Kultura

Zbirka poezije do sada neobjavljenih stihova kapetana duge plovidbe i pjesnika Gracije Gaša Marovića, „Boka u srcu“, predstavljena je sinoć u Domu kulture u Škaljarima. Veče posvećeno poeziji, sjećanju i ljubavi prema rodnom kraju okupilo je poštovaoce bokeljske riječi i stvaralaštva autora čiji stihovi čuvaju uspomenu na nekadašnji život Boke, njene ljude, običaje i jezik.

O zbirci su govorile recezentkinje Dubravka Jovanović i Aleksandra Tomović, kao i autorov brat Ilko Marović, koji je priredio rukopise za posthumno izdanje.

Stihove su kazivali Nikola Božović i Nikolas Katharas, dok su muzički program upotpunili Isidora Milivojević i Tomo Radović.

Govoreći o zbirci, Aleksandra Tomović istakla je da joj je ovo treći put da sarađuje sa Ilkom Marovićem i bavi se poezijom njegovog brata Gracije.

„Ono što je najvažnije u ovim pjesmama jeste da se očuva duh Boke, da kažem prijašnje Boke, a nadam se da će se uskoro nešto promijeniti da se sačuva jezik i da te pjesme budu svjedočanstvo jednog vremena“, navela je Tomović.

Ona je podsjetila da je Boka vječita inspiracija brojnim putnicima i pjesnicima, ali da o njoj najljepše pjevaju oni koji u njoj žive, osjećaju njenu suštinu i poznaju način života koji je oblikovao ovaj kraj.

„Jer Boka nisu samo brda, mora i ulice, nju čine njeni ljudi i njihov duh“, istakla je Tomović, dodajući da Gracija Marović piše o Boki onako kako ju je doživljavao. Piše o radostima koje je u njoj pronalazio, ali i o tugama koje donosi rastanak sa zavičajem.

Tomović je ukazala na tri tematske cjeline zbirke: „Sjaj u tami“, „Gušti su gušti“ i „Vječita Boka“.

Prva cjelina govori o mladosti, ljubavi prema ženi, ljubavnoj patnji, uspomenama i bolu rastanka. Druga slavi radost života i svakodnevna uživanja – druženja s dragim ljudima, fešte, muljanske običaje, večeri u konobi i svitanja na ribarskoj barci. Treća je posvećena rodnom zalivu, Kotoru i njegovoj široj okolini, kotorskim trgovima i lanternama i starom gradu koji čuva odjeke vremena.

Simbolično, zbirka se završava pjesmom „Vrijeme je stalo“, koja, kako je kazala Tomović, sažima osjećaj da je u Gašovim stihovima ostao sačuvan jedan nekadašnji duh Boke, Kotora i Mula.

„Čitajući ove pjesme, vraćamo se u prošlost zaliva koji je nekada pripadao svojim mještanima, koji su uživali u svakom njegovom zraku sunca, kamenu i talasu“, navela je ona, dodajući da će svako ko poznaje život u Boki u ovim stihovima pronaći dio sebe i svoje mladosti.

„I zaista, kao da je jedan miran i tih život Boke otplovio na drvenim barkama negdje u prošlost, drijema u nekoj špilji i čeka ljepša vremena da se ponovo vrati svojim mještanima“, poručila je Tomović.

Pjesnikinja Dubravka Jovanović govorila je o Graciji Gašu Maroviću sa posebnom toplinom, evocirajući uspomene na čovjeka čija su skromnost, nenametljivost i dobrota ostavili snažan utisak na sve koji su ga poznavali.

Prisjećajući se susreta s pjesnikom, kazala je da ju je svaki put dočekivao s osjećajem bliskosti i dobrote, onako kako se u Boki kaže „dobar kao kruh“.

“Budi se zapatano vrijeme Boke u kojoj je Bog došao doma. Kad je stvorio ovaj komadić svemira, klesao ga je za dobre ljude koji u Boki žive i snivaju. Za ribare i težake, mornare i kapetane, za pjesnike i piture. Taj pasani svijet u maje na ringe, plavo bijeloga kolura, njihove skromne a dobrotom predogate kuće i mali đardin, slane ponte i mandraći, drvene barke i vesla, kašete i mreže ribarske, ferali i molitve, zvona u mise, sačuvao je Gracija Gašo Marović. Svi ti mali svjetovi iz konoba, gardelin iz đardina stare kuće, a iz špahera sa ognjišta delicije vonjaju, pa Ljubav s Luže, Uspomena iz škole i Vonj njenoga tijela, Pravi Muljanin, kako piše Gašo s Mula”, navela je Jovanović sinoć, ali u predgovoru knjige, poetskom osvrtu pod nazivom “Duša da uzleti”.

Prema njenim riječima, nakon plovidbe i dugih putovanja, Marović se u rodnom mjestu posvetio stihovima koje je pisao iskreno, slijedeći ono što mu duša diktira. Njegova poezija, kako je istakla, predstavlja svojevrsni zavjet zavičaju i svjedočanstvo svijeta koji je oblikovao njegov život.

„Boka sama od sebe tvori poeziju. Na pjesniku je da je sabere i da je složi“, kazala je Jovanović, naglašavajući koliko su za Marovićev izraz bili važni bokeljski govor, njegova melodičnost i neraskidiva veza sa zavičajem.

U autorovim stihovima sačuvani su ribari i težaci, mornari i kapetani, stare kamene kuće, mali đardini, ponte i mandraći, drvene barke, vesla, ribarske mreže, ferali, molitve, zvona i mise. Sve ono što je činilo svakodnevicu nekadašnje Boke pronašlo je svoje mjesto u njegovoj poeziji.

Jovanović je posebno ukazala na značaj očuvanja bokeljskog govora, koji se, kako je kazala, postepeno gubi, zajedno sa mnogim riječima i izrazima svojstvenim ovom podneblju.

Govoreći o Marovićevom stvaralaštvu, prisjetila se i njegovog skromnog odnosa prema pisanju. Pjesnik joj je, kako je navela, jednom prilikom kazao da piše kao što ljudi iz njegovog malog mjesta ribaju, veslaju ili sade cvijeće u đardinu – za svoj gušt, a na drugima je da njegove stihove pročitaju i dožive ako to žele.

Svoj osvrt Jovanović je završila stihovima iz Marovićeve pjesme o prolasku vremena, jesenjoj tišini i svijetu koji više nije isti, podsjećajući da, uprkos svemu što nepovratno nestaje, knjige ostaju.

“Umjesto molitve, završavam Gašovim poetskim rekamom sa bokunom sjete u kantunu oka Boke Kotorske.

Ljeto na izmaku, počinju hladnoće,

Opustjele spljaže, prave se konti,

Spuštena jedra, vezane barrke,

Smežurano more, nikoga na ponti.

Kroz prozor ulazi u kamaru vjetar,

U postelju me deka slabo grije,

Probudim se, bolje pokrijem,

Ništa više nije kao što je bilo prije.

Nažalost, nije više kao što je bilo prije. Ali ostaju knjige“, poručila je pjesnikinja Dubravka Jovanović.

O nastanku zbirke „Boka u srcu“ govorio je Ilko Marović, autorov brat, koji je prikupio i priredio njegove neobjavljene pjesme.

Kako je kazao, riječ je o rukopisima pokojnog Gracije Gaša Marovića, kapetana duge plovidbe, rođenog 3. aprila 1949. godine u Risnu, koji je preminuo 27. septembra 2024. godine u Kotoru.

Prisjećajući se bratovljevog odrastanja uz more, Ilko Marović kazao je da su ga još od djetinjstva privlačili brodići, jedrilice, plivanje i ribanje, te je ljubav prema moru ostala je trajna odrednica njegovog života.

Gracija Marović je za života objavio dvije samostalne zbirke: „Čudesna Boka“ i „Ferao iz Kaštrla“, kao i zajedničku zbirku „ Versi kamena i mora“.

„Ogledalo Gašove duše su ove pjesme, u kojima se sagledava sva ljubav prema kolijevci Boki, njenim ljepotama, plavom moru, barkama, ribarima, barkarjolima, mandraćima, kamenim kućama i svemu što Boku čini Bokom“, kazao je Marović.

Prema njegovoj procjeni, Gašo je napisao više od 300 pjesama, uglavnom nakon odlaska u penziju, u periodu od pet do šest godina.

Brat se prisjetio i njihovih dugih večernjih razgovora o poeziji i stvaralaštvu, koji su često počinjali burnim raspravama, jer se nisu uvijek slagali, ali su se završavali približnim zaključcima. Gracija bi ih, kako je ispričao, narednog dana pretočio u stihove.

Marović je izrazio je nadu da će zbirka obogatiti bokeljsku poeziju i čitaocima približiti lični doživljaj zaliva koji je za njegovog brata predstavljao nepresušnu inspiraciju.

Posebno je naglasio važnost očuvanja bokeljskog govora.

„Volio bih da se za ovaj projekat, a posebno mladi, počnu zanimati za jezik kojim su pričali njihovi đedovi i babe“, poručio je Marović, upozoravajući da je bokeljski govor sve manje poznat mlađim generacijama.

Djelo je objavljeno uz podršku Opštine Kotor, koja je raspisala konkurs za projekte iz oblasti individualnog kulturnog stvaralaštva. Knjigu je štampao Biro Konto iz Herceg Novog.

Promocija zbirke „Boka u srcu“ bila je prilika da se još jednom oživi sjećanje na Graciju Gaša Marovića i njegovu privrženost rodnom kraju, Boki koja se mijenja, nastojanju da se od zaborava sačuvaju ljudi, mjesta, običaji i riječi koji čine posebno kulturno i duhovno nasljeđe Boke Kotorske.

Tekst: Nataša Janović

Foto: Radio Kotor/N.J.