Kultura

Povodom desetogodišnjice od smrti prof. Nikole Gregovića, prenosimo u cjelosti tekst našeg sugrađanina Andra Saulačića, poslat našoj redakciji:

"Prošlo je 10 godina od kada nas je napustio prof. Nikola Gregović, i to je prilika da se prisjetimo njegovog rada u našoj sredini. Bio je omiljen među Kotoranima, a isto tako i među ljubiteljima dobre pjesme širom Boke Kotorske. Sa njim me veže 30 godina druženja u šest kotorskih muzičkih društava.

-Preko 30 godina sa kraćim prekidima je vodio hor KUD-a „Nikola Đurković“-Kotor u kojem su pjevale generacije Kotoranki i Kotorana. Brojni su bili nastupi i koncerti hora u Kotoru, Boki i diljem Crne Gore. Tadašnjim članovima društva posebno je ostalo u sjećanje gostovanje u Italiji u mjestu Cisternino blizu Barija. Tada je sa nama nastupala i klapa“Bisernice Boke“-Kotor. Lijepo je bilo i na gostovanju u Sloveniji u mjestu Frankolovo kod Celja, i nastup u Celju na trgu, sa folklorom, kao i u studiju RTV Celje. Želio je da obilježi 65 godina rada društva, ali nažalost nije uspio.

-Nastupao je i kao voditelj mandolinskog sastava na koncertima CPZ “Sv.Tripun-Kotor, za Božić i na drugim svečanostima. Prilikom proslave 70 godina rada zbora na prigodnom koncertu uzeo je učešće u dirigiranju zborom, zajedno sa horom „Nikola Đurković“-Kotor.

-Prilikom obnavljanja hora SPD “Jedinstvo” iz Kotora kao dirigent okupio je mnoge Kotorane uz pravoslavce i katolike, pa je tako zvao i mene. Rado se odazvao pozivu za obnavljanje rada hora i pozvao pjevače obije konfesije, što je inače bila dugogodišnja tradicija u Kotoru.

-Zajedno sa nekoliko pjevača osnovao je klapu “Karampana“-Kotor 1980. godine, koju je vodio do svoje smrti 2010 god.

U sklopu klape je osnovao i tamburaški orkestar “Nokturno“-Kotor. Već 1982. godine klapa je snimila LP ploču i audio kasetu, a za 20 godina postojanja RTVCG je snimila video spot sa desetak pjesama. Pod njegovim vođstvom klapa se sedam puta takmičila na uglednom Festivalu klapa u Omišu, od kojih dva puta u finalu. Klapa je snimala emisije za nekoliko televizijskih centara i nastupala u više gradova bivše Jugoslavije. Posebno su ostali u sjećanju nastupi na Bokeljskim večerima u Splitu, Zagrebu i Opatiji, gdje su pjesmom oduševljavali Bokelje koji žive van Boke. Klapa je učestvovala i na Festivalu klapa u Perastu. Osim po  gradovima bivše nam zemlje, nastupala je u Mađarskoj i Austriji. Posebno nam je bilo lijepo u Szegedinu u Mađarskoj, kada smo pjevali u baroknoj dvorani sabora prilikom bratimljenja Kotora i Szegedina. Čast nam je bila pjevati sa klapom u Grazu-Austrija centru evropske kulture te godine, evocirajući sjećanje na sve poginule pomorce našeg primorja, kao i nastup u Frankolovu i Celju u Sloveniji sa nastupom na  RTV Celje.

Godine 2010. prof. Nikola Gregović je sa klapom pripremio koncert povodom 30 godina rada klape, ali nas je nažalost malo prije koncerta zauvijek napustio.

Na probe koje su bile zakazane prije nastupa, nažalost, po prvi put nije došao.

Koncert je ipak održan zajedno sa mandolinskim sastavom, ali kao omaž našem voditelju Nikoli, u sklopu Međunarodnog festivala klapa u Perastu.

-Aktivno je učestvovao sa svojim mandolinskim sastavom “Nokturno” iz Kotora kao pratnja na brojnim nastupima klape “Bokeljski mornari” Kotor.

-Dugo godina je vodio i Gradsku muziku Kotor na brojnim nastupima i koncertima i tu je svima ostao u lijepom sjećanju. Nijedna fešta nije mogla proći bez našeg Nikole.

Cijeli život je živio za muziku i sa muzikom i otišao na najljepši način slušajući muziku i to ne bilo koju, nego klavirski koncert svoje mlade unuke Vladane Perović, dobitnice velikog broja prvih i specijalnih nagrada na mnogim domaćim i internacionalnim takmičenjima. Svirala je na pjaci sv. Tripuna sa Crnogorskim simfonijskim orkestrom pod ravnanjem Alexey-a Shjatskiy-a, u sklopu festivala Kotor Art-a. Slušajući svoju unuku kako virtuozno svira na klaviru, divnu muziku Chopina i Korsakova, sigurno je uživao misleći kako je to bilo, dok je svirala u Carnegie Hall-u u Njujorku, Sankt Petesburgu, Rimu i drugim svjetskim centrima. Vjerovatno je tada zaključio da svoju ljubav prema muzici ima ko iz najuže obitelji da nastavi i usnuo je sa osmjehom na licu.

Proveo sam sa njime 30 godina u svih šest gore navedenih društava i najbolje znam za njegov entuzijazam u radu sa mladima, ali i sa starijima dok je uvježbavao hor, klapu ili orkestar.

Bio je direktor Muzičke škole u Nikšiću i profesor na Pedagoškoj akademiji, kao i prof. u Muzičkoj školi u Kotoru i naučio je svirati generacije učenika, koji ga se sigurno sjećaju sa poštovanjem. Osnivao je i vodio razne tamburaške sastave, a osnivao je i ženske klape. Rado je komponirao, a  štampao je i svoju Antologiju klapskih pjesama. Jedna večer Festivala klapa u Perastu, je bila posvećena njemu uz izvođenje njegovih popularnih bokeljskih pjesama.

Iako u poodmaklim godinama zajedno sa njim otišli smo u Bijelo Polje na VII Internacionalni Festival tamburaških orhestara sa klapom”Karampana i orhestrom ”Nokturno”.Uz poznate sastave država iz okruženja vodio je po prvi put i nas Kotorane i bio najstariji učesnik festivala.

Posebno valja podvući ljudske vrline prof.Nikole. Svi koji su ga poznavali složili bi se, da se radilo o plemenitom i iskrenom čovjeku, uvijek spremnom da pomogne. Svaki njegov nastup bio je pun optimizma, ponekad i treme, a imao je  tu sposobnost da privuče ljude. Upravo zato je uživao nepodijeljene simpatije kod svih koji su na bilo koji način sa njim stupili u kontakt. Za svoj rad dobio je razne nagrade i priznanja. Međutim prioritet mu nije bio novac ni razna odličja, već druženje sa ljudima uz muziku. Nije tjerao ni vrijeđao ljude, a ako bi se nekad i naljutio na nekog od nas, to je kratko trajalo, kao kada se otac naljuti na sina.

Uz poznate muzičke entuzijaste sa kojima se družio i to dirigenta i kompozitora Antuna Homena, muzičara i kompozitora Tripa Tomasa i profesoricu i kompozitorku Vidu Matjan sigurno će prof. Nikola Gregović ostati u trajnom sjećanju nas Kotorana.

Tekst: Andro Saulačić-Kotor

Kotor, 19.08.2020.god.

 Fotografije: privatna arhiva Andra Saulačića