Kultura

Promocija knjige “Zapisi sa muljanske rive u sjećanjima Ilka Marovića i poeziji Gracije Gaša Marovića”, održana je multimedijalnoj sali Kulturnog centra ,,Nikola Đurković” Kotor.

O knjizi su govorili profesorica Aleksandra Tomović, pjesnikinja Dubravka Jovanović, kao i autor knjige Ilko Marović.

Kako navodi Aleksandra Tomović, od kako postoji čovjek, postoji i njegova potreba da piše i bilježi ono što mu je na duši.

,,Međutim, često nam se čini da je lakše pisati o drugima, nego o sebi. Kako izraziti svoje misli, a da ne budu shvaćene pogrešno, svoje emocije, a da ih drugi razumije, svoju vjeru, da je drugi ne osujeti, svoju prošlost, a da ne baca sjenku na budućnost? Upravo se i braća Maroviću svojoj knjizi “Zapisi sa muljanske rive u sjećanjima Ilka Marovića i poeziji Gracije Gaša Marovića”, hvataju u koštac sa ovim pitanjima. Pjesnik vječito prisutan u svome mjestu, prateći njegove promjene kroz vrijeme, odlaske i dolaske drugih ljudi, ispraćajući i očekujući loše i dobre dane, u svom dijelu bilježi hronologiju jednog mjesta. Nije to obično mjesto to je pjesnikov mikrokosmos, kojem suštinski pripada i od kojeg je neodvojiv”, kaže Tomović. 

Pjesnikinja Dubravka Jovanović ističe da je lijep povod za okupljanje “za bokun sjećanja na stare ure dragulja podvrmačke bande sa mora, što se Muo zove”.

,,U ovome našem malom mistu svake božije gracije je kako naš narod zbori- istina sve manje naški, sve više nekom novom parletinom, baš kao što je sve manje riba i ribara, drvenih barki, mreža i kašeta na pontama i u mandraćima muljanskim. Spomenar na vrijeme i ljude koji su svojim djelima i načinom mirnog života u ovom mjestu u kome se znao red po Bogu i Blaženom Graciji, ispisao je, reći ću  naš Ilko. I ima što slavit jer knjiga nije mala stvar. Knjiga koliko god da se u ovom vremenu elektronskog pisma i svakakvih bezdušnih novotarija malo čita, ipak ima svoj vječni život. Opet će biti u modi da tako kažem, jer od prezasićenja svega i svačega, krug se okreće i vraća, a sa njim i vrijednosti koje nisu ograničene vremenom ni prostorom”, dodaje Jovanović.

Autor knjige Iliko Marović pojašnjava da na početku piše o Mulu i mještanima, kako su se naselili, kako se mjesto mijenjalo kroz vrijeme, čime su se bavili kroz istoriju, broju stanovnika...

,,Pišem o tradiciji ribanja, ribarskim zadrugama, neslogom među patrunima, ribarskim alatima i opremi, ribarskim postama u prošlosti i danas, o toponimima ribarskih posta i broju istih. Zanimljive su ribarske priče, naročito o najvećem ulovu palamida i ribarima i Turcima. Pišem o poznatim Muljanima: muzičarki Vidi Matjan, strip crtaču Andriji Mauroviću, hidrografu prof. dr Josipu Riđanoviću, Leonidu Simonutiju i njegovim maketama, konzulu Iliji Ramadanoviću, kompozitoru Antunu Kopitoviću, koji je slavu stekao u dalekoj Argentini, humanisti Matu Maroviću, urarskoj tradiciji porodice Homen, plivaču i vaterpolisti Đorđu Perišiću, kosarkašu Ivu Petoviću, Vijeku Šubertu, osnivaču OFK Muo, profesoru Nikoli Latkoviću, fudbalskom zanesenjaku, Franu Simonoviću, profesoru i autoru prvih nautičkih tablica, kapetanu Đuru Paskoviću, znamenitom pomorcu iz Argentine”, kaže između ostalog Marović.

Stihove pjesama Gracije Gaša Marovića čitali su članovi amaterskog pozorišta Hrvatskog nacionalnog vijeća Crne Gore: Tripun Grgurević, Katarina Belan, Tara Đuričković i Jovana Dinić, a odlomak iz knjige “Zapisi s muljanske rive u sjećanjima Ilka Marovića i poeziji Gracije Gaša Marovića”, o profesoru Nikoli Latkoviću pročitala je njegova praunuka Maja Danilović.

Podsjetimo, projekat autorke Tamare Bogdanović „Zapisi sa muljanske rive u poeziji i pričama starosjedilaca“ finansiran je strane Fonda za zaštitu i ostvarivanje manjinskih prava Crne Gore.

Tekst i foto: Tamara Vuković