Kultura

Promocija knjige „Ivo Vizin - kapetan od snova“, autorke Jelene Lele Milošević, održana je večeras na terasi Pomorskog muzeja Crne Gore Kotor, u okviru Kotorskog festivala pozorišta za djecu.

O istorijskim podacima o Ivu Vizinu govorio je Ilija Mlinarević, kustos u Pomorskom muzeju Crne Gore Kotor.

“Ivo Vizin po završetku osnovne škole počeo je pomorsku karijeru i to u svojstvu maloga, najnižeg zvanja brodske posade. Nakon toga je izučio pomorsku školu u svom rodnom mjesu koju su držali pomorski kapetani zajedno sa franjevcima u samostanu Svetog Nikole na Prčanju. Kapetanski ispit položio je u Trstu, gdje je bio i centar pomorstva Boke. Od samog početka imao je želju da postane brodovlasnik, da nastavi tradiciju svojih predaka, pa je tako nakon više godina vrijednog rada i velike štednje sakupio dovoljnu svotu novca i 1850. godine poručio brod. Trebalo mu je jako dugo godina da bi sakupio ta sredstva. Brod je bio dugačak svega 30 metara, samo 311 tona nosivosti, jedrenjak sa dva jarbola opremljen sa križnim jedrima, naoružan sa stolnih dva topa. Brodu je dao ime Sjajnim tj. Splendido. Imao je 11 članova posade od kojih se ističe poručnik Federiko Belavita koji je imao samo 18 godina” – navodi Mlinarević.

On objašnjava i kako je došlo do samog putovanja Iva Vizina oko svijeta.

“U to vrijeme bile su veoma niske vozarine za prevoz tereta između evropskih luka, samim tim mala mogućnost zarade. To je bio jedan od glavnih razloga da se kapetan Vizin odluči na jedno tako daleko putovanje i to za Ameriku. Tri godine ranije pronađeno je zlato u Kaliforniji. Ta činjenica davala je kapetanu Vizinu nadu da će svojim malim brodom naći dobru zaradu.

Jedanaestog februara napustio je luku Antverpen. Tim danom počinje slavna priča o kapetanu Vizinu kao i neizvjesnost koja ga je očekivala na tom putovanju” – kaže Mlinarević.

Mlinarević je, između ostalog, govorio i o putovanjima Iva Vizina.

“Ubjeđen sam da će ova knjiga probuditi interesovanje kod djece za bogatu pomorsku istoriju našeg kraja” – ocjenjuje Mlinarević.

O tome šta je podstaklo da piše o ovoj temi i slavnoj ličnosti kakva je bila Ivo Vizin govorila je autorka.

“U današnje vrijeme u kojem živimo malo su se neke ljudske i porodične vrijednosti potisnule, zaboravile. Isplivale su neke stvari koje nisu vrijednosti. U djeci su prisutne i imaju više susreta sa tim. Htjela sam na taj način, kroz ovu dramu, da istaknem zaboravljene vrijednosti: hrabrost, odnos prema porodici, prijateljstvo. Mlade ljude ne treba lagati. Ono što je jedina istina i što je jedino izvjesno u životu bilo kojeg čovjeka jeste smrt. Smrt je nešto neizbježno i mora im se predočiti da ona postoji. Naravno naći način prilagodljiv i dobar da im se predoči da je smrt izvjesna. Ivo, kroz ovu dramu, mirne duše sahranjuje svoju sestru. On se zaista tokom svog života potrudio da joj pruži sve što je mogao i više nego što se očekivalo od njega kao dječaka” – objašnjava autorka.

Prema njenim riječima, najupečatljivija poruka iz djela za djecu jeste da vjeruju u snove, jer se snovi ostaruju.

Prema riječima ilustratora Đorđija Kalezića, ovo je druga knjiga koju je ilustrovao za Kotorski festival pozorišta za djecu.

“Ulustracije su se povukle negdje u drugi plan da ostave prednost tekstu koji je dublji i ozbiljniji nego što je uobičajna knjiga za djecu. Knjiga se više  bavi odnosima između likova koji nisu laki za ilustraciju. Koristili smo tehniku kao i za prvu knjigu. Odabrali smo tehniku koju ja ponekad volim da radim, a to su pozorišne sjenke i siluete” – objašnjava Kalezić.

Prema riječima Petra Pejakovića, direktora Fondacije Kotorski festival pozorišta za djecu, u Crnoj Gori se radi jako malo na stvaralaštvu za djecu.

“To nije ni politika, ni misija Festivala, već osjećaj lične odgovornosti i profesionalne. Nema nas mnogo u Crnoj Gori koji se bavimo kreativnim stvarima, važnim ljudima i temama da radimo za djecu i to treba da radimo na najbolji mogući način. Za djecu treba raditi kao i za odrasle, samo malo bolje. I mislim da je ova knjiga na pragu toga i to je bio prvi neki motiv” – kaže Pejaković.

On je govorio i o ediciji Ćuk, te o motivima osnivanja takve edicije u Crnoj Gori.

“Ovo je četvrta knjiga za djecu. U Crnoj Gori se ne objavljuju knjige za djecu. I jedan od motiva je bio da se to pokrene. Mislim da je ovo premalo što i mi radimo ovdje u Festivalu. Divno bi bilo da se deset knjiga godišnje uradi za djecu, za različite uzraste. Daleko smo od toga. Ovo je neki pionirski rad i moramo mnogo predanije i više na tome da radimo” – ističe Pejaković.

Prema njegovom mišljenju, čitanje polako izumire kod mlađih generacija.

“Treba da se borimo za čitanje, za knjigu, važne ljude i teme” – ocjenjuje Pejaković.

On navodi da je knjiga nastala iz konkursa za dramski tekst za djecu i mlade u Crnoj Gori.

“Ovo je treći konkurs za najbolji dramski tekst za djecu i mlade u Crnoj Gori. U međuvremenu je izdat i četvrti. Odlučili smo se da je ovo prva knjiga koju izdajemo zbog Kotora i zbog Vizina i zbog svega onoga što nama lokalno znači. Mislim da je loklano nešto što je važno i nešto čega treba da se držimo u ovim burnim vremenima, više nego ičega. Plan je i da ostale tri knjige izdamo što prije, koje su pobijedile na tim konkursima.

Djetinjstvo Iva Vizina i njegovo odrastanje jeste mnogo veća avantura od putovanja oko svijeta. Odrastati  u nemaštini i u nekim odnosima porodičnim, ljubavi, patnje, zavisti, u teškom duhu vremena, tako da je djetinjstvo avantura najveća. I odrastanje, ljudski, porodični, prijateljski odnosi su najveća avantura. Nema tih svjetova koji se mogu oploviti koliko možemo da doživimo toga sa najbližima u svakom smislu. To je neprocjenjiva vrijednost ovog teksta i ove knjige” – poručuje Pejaković.

Moderatorka promocije bila je Maja Grgurović.

“Svi veliki ljudi su prvo bili sanjari i to ih je odvelo u ostvarivanje snova. Naravno da djeci sa ovog mjesta možemo poslati poruku da smo zapravo progovorili i oživjeli jednog junaka koji je poseban po mnogo čemu, ne zato što je prvi Jugosloven, Bokelj i Prčanjanin koji je oplovio svijet, već zato što se usudio da ga oplovi. Dakle, onaj koji se ne usudi ili ne proba, naravno ne može ni postići cilj” – zaključuje Grgurović.