naučnika, kulturnih djelatnika, pisaca i umjetnika. Ljudi koji su radili u njemu, nasljeđivali su domaćinski odnos, koji je garantovao najdublje uvažavanje i ljubaznost prema svima jednako” – objašnjava Radulović.
Kako ocjenjuje, novija istorija Muzeja nije ništa promijenila.

“Uz veliko divljenje i poštovanje svim pređašnjim zaposlenim djelatnicima, kao i rukovodiocima i direktorima, napomenuću da je, od posljednjeg jubileja, u poslednjih 10 godina, realizovano preko 250 vrijednih i značajnih aktivnosti, koje nalaže muzejska djelatnost.  

Takođe, moram spomenuti da su u prethodnom periodu izvršene i značajne investicije u samoj zgradi muzeja, zamjena dijela krovnog pokrivača, renoviranje i adaptiranje muzejske galerije, renoviranje i opremanje radionice za konzervaciju, nabavka odgovarajućih ormara i polica za biblioteku i depoe, zamjena cjelokupne rasvjete, nabavka i ugradnja video nadzora i protivprovalnih i protivpožarnih sistem i još mnogo toga.  

Jedna od obaveza svakog muzeja jeste dostupnost. Tako smo 2016. godine izradili vodič na Brajevom pismu na crnogorskom i engleskom jeziku, a ove godine smo realizovali prvi muzejski vodič na znakovnom jeziku. Naravno, tu je odjeljenje za OSI populaciju i audio gajd koji Pomorski muzej posjeduje već 15 godina” – ističe Radulović. 

Nizale su se vrijedne i značajane izložbe i mnogi drugi vrijedni kulturni sadržaji. 

“U kontinuitetu su se oživljavali brojni događaji i teme iz prošlosti, koje su imale nepojmljivo veliki značaj za trenutke u kojima su se desili.  

Razvoj i rast ustanove, u korak je pratila i izdavačka djelatnost. Godišnjak Pomorskog Muzeja predstavlja kultno izdanje u kojem su svoje tekstove utkali mnogi značajni ljudi, naučnici arhitekte, arheolozi, istoričari umjetnosti, mislioci, književnici, poznavaoci pomorskih nauka, kao i oni od kojih smo i mi svi zajedno imali što da naučimo i u čija dostignuća i naučne teze i nema sumnje” – navodi Radulović. 

“Godišnjak” se, kaže on, u kontinuitetu štampa od 1952. godine pa sve do danas, a u decembru tekuće godine će izaći i 70. broj. 

“Nastavak svega toga je i publikacija monografije Pomorskog muzeja, rada jedne generacije. 

Pomorski muzej u Kotoru je nakon otvaranja svojih vrata 1952. godine postao najvažnija institucija kulture, čuvar i promoter kako pomorske tako i kulturne baštine Kotora, Boke Kotorske i Crnogorskog primorja, primajući hiljade posjetilaca iz cijelog svijeta koji do danas posjećuju ovaj drevni grad. Za sve to zaslužni su, od početka, rukovodioci – direktori ove poznate institucije: prof. Pavo Verona, prof. Ignjatije Zloković, mr Jovan Martinović, prof. Milan Begović i mr Mileva Pejaković-Vujošević.  

Danas izražavam ogromno zadovoljstvo što se nalazim na čelu Pomorskog muzeja Crne Gore, zahvalan svima onima koji su bili istrajni u ideji o osnivanju i očuvanju muzeja, zahvalan svim zaposlenima i rukovodiocima koji su u prošlim vremenima radili i izgarali da bi Muzej bio ono što je danas. Takođe, osjećam veliki ponos u odnosu na danas zaposlene u Pomorskom muzeju, koji u ovim izazovnim vremenima nisu ni milimetar skrenuli sa zacrtanog kursa i koji svojim radom, odanošću i predanošću čine da ova ustanova bude siguran svetionik za sve one koji ga traže” – ističe Radulović. 

Kako ocjenjuje ministarka kulture i informisanja Maša Vlaović, Pomorski muzej Crne Gore Kotor je prostor u kojem možemo sagledati širok i kompleksan kulturološki kontekst ove civilizacijski tako važne djelatnosti koja je Bokokotorski zaliv učinila značajnim i osobenim toposom mediteranskih priobalja, preglednim i sistematičnim uvodom u razvoj Boke Kotorske. 

“Ovaj nam Muzej od svog osnivanja do danas omogućava da sagledamo svu živopisnost i bogatstvo pomorskog nasljeđa Boke, njegove specifičnosti i odraze na ono što čini privatnu istoriju ovih prostora. 

Pomorski muzej nije samo trezor predmeta, već i savremeni muzej koji svoje zbirke kontekstualizuje sa zahtjevima vremena u kojem živimo, vršeći socijalnu i edukativnu ulogu u društvu. 

Brojni projekti koje je ovaj muzej realizovao od osnivanja do danas svjedoči o permenentnom unaprijeđenju rada u oblasti muzeologije, uključivanja djece i omladine, programe iz oblasti savremenog kulturnog izraza, poštovanje kulturne različitosti, rodne ravnopravnosti, kao programe i projekte svih društveno-senzitivnih grupa u crnogorskom društvu” – navodi Vlaović. 

Prisutnima se obratio i predsjednik Opštine Kotor Vladimir Jokić. 

“Kotor je od svog osnivanja spojen i pripojen sa morem i kao takav cijelog sebe utkao je u more i more u njega. Pomorstvo je ono što je izgradilo i napravilo Kotor. 

Svaka palata, svaki trg, svaka crkva, katedrala - sve je to produkt pomorske aktivnosti ljudi iz Kotora. Carstva su dolazila, prolazila, države su se mijenjale, a to je ostala nit koja se ni jednog trenutka nije prekinula sve do današnjih dana. Kao takav Grad je imao Bokeljsku mornaricu dvanaesti vijek. Kroz te milenijuje grad koji je sobom svjedočio pomorstvo je sam od sebe zahtijevao i želio da se ta vrijedna istorija vrijednog nasljeđa i materijalizuje. 

Kroz ono što je bila aktivnost plemenitog djela Bokeljske mornarice pa sve do aktivnosti prije 70 godina, to je bio jedan proces sazrijevanja ideje da se u srcu grada cjelokupna naša istorija materijalizuje i da se konkretizuje na jednom mjestu. 

Zato i sama ideja i samo osnivanje Pomorskog muzeja predstavlja ništa drugo do jedan logični nastavak naše istorije. A zbog toga svega je danas Pomorski muzej i značajan dio grada i istorije” – poručuje Jokić. 

Prisutnima su se obratili i istoričarka umjetnosti Radojka Abramović, rukovoditeljka muzejskog sektora i admiral Bokeljske mornarice Antun Sbutega. 

Program je vodila Dolores Bonić Fabian. 

U muzičkom dijelu programa nastupila je klapa Incanto. 

Prisustvovali su i: Milena Durutović, generalnu direktorku Direktorata za stvaralaštvo, Milica Martić, načelnica Direkcije za razvoj djelatnosti u oblasti kulturne baštine,  predsjednica SO Kotor Maja Mršulja, potpredsjednici Opštine Kotor Siniša Kovačević i Nebojša Ševaljević, Jasminka Lončarević, generalna konzulica Republike Hrvatske u Kotoru, monsinjor Ante Dragobratović.  

Tekst Irena Mačić 

Foto Radio Kotor

Podijeli na: