Kultura

Roman “Pakrac” Vladana Matijevića, sinoć je kotorskoj publici  predstavljen  u organizaciji JU Kulturni centar „Nikola Đurković“ Kotor /Gradska biblioteka i čitaonica Kotor.

Prisutne je u atrijumu Kulturnog centra, u ime domaćina pozdravila rukovoditeljka Gradske biblioteke i čitaonice Kotor Marija Starčević, te izdvojila samo neke od naslova višenagrađivanog književnika Vladana Matijevića:  knjiga priča “Prilično mrtvi” (“Andrićeva nagrada”), “Pisac izdaleka” roman koji je autoru donio “Ninovu nagradu” 2003. godine, “Časovi radosti”, “Vrlo malo svetlosti” roman iz 2010. godine( “Meša Selimović”, “Borisav Stanković” i “Isidora Sekulić”),“Memoari, amnezije” (“Kočićevo pero” i “Kočićeva knjiga”), “Pristaništa” (nagrade  “Stevan Sremac” i “Danko Popović”), te roman “Pakrac” koji je objavljen 2023, a za koji je Matijević dobio nagradu “Beogradski pobednik”.
Njegovi romani su prevođeni na francuski, njemački, španski, italijanski, bugarski i makedonski jezik.

Sa autorom je razgovarala  mr Ksenija Rakočević.

Starčević je istakla da je Ksenija Rakočević  rođena 1991. godine u Podgorici, dok je osnovne studije Studijskog programa za crnogorski jezik i južnoslovensku književnost završila na Filozofskom fakultetu u Nikšiću, a potom Specijalističke i Magistarske studije.

“Doktorantkinja je na Filološkom fakultetu Univerziteta u Beogradu, na modulu Jezik, književnost i kultura (Srpska književnost), kao i na Filološkom fakultetu u Nikšiću, pod mentorstvom prof. dr Tatjane Jovović i prof. dr Marijana Premovića. Zaposlena je na Filološkom fakultetu Univerziteta Crne Gore kao saradnica u nastavi na predmetima iz književnosti.
Umjetnička je urednica Međunarodnog sajma knjiga u Podgorici od 2021. godine”, navela je Starčević

Razgovor je započeo pitanjem: “Zašto naslov romana -Pakrac?”

Matijević je objasnio da se roman događa posljednja dva ipo mjeseca 2019. godine u Beogradu i da se radnja skoro cijelog romana odvija ispred ulaza u pijacu Đeram.

“ Ovaj roman se prosto morao zvati Pakrac. Jer Pakrac je u glavi tog mog glavnog junaka. Sticajem okolnosti ’91. se javio u dobrovoljce i bio na ratištu. Taj Pakrac, ratište, iako je on bio tamo sedam i po mjeseci, njemu se taj rat nije završio. On još nije došao sa ratišta”, priča Matijević, te dodaje da bi se “u jednoj rečenici moglo reći, mada nije samo to, da je ovo roman o nasilju, o društvu koje je ogrezlo u nasilje, o crnoj hronici, o ljudima koji non-stop slušaju crnu hroniku o tome što se svakog dana nešto strašno događa u Beogradu.”

Rakočević je primjetila da je u ovom djelu naglašen snažan sukob koji se dešava unutar čovjeka.

“Glavni sukob koji u ovom tekstu postoji, a to je bio moj utisak i za ostale Vladanove romane, da stalno imamo prisustvo dramskog koda, sukob koji je gotovo uvijek dramski”, kazala je Rakočević navodeći da je ključan sukob, sukob glavnog junaka Pepija sa samim sobom, "da je on čovjek sa margine, okružen ljudima sa margine, koji se neprestano preispituje zašto je otišao u rat."

Duboko nesretan, maltretiran i omalovažavan od ranog djetinjstva, od roditelja i društva, razočaran u ljubav, Pepi traži razloge zbog čega je izabrao da ode u rat i nasilje.

"S tim što je njemu od prvog trenutka bilo jasno da on nije otišao iz humanih razloga, nego je otišao zbog nečega u sebi. Ovo je antiratni roman. Želio sam da kažem, kada su ta strašna dešavanja, ne postoji siguran način da se vi od toga spasite i da prođete neozlijeđeni. Bilo kako da postupite, vi ste ozlijeđeni i kasnije vam ostaju posljedice”, kazao je Matijević dodajući da je “ovo i roman o ljudima sa margine, roman o nasilju, ali u velikom dijelu može se reći i psihološki roman. Većina onoga što se dešava u knjizi događa se u glavi ovog glavnog junaka” navodi Matijević ističući da njegov roman govori o Pakracu koji nije ostao tamo u  1991. godini nego se nalazi u glavi glavnog junaka i u 2019. godini.

Autor je naglasio da svojim djelima želi da podstakne čitaoca na razmišljanje o vremenu sada i da ga “razdrma”, jer apsurd života koji se odigrava kod junaka "Pakraca" dešava se danas i ovdje, u sredini gde je nasilje postalo normalna pojava.
Jedan od sporednih likova je djevojka Ira. Ona je jedina svijetla tačka u romanu i nosi tračak nade u neko bolje vrijeme. Ira izgovara rečenicu, veliku istinu – “zlo nije napolju, zlo je u nama”.

Na kraju, istina je da svako od nas mora da se okrene sebi, svojim strahovima, mislima, uvjerenjima, djelovanjima. Pojedinac je odgovoran, utiče i gradi društvo.  

Iako neorganizovana u svom djelovanju i pobuni, neshvaćena i nepodržana, Ira jasno zna što neće i na što ne pristaje.

“Pri samom kraju romana ona uzvikuje parolu sa vama nikada, i makar na trenutak uspijeva da privuče pažnju prisutnih građana, da se zapitaju što smo to uradili našoj djeci”, priča književnik Matijević.

Nagradu “Zlatni krst kneza Lazara”, Vladan Matijević je osvojio 2023. godine za celokupno književno djelo.

Tekst: Nataša Jotić
Foto: Radio Kotor/ N.J.