Kultura

Muzej grada Perasta proslavio je 88. rođendan, a tim povodom, u okviru programa „Peraška porodična nasljeđa“, danas su u palati Bujović Peraštani i Peraštanke javno predstavili priču o svom porodičnom nasljeđu.

U ime OJU Muzeji, prisutne je pozdravila rukovoditeljka Muzeja grada Perasta, Mileva Mršić.

„Okupili smo se povodom obilježavanja 88 godina od osnivanja Muzeja grada Perasta, koji je prvobitno bio smješten u zdanju Peraške opštine, na glavnom gradskom trgu, ali se od 1957. godine nalazi u ovoj reprezentativnoj palati. Raduje nas da je poziv naše ustanove okupio Peraštane i Peraštanke koji žele da podijele priče o svom porodičnom nasljeđu, običajima, vještinama, znanju i umijeću koje generacijama strpljivo čuvaju.

Dragocjeno nasljeđe zaslužuje adekvatan tretman, te je muzej u posljednjih godinu dana obezbijedio nove muzejske vitrine, rađene po mjeri  naših vrijednih predmeta, za čuvanje i izlaganje u kontrolisanim uslovima, što je znatno doprinijelo modernizaciji postavke. Na taj način se trudimo da pratimo savremene muzejske standarde i nadamo se da u tome uspijevamo“, kazala je Mršić.

Uslijedila su predstavljanja peraških porodičnih nasljeđa, a urednica programa u OJU „Muzeji“, Jelena Vukasović, razgovarala je prvo sa najmlađim Peraštanima/kama, učenicima i učenicama područnog odjeljenja škole „Veljko Drobnjaković“, čiji su radovi izloženi među muzejskim eksponatima, a zatim sa odraslima o njihovom porodičnom nasljeđu.

Najprije je učenik prvog razreda Ilija Kašćelan, sa svojim djedom koji nosi isto ime i prezime, predstavio zavjetnu pločicu izrađenu u bakrorezu, ističući njenu simboliku. Ovu pločicu je njegov djed, dugogodišnji pomorac, poklonio crkvi Gospa od Škrpjela.

Ivan Kuševija je govorio o običaju gađanja kokota i učešću njegove porodice u očuvanju ovog običaja, a Tijana i Ivana Milinović su predstavile svoje crteže i govorile o procesu izrade peraške torte, dok je Magdalena Krivokapić govorila o peraškim bobima i kićenju mađa.

Nakon učenika područnog odjeljenja Perast, stariji Peraštani i Peraštanke govorili su o svom porodičnom nasljeđu.

Stefanija Bujković je govorila o ljubavi prema cvijeću koju je naslijedila od majke i očuvanju autohtonih vrsta cvijeća i bilja, a tom prilikom prisutnima je i poklonila pelcere kamene ruže.

Peraštanin Đoko Bubonja ispričao je zanimljivosti o dvije sada rijetke vještine koje, kako navodi, podjednako voli- ribanje, koje je naslijedio od djeda, i vještinu izrade drvenih barki, koju je naslijedio od oca.

On je istakao da se ranije život na moru nije mogao zamisliti bez barke koju je posjedovala skoro svaka porodica, navodeći razlike u obliku i boji ove vrste plovila, od mjesta do mjesta u Boki Kotorskoj. Tom prilikom je prisutnima pokazao i alat koji se koristi za popravku i izradu novih barki, te govorio o vrstama drveta koje su se ranije koristile. Ljubav prema ribanju, kako dodaje, prenio je na unuka koji ima tri godine i već sam zna da baci vršu. Navodeći da je ribe u zalivu sada sve manje i da na ribanje ide iz ljubavi, a ne iz komercijalnih razloga.

Marija Brainović govorila je o vještini izrade peraške torte, koja je zaštićena kao nematerijalna kulturna baština Crne Gore. Kao specifičnost ove delicije, ona navodi njenu dugotrajnost jer je termički obrađena tako da je pogodna za transport, pa su je stoga žene slale muževima na brod. Takođe, ističe da je ovo veoma skupa poslastica jer zahtijeva određene sastojke poput maslaca, badema (mendula) i maraskina, koji su oduvijek bili na cijeni, pa se stoga ova torta ranije mogla praviti samo u Perastu i Dobroti, gdje su mahom živjeli pomorci, naglašava ona. Nakon peraške torte, govorila je i o bobima, poslastici nalik priganicama, koja se vezuje samo za Perast.

Nakon prezentacije uslijedila je degustacija peraške torte i tradicionalnih peraških boba, a u muzičkom dijelu programa nastupila je klapa „Incanto“ uz muzičku pratnju Petra Bukilice.

Tekst i foto: Tamara Vuković