Kultura

Povodom obilježavanja 185 godina rada i postojanja, a u okviru projekta „Otac Momo“ koje podržava Ministarstvo spoljnih poslova Republike Srbije - Uprava za saradnju sa dijasporom i Srbima u regionu, Srpsko pjevačko društvo (SPD) "Jedinstvo" sinoć je u Crkvi Svetog Duha organizovalo književno veče posvećeno “Palati od riječi”, Gorana Petrovića.

Govorili su: prof. dr Aleksandar Jerkov, profesor Filološkog fakulteta u Beogradu i upravnik Univerzitetske biblioteke "Svetozar Marković", Sanja Milić, urednica kulturno-umjetničkog programa RTS-a i umjetnička direktorka 67. međunarodnog sajma knjiga u Beogradu, te profesorica književnosti Ljiljana Čolan.

“Goran Petrović bio je naš sugrađanin ne po teritorijalnoj pripadnosti, nego po ljubavi koju smo osjećali u njegovoj blizini. Goranov je Kotor, jer je Kotor posljednjih 20 godina bio najfinija porculanska čaša koju je izradio u hramu svog unutrašnjeg bića. Mi smo kao društvo ponosni što je on sa nama proslavljao i 180 godina našeg postojanja, oktobra mjeseca 2019. godine. Tada nam je najavio nastanak jedne divne priče koja se zove Praznina. Nismo ni slutili da će ta priča biti kasnije utkana u knjigu spomenicu Otac Momo. Goran, kao da je naslutio i trajno zabilježio jednu veliku prazninu koja se pojavila u našem gradu, u našoj crkvi, ali ne i u našim mislima i srcima. Zato je ovo veče sjećanje na dvije velike duše koje su udjenute u nekom listu masline, u nekom zrnu nara, u onom magičnom bilju sa Dražin vrta i tu su sa nama” - kaže prof. Čolan.

Između ostalog, ona je govorila o Petrovićevom učešću na književnim večerima u Kotoru, kao i o njegovom plodonosnom stvaralaštvu.

“Goranovo prisustvo u Kotoru ima svoju tradiciju. Sjećamo se niza književnih razgovora vođenih u okviru programa Na tragu Danila Kiša koje je organizovalo Bratstvo pravoslavne omladine Sveti Luka, 2006. godine uz pomoć blaženopočivšeg protojereja stavrofora Momčila Krivokapića, našeg oca Moma. Naime, prof. Aleksandar Jerkov i tri profesora književnosti, osmislili su dešavanja sa tada najpoznatijim i najčitanijim sljedbenicima Kišove poetike. Jedan od njih je bio i Goran Petrović, najmaštovitiji, plemeniti vitez srpske književnosti koji se nastanio u imaginarnim prostorima našeg srednjovjekovnog grada. Goran, naš Bližnji, kako nosi naslov jedna njegova zbirka pripovijedaka, prisutan je u kućama s ove i s one strane zaliva. Ispod  tavanica koje se ljuspaju ili ne, u starim kapetanskim kućama ili modernim vilama, apartmanski uređenim, ostvaruju se životne priče nalik onima iz Goranove zbirke pripovijedaka Razlike. Iz različitih uglova posmatranja i ponekad bezlične svakodnevice, je svijet snova koji je isti u svojoj težnji da  dodirne vječnost” - navodi Čolan.

O tome kako se svakodnevica može preoblikovati u svijet mašte, napominje, čitamo u knjizi kratke proze „Saveti za lakši život“.

“Zahvaljujući riječima, možda baš onima koje su u ogrlici jedne junakinje Goranove priče, prevazilazi se bilo koja vrsta fizičke omeđenosti. Čovjek-ostrvo ima potrebu dodira sa okolnim pričama (zbirka pripovijedaka Ostrvo i okolne priče“) kako bi se izborio sa svojom samoćom i otuđenošću.  Svet je pojeo svoje ivice, ostala je samo podjela na san i javu i postojanje u onom prostoru među javom i međ`snom (odnosno ni na nebu, ni na zemlji, već na grani od oblaka). Kakva lađa brodi tim prostorom? Može li kapetan njome da upravlja ili ga ona nosi kuda ona hoće, ponekad i na dno mora? Odgovore smo možda pronašli u romanima Atlas opisan nebom, Opsada crkve Svetog Spasa, Sitničarnica Kod srećne ruke, zatim u dramskim tekstovima Skela i Matica. Odgovore očekujemo i tražimo i dalje, zagledani u neko novo čitanje istog teksta, u neko novo unutrašnje dvorište, ali i u novim romanima koji su pred nama: Papir, Ikonostas, Palata" - ističe Čolan.

Prema njenim riječima, pisac govori o mogućnostima dodira čina pisanja i čina čitanja, na različitim mjestima.

“Nekad je taj dodir književno veče, a nekada se odigrava prilikom slučajnog susreta stvaraoca i čitaoca, ne samo u moskovskom metrou (između dvije stanice, ispod zemlje dok je pisac posmatrao svog čitaoca sa knjigom u rukama, a ovaj to nije ni znao), nego i na kotorskoj pijaci subotom, kad god je Goran bio u Kotoru. Čitaoci u Goranovoj prozi koja je pesnička koncepcija sveta (Ana Ristović) ne misle književnost, već je osjećaju” - kaže Čolan.

Ističe da je Petrović poštovao svog čitaoca i u njegovim imaginarnim svijetovima nema tehnički poznatih modela pripovijedanja.

“Goran je bio svoj, on nije varao čitaoca naučenim, već mu je darivao sebe istinskog, pronađenog u svakoj travci, u svakom cvijetu, u ribi. Pričao nam je Goran da je odlučio da roman Delta ima široki vremenski odsječak od 500 godina. Prve četiri knjige pripadaju srednjovjekovnom ciklusu, zatim dolaze dvije ili tri koje se događaju u 18.vijeku, a sve ostale će se dešavati u 20. i 21.vijeku” - navodi Čolan i napominje da roman ima i teritorijalnu širinu, te da će se u najvećoj mjeri dešavati u Srbiji, „Papir“ se skoro u potpunosti dešava u Italiji, a „Ikonostas“ dobrim dijelom u Grčkoj i Srbiji.

“Neki drugi će se dešavati u neimenovanim gradovima na moru, neki će se dešavati čak preko kontineta... Palata je treća priča, novi tok romana Delte, hronološki u pitanju je vrijeme koje je prethodilo vremenu radnje u Ikonostasu“ - objašnjava Čolan.

Profesor dr Aleksandar Jerkov govorio je o poetici Gorana Petrovića, istakavši da se radi o velikom klasiku srpske književnosti čija djela će tek biti proučavana. Kaže i da je Petrović dobio nagrade od pisaca koji su svoje živote posvetili pisanju, te da je njegov stvaralački način pisanja neponovljiv, a njegovi čitaoci neprikosnoveni.

Ističe da je Petrović svojim djelom uspio da pomjeri granice pisanja. Od romana „Atlas opisan nebom“ do „Opsade crkve Svetog Spasa“ niko nije imao više maštovitosti i snage izraza u srpskoj književnosti i niko nije počeo da piše ljepšu, zaokruženiju, ubjedljiviju rečenicu od Gorana Petrovića.

“Goran Petrović nije htio da udovoljava trenutku nego je pisao po snazi imaginacije. Ne samo što je njegova riječ bila stilistički zanimljiva, nego kao da postoji nešto što je iza te riječi i ako tu riječ ne pronađe i ne stavi je na pravo mjesto, nešto će svijet izgubiti. Ne njegova književnost o kojoj on nije brinuo kakva će biti, nego je brinuo kako da on ispolji tu književnost koju u sebi nosi.

Kada otvorite njegove knjige pročitate dvije rečenice i ne možete da se zbunite ko je to napisao. To je velika stvar u istoriji književnosti i mali broj velikih pisaca je uspio da postigne takvu vrstu stilogenosti da kako vidiš njegov tekst, znaš da je to njegovo djelo.

Andrić, Crnjanski, Kiš, Pavić – samo nekoliko pisaca naše književnosti ima taj distiktni stil da odmah znaš da je to on napisao” - objašnjava prof. dr Jerkov.

Sanja Milić, urednica kulturno-umjetničkog programa RTS-a, koja je dramatizovala Petrovićevu priču „Bogorodica i druga viđenja” za dramski program Radio Beograda, govorila je, između ostalog, o mediteranskom duhu Goranovih romana, kao i o njenim intervjuima sa piscem, kako na radiju, tako i na televiziji. Pričala je o Goranovoj skromnosti i spremnosti da svakome posveti pažnju, izrazi poštovanje, emisije učini zanimljivim i radosnim.

Veliki književni događaj Sajma knjiga u Beogradu bila je upravo nova Petrovićeva knjiga “Palata”, koju je završio za života, a koju je posthumno objavila “Laguna”.

Učenica trećeg razreda Gimnazije Kotor Elena Simović pročitala je odlomak iz „Papira“. U muzičkom dijelu programa nastupio je učenik prvog razreda srednje muzičke škole „Vida Matjan“ Vuk Đakonović na harmonici.

Promociji je prisustvovao protojerej stavrofor Nemanja Krivokapić.

Irena Mačić Đurić