Kultura

Sinoć je u crkvi Svetog Duha održana promocija knjige "Truba - Moj instrument", autorke Sare Lakičević. Izdavač je Međunarodni festival KotorArt u saradnji sa Zavodom za udžbenike i nastavna sredstva Crne Gore.

Pored autorke, govorili su Ratimir Martinović, direktor KotorArta i Aleksandar Solunac, prva truba Beogradske filharmonije.

Knjiga “Truba – moj instrument” predstavlja prvu knjigu u Crnoj Gori ovog tipa. Napisana je za potrebe nastave trube u osnovnoj muzičkoj školi, a mogu je koristiti i početnici na svim limenim duvačkim instrumentima. Sadrži precizno objašnjene sve tehničke aspekte sviranja trube, počev od pravilnog stava, istezanja tijela i vježbi disanja, do konkretnih vježbi dugih tonova, fleksibilnosti, intervala, ljestvica i etida. Knjiga je pisana savremenim jezikom, prilagođena djeci i sadrži dodatna poglavlja poput pripreme za javni nastup, liste prijedloga za slušanje muzike i dnevnika vježbanja kojima autorka daje lični pečat, sagledavajući širi kontekst učenja sviranja duvačkog instrumenta, vaspitanja i obrazovanja mladih.

“KotorArt kao jednu od svojih misija ima nadogradnju bogate muzičke tradicije Kotora, Boke. Obogaćujemo ponudu kroz formiranje svojih festivalskih ansambala i preplitanjem različitih umjetničkih disciplina. Festival iznova otkriva nove koncertne prostore, oživljava kotorske pjace kroz dnevne nastupe muzičara, a obogaćuje naš umjetnički opus i porudžbinama kratkih umjetničko-dokumentarnih filmova, povodima koji su lokalno važni, ali univerzalnih poruka” – kaže Martinović.

Jedna od programskih odrednica festivala, navodi on, jeste i izdavaštvo.

“KotorArt je do sada izdao nekoliko knjiga poezije i proze. Radi se o knjigama pjesama don Branka Sbutege, a takođe smo izdali i djelo dr Antuna Sbutege Ozana povodom 450 godina od njene smrti. Na taj niz se nadovezuje i Sara Lakičević.

Mislim da je vrijednost sama po sebi okolnost da se osoba tako širokog spektra djelovanja i interesovanja odlučila da poslije stručnog usavršavanja u inostranstvu, ipak vrati u svoju sredinu i da svoj doprinos. Ja to neobično cijenim. Baš takve gestove, tj. životne i profesionalne odluke nazivam pravim patriotizmom.

Vratiti se u svoj grad i pokrivati ko zna koliko različitih poslova za festival koji je vrlo kompleksan, za ovu sredinu izuzetno zahtjevnu i produkcionog i umjetničkog nivoa, visoke dinamike fokusirane u vrlo kratkom vremenskom roku – sve to zahtjeva posebnu opremljenost. Sara i dalje radi na sebi i pomaže i drugima o čemu upravo svjedoči ova knjiga” – ističe Martinović.

Prema njegovim riječima, "Truba - Moj instrument" jeste prva knjiga posvećena mladim trubačima i jedna od rijetkih koja je vezana za trubu uopšte u našem regionu.

“Govori o pionirskim koracima u ovoj oblasti  i istinskoj posvećenosti i ljubavi, jer se ovdje ne radi ni o kakvim materijalnim ili nekim drugim benefitima. Mladim naraštajima, mladim trubačima trebaju ovakve knjige i želim ovom prilikom da iskažem ponos zbog činjenice da je KotorArt izdavač ovakvog izdanja, ali i zahvalnost Sari na njenoj učinkovitosti i entuzijazmu.

Kada čovjek ima talente, kao što je to slučaj sa našom Sarom, onda je privilegija i za one poput mene koji njene aktivnosti prate godinama, da uživamo u njenim plodovima, a možda još veće zadovoljstvo za one najmlađe koji će sa oduševljenjem otvoriti ovu knjigu, otkrivajući jedan sasvim novi, malo ljepši svijet od onog koji trenutno živimo – to je svijet umjetnosti i svijet muzike” poručuje Martinović.

Kako kaže Solunac, prošlo je blizu 50 godina od posljednjeg izdanja udžbenika za trubu na ovim prostorima.

“Ovo je jedan zaista pionirski poduhvat. Dugo se niko nije bavio time. Bilo mi je neobično drago kada sam čuo da je Sara napisala knjigu, a još draže kada sam je otvorio i pročitao. Da bi na trubi proizveli notu a1, naše usne treba da vibriraju 440 puta u jednoj sekundi. Ne postoji nijedna knjiga na svijetu, nijedna metoda koja može to da nas nauči. Mi moramo sami sebe to da naučimo. Zato mi moramo da idemo u apstraktno. Meni se u ovoj knjizi najviše dopao Sarin tekst i uputstva koja je dala kako da se vježba. Ona navodi djecu na vizualizaciju, da zamišljamo, da vjerujemo i da na taj način pokrećemo neke mehanizme u sebi koje svjesno ne možemo da pokrenemo, već razrađujemo to nekim asocijacijama, maštom. Takođe, kroz cijelu knjigu ona daje mala uputstva ispod raznih vježbi  koja nam daju asocijacije kako sami sebe da naučimo da sviramo” – objašnjava Solunac.

Kako navodi, u knjizi ima nekoliko poglavlja među kojima je i istorija trube kroz vjekove.

“Sara nam govori o trubi koja je u početku bila signalni instrument koji doziva, da bi se kroz vjekove truba našla u sinfonijskom orkestru i umjetničkoj muzici. Takođe je napisala, što je jako bitno, da je u raznim stilovima, u svim stilovima muzike truba zastupljena, što otvara jedan univerzum mogućnosti.

U poglavlju broj dva Na korak do sviranja Sara se bavi disanjem, zujanjem usnicama, usnikom i njegovim održavanjem i sviranjem na usta. Sara je dala dosta prostora disanju, cijelih 11 strana” – kaže Solunac.

Prema njegovim riječima, autorka u knjizi objašnjava i građu instrumenta, meterijalem djelove, postavku tijela.

“Poslije toga imamo razne vježbe i vježbice. Vježbe za trubu za početnike su mahom u svakoj knjizi slične ili čak iste, a ono što ovu knjigu izdvaja su upravo te Sarine poruke koje su zaista dragocjene. Jako mi se dopalo što u knjizi postoji dnevnik vježbanja gdje Sara usmjerava buduće studente da prilikom vježbanja se ne fokusiraju samo na jednu stvar, već da se razvija više stvari istovremeno. Takođe i predlozi za slušanje muzike su izuzetno korisni” – ističe Solunac.

Autorka je govorila o procesu rada na knjizi. Kako kaže, napisati i izdati knjigu nije isto. Knjiga je nastala tokom karantina prošle godine.

“Kada pišete knjigu vi ste sami u tom procesu i taj proces je meni bio jako lijep, zato što mi muzičari smo i naviknuti da vježbamo sami. Ja sam uživala u tom procesu” – navodi Lakičević.

Fotografije u knjizi radio je Duško Miljanić.

“Dok sam predavala trubu u školi moj cilj je bio da djeca koja uđu u učionicu izađu sa osmjehom na licu. To je bio jedini cilj.

Mislim da je poenta osnovne muzičke škole ne stvarati nekog novog Mocarta, Betovena, već djetetu pružiti ljubav prema muzici, ne samo prema trubi. Smatram da dijete koje završi osnovnu muzičku školu, a kasnije upiše gimnaziju i neki drugi fakutlet, da je to kasnije kvalitetna publika na koncertima.

Moramo imati udžbenik jer mora da postoji temelj od kojeg se kuća gradi. Udžbenik je bio prijeko potreban i sretna sam. I drago mi je što su sve moje kolege u Crnoj Gori sretne,  ne samo u Crnoj Gori, već i šire.

Nazivom Truba - moj instrument htjela sam da inspirišem ostale nastavnike da napišu udžbenik i za druge instrumente, da postoji edicija knjiga posvećenih muzičkim instrumentima” – objašnjava Lakičević.

Sara Lakičević, završila je tri smjera srednje muzičke škole: za klavir, za trubu i teoretski smjer u ŠOSMO Vida Matjan u Kotoru, a potom studije trube na Fakultetu muzičke umetnosti u Beogradu, u klasi prof. Mladena Đorđevića. Master studije trube završila je u Barseloni, na Konzervatorijumu Liceu, u klasi čuvenog soliste i pedagoga Luisa Gonazalesa Martija. Tokom školovanja osvajala je nagrade na domaćim i međunarodnim takmičenjima a pohađala je seminare kod priznatih pedagoga i svirača. Nastupala je s akademskim orkestrima Novog Sada, Beograda i Barselone, simfonijskim orkestrom Radio Televizije Srbije, orkestrom Narodnog pozorištu u Beogradu, orkestrom Banjalučke filharmonije, Beogradskom filharmonijom, Sarajevskom filharmonijom, Novosadskim big bendom, kao i sa svojim Brass Quintetom. Trenutno je doktorantkinja na smjeru komunikologije i medija na Univerzitetu Donja Gorica. Sa KotorArtom sarađuje više godina, a trenutno je portparolka Festivala.

Međunarodni festival KotorArt, održava se ovog ljeta uz pokroviteljstvo UNESCO-a, Ministarstva prosvjete, nauke, kulture i sporta i Opštine Kotor, uz podršku EU Kreativne Evrope, kao i brojnih sponzora.