Kultura

Multimedijalno veče pod nazivom “Znakovi” , inspirisano djelom Iva Andrića “Znakovi pored puta”, održano je sinoć u Kulturnom centru “Nikola Đurković” Kotor.

Publika je bila u prilici da pogleda kreativan spoj filma snimljenog ulicama Kotora, muzike, slikarstva i umjetničke fotografije akademske slikarke Dubravke Milivojević Ivanović i pisanog teksta Nikole Lompara.

“Kotor je veličanstveni grad, za mene najljepši. Svaki grad ima svoje tajne krovne uglove u kojiima počivaju njegovi kameni temeljci. U Bibliji piše, kamen koji baciše graditelji postade glavni kamen ugaoni. Takvi dragulji su ono što predstavlja Kotor u životu njegovih ljudi. Za druge, prolaznike, to su samo znakovi pored puta, mali i neprimjetni. Ali za one sa dušom, viralni i nezaobilazni”, misli su Nikole Lompara na samom početku filma.

“Ponekad čovek preživljuje takve stvari, da sama činjenica da ih je preživeo znači ne samo pobedu i izbavljenje nego i čudo; jedno ponovno, radosno rođenje po naročitoj milosti viših sila”, Andrićev je citat.

Istovremeno je i eho, koji nedvojbeno asocira na ljude i naš grad kroz vjekove, jer kako kaže Lompar:

“Preživio je Kotor mnoga osvajanja i nasrtanja na njegovu slobodu. Zahvalan je onima koji su ga čuvali i predali nama netaknutog, od prvoga dana onakvog kakav je oduvjek bio, kada ga je Bog stvorio po svojem nahođenju, ljepšeg od drugih. Postavivši ga na mjestu gdje su sunčevi zraci plemenitiji i topliji a priroda pitomija.” 
 

Ono što čini posebnost grada, njegovi su žitelji. 
 

“Samo aktivni ljudi i njihova borbenost i bezobzirnost pokreću život napred, ali ga samo pasivni ljudi i njihova strpljivost i dobrota održavaju i čine mogućim i podnošljivim”, kazuje Andrić svojim “znakovima”.

 “Ovaj grad se može pohvaliti svojim ljudima, različitih karaktera i osobenosti. Koliko je boja u paleti umjetnika, toliko ih on posjeduje.Pričati o Kotoru, a ne pomenuti pomorce, bila bi nedovršena priča. Trbuhom za kruhom obilaze sve kutke ove zemlje, ali se uvijek vraćaju odakle su potekli, svome neiscrpnom izvoru, svome Kotoru. U jednoj rečenici, mjesto kojem carevi zemaljski zavide, a nebeski se klanjaju i dive se. Mještani odstupaju od ushitrenosti ovoga svijeta. Česta je foskula pomalo. Mi volimo da ispijamo kafe i divimo se onim trenucima koji nas okružuju. Kotor se osjeća srcem, duša ga tumači, a misli mu daju živopisnost. Tišina u ovome gradu govori više od riječi, koje su suvišne. Pasivnost ljudi održava balans sa užurbanošću i nepreglednom brzinom koju današnjost diktira i kojoj je povinovana. Kotor je na drugoj strani vage, nasuprot ostatku svijeta održavajući ravnotežu. Sve se može postići na vrijeme. To Kotor dobro zna, i od nas najprije zahtjeva da uživamo u onome što nam pruža”, navodi Nikola Lompar u filmu.

Tekst Nikole Lompara govorio je naš poznati glumac Miloš Pejović, dok je citate Andrićevog djela govorila Dubravka Milivojević Ivanović. Montažu filma uradio je Jovan Boljević, dok se violinista Dragan Pavlović uživo uključivao i izvodio kompozicije prateći radnju filma.
Dron kadrovi u filmu snimljeni su od strane Denisa Dobrilovića. Dizajner svjetla je Radovan Vujović.  Tehnička podrška: Ivan Počanić, Biljana Milivojević Ivanović i Danka Lompar.
Nakon filma u holu Kulturnog centra otvorena je samostalna izložba akrila na platnu Dubravke Milivojević Ivanović.

Multimedijalni projekat “Znakovi”, čija je premijera bila na Luštici, pomogli su: Opština Kotor, LušticaBay, TO Kotor, Kulturni centar “Nikola Đurković” Kotor, Shoping centar “Kamelija” i Lokalni javni emiter Radio Kotor.

Nikolina je misao, a mi zaključujemo ovaj kratki tekst :”Kotor vjeruje ljudima. Njegovo savršenstvo ga uzdiže i svaki strah isčezava. Isto tako je i sa ljudima.”

Tekst: Nataša Jotić

Foto: Radio Kotor