Kultura

Autorka teksta: Biljana Marković

Foto: Radio Kotor / B.M.

U Kinu “Boka” i Gradskoj galeriji Kotor večeras je održano Multimedijalno veče i izložba „100 godina lista Karampana“. Autor postavke je Vojislav Bulatović.

Prvi broj humorističko-satiričnog lista „Karampana" iz štampe je izašao 3. februara 1926. godine. Izdanje, čiji je urednik bio Damjan Bućin, imalo je osam strana.

Kako je u svojoj knjizi “80 godina Karampane”, zapisao novinar i publicista Tomislav Grgurević, ideju o osnivanju “Karampane” dalo je Srpsko pjevačko društvo “Jedinstvo” iz Kotora na sastanku povodom organizovanja “Crno bijele redute” koja se održavala u vrijeme pokladnih svečanosti.

Humorističko satirični list “Karampana”, ogledalo naravi bokeških, izlazi u Kotoru u vrijeme zimskih karnevalskih svečanosti, a dobio je ime po jedinoj javnoj česmi na urbanom području grada, na pjaceti blizu Palate Grgurina. To je u pjesmama opjevana česma opšte prihvaćen simbol neuništivog duha kotora.

Tradicija okupljanja oko česme da bi se razmijenile najnovije vijesti, dodala je moderatorka večeri Karolina Radulović navodeći tekst koji je priredila Marija Starčević, nastavlja se do naših dana, upravo kroz list “Karampana” koji zna vješto da pecne, ili ukaže na mane, ili loše navike Kotorana.

U dugom razdoblju od cijelog jednog vijeka “Karampana” je, istakao je Dušan Davidović, mnogo toga živjela i preživjela: svjetske ratove i razne mirnodopske sukobe.

“Karampana je nastala 1926. godine, kada su bila još svježa sjećanja o velikom ratu - Prvom svjetskom ratu, čiji je ishod značio kraj viševjekovnog života našeg kraja u državama čiji su korjeni daleko izvan Boke Kotorske. Zato je i bio očit ponos autohtonog stanovništva Boke i oduševljenje stvaranjem velike države južnoslovenskih naroda. Oživjela su mnoga društva sa nacionalnim predznakom, ali je Kotor i cijela Boka bio prepoznatljiv i po zajedničkim inicijativama i građenju, izdizanju nivoa kulturnog života u jednom novom društvenom ambijentu. Uz to, mnoge porodice pristigle u naš kraj tokom Austrijske, odnosno kasnije Austro-ugarske vladavine, nastavile su život u ovom kraju i evo traju do naših dana, sasvim integrisani u svakodnevni život, pa i u karnevalske fešte i Karampanu. Te porodice se odavno već osjećaju Bokeljima i prate naravno i Karampanu koju su pokrenuli članovi Srpskog pjevačkog društva Jedinstvo, upravo prije stotinu godina. To je ta veličina Kotora i bogatstvo koje valja razvijati vedrim duhom i šalama koje kroz Karampanu njegujemo pun vijek. Istina bilo je prekida iz raznih razloga, a poslije Drugog svjetskog rata ideologija jednopartijskog sistema nije imala baš razumijevanje ni za karnevale, ni za Karampanu, kao ni za crkvene proslave koje smo nedavno proslavili Tripundan i Svetog Savu, ali srećom vremena se mijenaju”, rekao je između ostalog Davidović.

U brojevima “Karampane” u periodu od 1926. do 1941. godine kao urednici bili su potpisani Ernest Reškov, Dušan J. Čelanović, Krsto B. Dančulović. U periodu Drugog svjetskog rata list nije izlazio, kao ni jedan duži period od 15-tak godina nakon rata. Ponovo je počela da izlazi 60. godine 19. vijeka, a u tim brojevima od 60. godine do danas urednici su: Dušan J. Čelanović, Tomo Grgurević, Stjepan Boroe, Slobodan Vičević, Dragan Buzdovan, mr Jovan Jovica Martinović, Dubravka Jovanović. Dolores Bonić Fabian, Boško A. Grgurević.

Sadašnji urednik ovog lista, Boško A. Grgurević, na početku svog izlaganja izgovorio je uzrečicu “Vidi Napulj i umri - vidi Kotor i živi” - koja, kazao je, predstavlja produkt kotorskog renesansnog duha koji se od Srednjeg vijeka do danas materijalizuje preko čarobnog svijeta kotorskih maškara, od 1926. godine i humorističko-satiričnog lista “Karampana”.

“Karampana je nastala po ideji intelektualaca okupljenih oko Srpskog pjevačkog društva Jedinstvo i kruga oko pjesnika Frana Alfirevića koji se okupljao u tadašnjoj kafani Ženeva, koju je držao Jozo Polovineo, a čiji gosti su bili Tin Ujević, Rade Drainac i mnogi drugi evropski intelektualci, s obzirom na to da je Ženeva bila mnbogo jeftinija od elitne kafane Dojmi. Porušena je poslije zemljotresa od 1979. godine, a nalazila se nedaleko odavde vi sa vi caffe San Givani, gdje se sada nalazi pila. Pamtim da je u tom prostoru Katica Smodlaka držala fotografsku radnju, a Ilijazi Ruždi poslastičarnicu. Kako su svemoćni poslijeratni komunisti smatrali krnevale i maskenbale dekadentnim buržoaskim zabavama, to je trebalo dosta hrabrosti i petlje tražiti od tadašnjeg gospodara Crne Gore, Blaža Jovanovića, dozvolu za obnavljanje ovih fešti. Napominjem da je, mislim, 1938. godine većina diplomatskog kora iz Beograda došla na maskenbal u kafani Dojmi. Ovo sam pronašao u predratnom listu Boka zahvaljujući automobilskom udesu koji je na Krivošijama imao turski ambasador. Petlju i hrabrost za obnovu karnevalskih svečanosti imala je nekadašnja predsjednica Bokokotorskog sreza, Jovanka Brinić, kojoj je uspjelo da ishoduje da se obnove karnevalske svečanosti, a samim tim i naša Karampana”, naveo je između ostalog Gregurević.

Kako je ocjenio Ilija Mlinarević, "Karampana" je tema koja pripada isključivo Kotoranima - lišena je velike pompe i jedina je tema koju ne moramo prilagođavati nikome, ni turistima, ni centralama, ni lektorima ili korektorima. "Karampana" je, ističe, avangarda, i kao takva nije za svakoga.

“Nije za puritance, ni za false moraliste, nije za one koji ne znaju na svoj račun, ni za one koji ne znaju da slave život. Da budem iskren nije ni za djecu, jer kao dijete nisam je shvaćao, ali mi je zbog toga ona postala mistična. Prva sekvenca koju pamtim iz ranog djetinjstva, bio je Stjepan Boroe i njegove vizite kod mojih doma, gdje su se zapisivale botunade iz tog dijela Dobrote. Kasnija sjećanja su jasnija i tu je svakako moj kum Neno Lazarević, koji kao Boškov saradnik sakuplja priče, i tako bi jedan dosadni i tmurni dio godine, kakav jeste kraj januara, postajao veseo, pun duha i škeraca. Kao već malo odrasliji jedva sam čekao, da mu ispričam neku ideju ili priču koju bi mogao da stavi u Karampanu, i jedva sam čekao njegovu reakciju, da vidim jesam li spoljni saradnik na nivou. A sve to uz onaj naivni, prekrasni veo misterije i tobožnje tajnovitosti tokom zapisivanja, kao iz hladnoratovskih špijunskih filmova. Da se slučajno ne dozna prije nego što izađe iz štampe. Bilo je tu svega, ali što je najbitnije, nikada nije bilo vrijeđanja ili ponižavanja. Bilo je po kotorski, da pecne ali i da nasmije, da ti bude milo da si se našao u Karampani...a znamo ako te Karampana ne take, pasale godine nisi bio zanimljiv”, ispričao je Mlinarević.

O “Karampani” i njenom uticaju nije se, kaže, puno pisalo, ali je najbolje mogu opisati njeni podnaslovi od 1926. do danas. Tu nalazimo da je ona: list za despet, list kritike i pazara, kulturni list za proučavanje starina i potreba Kotora, list bez programa, list za smijeh i jed, list za freganje, pranje i sumprešavanje, ogledalo naravi kotorskijeh, ogledalo naravi bokeškijeh.

Dakle, dodaje Mlinarević, svi njeni podnaslovi dovoljno govore o prilozima autora i njenim vjernim novinarima.

“Naša Karampana je svjedok jednog vremena i ljudi, jer da se ne lažemo, nju iz godine u godinu sve manji broj stanovnika Kotora može da razumije, ali to mene lično ne zanima, jer ona je potvrda jednog vremena, običaja i prije svega jednog autentičnog govora. Slavimo Karampanu upravo zbog toga, jer je bila i ostala jedino mjesto gdje je svakodnevni govor građana bio pravilo, a ne izuzetak i gdje se koliko toliko očuvao. Jedan vijek Karampane je razlog za slavlje, i to kakav vijek! Možda i najburniji od svih vjekova kojih ovaj grad poznaje. Ali iz dišpeta Karampana je tu, i ostaće”, poručio je Mlinarević.

Multimedijalno veče obuhvatilo je i projekciju filma o tradiciji održavanja karnevala u Kotoru.

Isječke iz minulih "Karampana", čitao je Tripun Grgurević.

U muzičkom dijelu programu nastupila je klapa “Bisernice Boke”.

Program su podržali: Opština Kotor, JU Kulturni centar “Nikola Đurković” i Turistička organizacija Kotor.