Kultura

Povodom Dana opštine Kotor, JU Pomorski muzej Crne Gore večeras e organizovao promociju publikacije „Dva hora, jedan grad – SPD Jedinstvo i CPZ Sv. Tripun u kotorskoj periodici (1932–1941)“, čiji je autor kustos Ilija Mlinarević.

Na promociji su govorili Petar Bukilica, Dijana Đurašković i autor publikacije.

Potpredsjednik Srpskog pjevačkog društva “Jedinstvo”, Petar Bukilica, najprije je istakao da će ova publikacija dati novo svjetlo svima onima koji do sada možda nisu znali koliko su značajna bila ova dva kotorska hora.
„Naš dugogodišnji sekretar i sadašnji počasni predsjednik, Dragan Đurčić, uvijek je prigovarao kada bi neko upotrijebio izraz hor za Srpsko pjevačko društvo Jedinstvo, jer je govorio da je hor samo jedan od segmenata društva, a da je Jedinstvo u stvari društvo. Dragan je sasvim u pravu jer od te inicijalne ideje 1839. godine, kada se osnivalo Srpsko pjevačko društvo Jedinstvo, ideje da se pjeva u crkvi i povodom značajnijih vjerskih praznika, da se uveličaju crkvene svečanosti, vrlo brzo se društvo uključilo u sve segmente života grada Kotora, naročito na polju kulture i prosvjete“, kazao je Bukilica.

On je istakao da su Jedinstvo i Crkveno pjevački zbor Sveti Tripun intenzivno sarađivali- razmjenjivali pjevače, imali zajedničke dirigente, a sama duhovna muzika kojoj su bili posvećeni dodatno ih je spajala.
„Ta nacionalna odrednica u našem imenu  Srpsko pjevačko društvo Jedinstvonikada nije bila ni najmanji problem pripadnicima svih nacija i vjeroispovijesti da pjevaju u našem horu i da budu članovi društva. Kako stoji u izvoda iz prvog društvenog pravilnika: član Srpskog pjevačkog društva Jedinstvo može postati svaki pošteni i rodoljubivi građanin. To se primjenjivalo od osnivanja 1839. do danas. Trudimo se da i danas budemo jedan od stubova društvenog, kulturnog i prosvjetnog života grada Kotora i trudićemo se da tako radimo i ubuduće, sve u skladu sa našim dobro poznatim sloganom: pjesmom srcu, srcem rodu“, poručio je Bukilica.

Dijana Đurašković pročitala je tekst o Crkveno pjevačkom zboru Sv. Tripun Slavka Dabinovića, koji je bio spriječen da prisustvuje promociji.

„Prvi arhivski podaci o muzičkom životu u Kotoru potiču iz 15. stoljeća. Tako Kotor, odmah uz Dubrovnik, Zadar i Split, ulazi u red gradova sa izuzetno ranim muzičkim tradicijama. Kako su već tada, prema arhivskim podacima, u 15. stoljeću postojale orgulje u katedrali Svetog Tripuna, sigurni smo da je uz njihovu pratnju pjevao prikladni zbor. Rad Crkvenog zbora katedrale Svetog Tripuna može se u gotovo potpunom kontinuitetu pratiti od polovine 19. stoljeća. Iz dokumenata porodice Fiorelli, koji se čuvaju u Istorijskom arhivu u Kotoru, saznajemo da je kompozitor i dirigent Jeronim Fiorelli 1865. godine, nakon smrti svog oca Ivana orguljaša u katedrali Svetog Tripuna  preuzeo dužnost orguljaša i dirigenta Crkvenog zbora“, navodi Đurašković.

Dodala je da je početkom 20. vijeka djelovao muški zbor sa dirigentima dr Leopoldom Bakošem (1907–1913) te Tripom Tomasom i Stevom Simoniutijem (1918–1921).
„Od 1921. formira se mješoviti crkveni pjevački zbor Sveti Tripun, sa kojim dirigira Anton Homen sve do 1952. godine. U periodu 1930–1935. povremeno je zbor vodio mladi talentovani Kotoranin, student muzike, Eugen Alfirević. Prvi Hohmannov samostalni dirigentski nastup bio je 1921. godine sa crkvenim mješovitim zborom, u kojem je ranije, kao dječak, i sam pjevao, da bi ga tada, sa svega 15 godina, prvi put samostalno i uspješno vodio“, navela je Đurašković.

Autor Ilija Mlinarević pojasnio je da je ideja za publikaciju nastala slučajno.
„Moja početna ideja bila je da se posvetim radu ova dva hora između dva svjetska rata, jer tu građu posjedujemo u periodici koju čuvamo u muzeju, i da od toga nastane naučni rad koji bi se objavio u Godišnjaku. Međutim, počevši da radim, uvidio sam da bi to bilo ograničeno-bila bi to moja interpretacija, skraćena verzija. Došli smo na ideju da objavimo sve članke koji su u tom periodu izašli. Čitajući ih, otvorio se jedan, da tako kažem, novi kosmos za mene. Znao sam šta su pjevali i kada su pjevali, ali nisam znao gdje su sve nastupali, niti koliko je to bilo važno za život grada“, kazao je Mlinarević.

Kako objašnjava, knjiga sadrži njegov uvodni tekst, tekst Petra Bukilice o Jedinstvu, te tekst o zboru Svetog Tripuna preuzet od dirigenta Nikše Čučića, objavljen 1996. u zborniku biskupa Ive Gugića, pod naslovom „Kratki pregled rada crkveno-pjevačkog zbora Sveti Tripun“.

„Taj tekst je bio nešto duži, pa smo ga Slavko i ja uredili i skratili kako bi čitalac imao jasniji pregled. A onda slijedi glavno — 190 članaka objavljenih u Glasu Boke od 1932. do 1941. Početna odrednica je početak izlaženja lista, a završna početak Drugog svjetskog rata, kada je list prestao da izlazi.“

„Ono što ovu publikaciju čini inovativnom jesu QR kodovi koji vode do numera koje su izvodila naša dva hora. Sa pametnim telefonom čitalac može odmah poslušati snimke. A ono što mi je najdraže jeste da sam publikaciju posvetio osobama koje su me vodile kroz kotorski život — jer u Kotoru nije dovoljno roditi se ili doseliti se, morate imati nekoga ko će vas naučiti kako živjeti grad. Posvećujem je mojim tetkama Gracijeli Čulić i Matildi Obradović, te mojem kumu Nenadu Lazareviću“, zaključio je Mlinarević.

Publikacija se može kupiti u Pomorskom muzeju Crne Gore po cijeni od 15 eura.

Tekst i foto: Tamara Vuković