Kultura

U okviru projekta „Naslijeđe u rukama mladih“, NVO „Medaur“ iz Risna organizovala je sinoć četvrto predavanje namijenjeno mladima i široj javnosti.

Predavanje pod nazivom „DNK Boke – arheološki lokaliteti od značaja“ održao je arheolog Miloš Petričević u Malom mjestu (Gabela), u Risnu.

Govoreći o istraživačima koji su se kroz istoriju bavili arheološkim nasljeđem Boke, Petričević je posebno istakao značaj pojedinaca koji su svojim radom doprinijeli razumijevanju istorije ovog prostora.

„Simon Rutar, kao profesor istorije u Kotoru, u tadašnjoj gimnaziji, svoj je kurikulum prilagodio upravo Boki Kotorskoj. Ukoliko pročitamo njegove radove koji se odnose na direktnu edukaciju u gimnaziji, vidjećemo da nam donosi niz vrlo interesantnih podataka o Boki, ali i o Risnu. Između ostalog, po prvi put saznajemo da su najstariji bronzanodobni nadgrobni spomenici otkriveni upravo u Risnu, a potom premješteni u Donju Lastvu u Tivtu, do kojih mi nikada nismo došli“, kazao je Petričević.

On je dodao da je Rutar pokušao da objasni prirodne procese koji su uticali na razvoj prostora, naglašavajući njegov lični odnos prema Boki.

„Čitajući njegov kurikulum, vidimo da je Simon Rutar zaista poznavao Boku Kotorsku i doživljavao je kao svoj prostor. U Boki je proveo oko pet godina, nakon čega je bio premješten u Split, a potom i u Sloveniju. Njegov savremenik, vjerovatno i prijatelj, Đuzepe Jelčić, Peraštanin, usko je sarađivao i sa Rutarom i sa Arturom Evansom. Ono što je posebno zanimljivo jeste da su Evans, Rutar i Jelčić djelovali gotovo kao jedinstven istraživački krug, pa čitajući njihove radove možemo uočiti sličan pristup interpretaciji arheološkog nasljeđa Boke Kotorske“, naveo je Petričević.

U nastavku izlaganja osvrnuo se i na druge istraživače koji su dali doprinos razvoju arheologije u ovom regionu.

„Marijan Franošević, jedan je od istraživača koji je, možemo reći, u metodološkom smislu bio pod uticajem dalmatinskih antikvara. Jedno vrijeme radio je i u Zadru, gdje je usvojio savremeniji način dokumentovanja arheoloških nalaza. Njegov rad je posebno značajan za lokalitete poput Miholjske prevlake i ostrva Svetog Marka. Pored domaćih istraživača, djelovala je i čitava plejada stranih stručnjaka, među kojima je i češki istraživač Henri Rihli, koji je u Kotoru boravio gotovo tri godine. Monarhija ga je uputila na krajnji jug kako bi radio na zaštiti arheoloških lokaliteta“, istakao je Petričević.

Govoreći o najstarijim pomenima Risna, Petričević je ukazao na značaj antičkih izvora, posebno Periplusa.

„Kada govorimo o najstarijim izvorima, nezaobilazan je antički Periplus Pseudo-Skilaksa – svojevrsni portolan iz IV vijeka prije nove ere, koji se vjerovatno oslanja na još starije izvore. Riječ je o vrsti pomorskog priručnika, koji je korišćen za obuku mladih pomoraca i odnosi se na navigaciju duž Sredozemnog i Crnog mora. Ono što je posebno interesantno u 24. i 25. poglavlju jeste pomen Risna, ali i drugih mjesta na ovom području“, objasnio je Petričević.

On je dodatno pojasnio kako se u ovom djelu prepoznaju geografske i mitološke reference koje se mogu povezati sa Bokom.

„U Periplusu se, pored Risna, pominju i Budva, zatim Enhelejci kao ilirsko pleme, kao i rijeka Arion, za koju pretpostavljamo da je zapravo Rhizon potamos, odnosno da se odnosi na Bokokotorski zaliv. Posebno je zanimljiv i pomen stijena Kadma i Harmonije, za koje pretpostavljamo da predstavljaju kamene tumule. Pomorci su ih vjerovatno lako uočavali sa svojih plovila, pa su služili kao orijentiri u obalnoj navigaciji, odnosno kao važne tačke u terestričkoj navigaciji“, kazao je Petričević.

Govoreći o dodatnim zapisima, istakao je i moguće tragove kulta Medaura.

„U jednoj od bilješki navodi se da se nedaleko od rijeke Arion nalazi i hram. Danas možemo pretpostaviti da je riječ o hramu Medaura. Upravo u ta dva poglavlja Periplusa nalazimo zaista obilje vrijednih informacija, uključujući i jedne od najstarijih pomena Risna i Budve kao značajnih centara ilirskog plemena Enhelejaca“, rekao je Petričević.

Kada je riječ o prvim katastarskim prikazima Risna, Petričević je ukazao na značaj mletačkih zapisa i njihovog administrativnog pristupa prostoru.

„U periodu razgraničenja između Mletačke republike i Osmanskog carstva, Venecija je imala potrebu da precizno definiše svoje teritorije. Upravo iz tog razloga nastaju detaljni katastarski prikazi, kakve domaće vlasti u tom trenutku nijesu imale, niti su postojali na teritorijama pod osmanskom upravom. Ti katastarski zapisi puni su toponima i prostornih podjela koje su nam danas od izuzetnog značaja“, naveo je on.

Posebno je istakao značaj tih karata za razumijevanje razvoja obale.

„Na tim prikazima možemo uočiti i najstarije obrise same obale, što je od velikog značaja za rekonstrukciju njenog izgleda u antičkom periodu. Upravo zahvaljujući tim kartama možemo pratiti promjene i pokušati da anticipiramo liniju obale kroz istoriju“, zaključio je Petričević.

Cilj predavanja bio je da se mladima približi arheologija kao nauka, ali i da se podstakne svijest o kulturnom nasljeđu kao zajedničkoj vrijednosti i resursu koji zahtijeva odgovoran odnos, znanje i aktivno učešće zajednice.

Predavanje je realizovano u organizaciji NVO „Medaur“ Risan, uz podršku Sekretarijata za kulturu, sport i društvene djelatnosti Opštine Kotor.

Tekst: Tamara Vuković
Foto: NVO Medaur