Kultura

Autorka teksta: Biljana Marković

Foto: Radio Kotor / B.M.

U sklopu programa “Grad koji pamti”, koji se u Kotoru održava povodom 20 godina nezavisnosti Crne Gore, danas je u Crkvi Sv. Mihaila održana radionica 3D skeniranja i štampe u arheologiji „Lapide pamte”. Radionicu je za kotorske srednjoškolce održao kustos-arheolog Istorijskog muzeja Kotor Miloš Petričević.

Kako je naveo, do sada bila praksa da konzervatori ove ustanove na temelju analogija mjerenja same posude, izvrše njenu fizičku rekonstrukciju, dok se danas, zahvaljujući kompijuterskim programima, primarno digitalizacijom pronađenih fragmenta, može napraviti digitalna repliku koja je vrlo precizna.

“Drugi razlog jeste zaštita u smislu da živimo u području koje je podložno zemljotresima i da će u jednom trenutku vjerovatno katastrofalni zemljetres mnogo toga uništiti. Iz tog razloga sve digitalizacije, odnosno pravljanje digitalne replike, je vrlo bitno. 3D printeri nam omogućavaju da, kada skeniramo određeni predmet u smislu ciklusa, možemo da reprodukujemo njegovu materijalnu redu. U suštini, to bi bio ukratko ono čemu se bavimo. Trebaju nam ljudi, zato što jednostavno ne možemo da postignemo dovoljno, jer zamislite koliko nam treba vremena da skeniramo manji predmet. Sa većim to iziskuje mnogo više vremena”, kazao je Petričević.

Govorio je i o lapidarijumu koji se nalazi u Crkvi Sv. Mihaila, u Starom gradu, u kojoj se mogu vidjeti osnove prvobitne crkve.

“Vidite da u zimskom periodu voda navire, što znači da je nivo grada bio znatno niži. Vjerojatno ste čitali o toj rimskoj transgresiji, a to jeste da istočna obala Jadrana negdje od 0. godine, i zato je nazivamo rimska transgresija, ponire, i da ti trendovi jesu oko 1 cm godišnje, mada je to u nekim dijelovima istočne obale Jadrana drugačije. Iz tog razloga, mi pretpostavljamo da je moguće ipak da je ubikacija (položaj) agruvijuma zapravo na mjestu današnjeg Starog grada. O tome svjedoče mnogi rimski nalazi u Starom gradu, pa u Centru za kulturu možete vidjeti djelove sprava. Imamo puno nadgrobnih spomenika. Jedan od njih je upravo ovaj posvećen Ciciliji. Pronađen je prilikom arheoloških istaživanja nakon potresa u Zanatskoj ulici iza katedrale”, rekao je on.

Kada je riječ o tehnologiji, ustanova, između ostalog, raspolaže specijalnim skenerom čiji snopovi svjetla padaju na predmet koji se želi skenirati, a integrisane kamere vrše procjenu udaljenosti na osnovu čega se definiše sama geometrija predmeta.

“Postoji i laserski, odnosno kombinovani, ali oni u ovom smislu konzervacije nisu preporučljivi iz razloga zato što se ne preporučuje da se njima, na primjer, skeniraju platna. Za kamen, manje više kamen vjerojatno trpi sve. Ovo je budžetnik koji je nama bio poslan da ga testiramo, tako da ćete imati priliku da vidite kako radi ta budžetna oprema. U suštini ovo je industrijski skener koji trenutno koristimo i nadamo se da ćemo kupiti još bolji”, naveo je Petričević pokazavši jedan od prvih predmeta koji je skeniran, a radi se o jednom od najstarijih napisa pronađenom u Kotoru, za koji se pretpostavlja da potiče iz drugog vijeka prije naše ere.