Kultura

Tekst: Biljana Marković
Foto: Radio Kotor / B.M.

Promocija knjige „Crkva Sv. apostola Luke u Kotoru“, autora Ljiljane Čolan, Stevana Kordića i sveštenika Nemanje Krivokapića i Milivoja Bakića, održana je sinoć u riznici Srpske pravoslavne crkve Kotor.

Na početku se obratio sveštenik Nemanja Krivokapić ističući da je promocija prvi u nizu događaja u okviru programa proslave 185 godina rada Srpskog pjevačkog društva “Jedinstvo” (1839) Kotor.

“Privilegija je imati Crkvu Svetog Luke iz 12. vijeka iz doba Nemanjića, u kojoj je najvjerovatnije služio Sv. Sava. Zato je dobro o toj crkvi nešto znati, pročitati, reći. Baš zato je napisana ova knjiga”, naveo je između ostalog Krivokapić.

Kako je naglasila prof. Ljiljana Čolan, sve se dešava se u okviru projekata “Otac Momo” koji je započet istoimenom knjigom.
“Na početku je priča o gradnji Crkve Sv. apostola Luke sa ktitorskim natpisom na kamenoj ploči iznad ulaznih vrata. Ktitor je bio Mavro Kacafrangi”, precizira ona.

Crkva je, kaže, u prvo vrijeme bila privatna kapela porodice graditelja, a kasnije je dobila svoju upotebu u crkvene svrhe. Arhitektura je, napominje, u velikoj mjeri sačuvana kakva je bila 1195. godine.

“Što se tiče tipologije gradnje, kotorska Crkva Sv. Luke je jedna u nizu jednokupolnih crkava koje se grade u zapadnim srpskim zemljama, počevši od kraja 11. vijeka. Međutim, ona je slična i jednokupolnim crkava u Južnoj Italiji, a porijeko im je u vizantijskoj arhitekturi”, napominje Čolan.

Kupolni sistem se izdvaja svojim oblikom.

“Milka Čanak Medić u jednom od članaka koje sam čitala, smatra da su slični oblici bili zastupljeni na Katedrali Svetog Tripuna u prvoj polovini 12. vijeka, tako da vidjećete da se negdje Crkva Sv. Luke sjedinjava u tom prostornom riješenju sa nekim crkvama iz Apulije, ali i sa raškim hramovima, kakva je recimo bila Studenica”, kazala je Čolan.

Ostali svojstveni oblici Crkve Sv. Luke, poput srpastih lukova i bogato ukrašenih kapitola, vode, kaže, porijeklo iz prethodnog kotorskog graditeljska, tako da tu ima dosta naglašene spoljšnosti koja reprezentuje sve ono što je u Kotoru građeno od kamena.

Po riječima jednog od autora knjige, Stevana Kordića, crkva je proizvod srednjevjekovne mediteranske kulture koja obuhvata i Vizantiju i zapad, naročito Apuliju.

“Odakle su nam dolazili glavni umjetnički uticaji u vremenu kada je nastala Crkva Sv. Luke. Takođe, što je jako bitno, uočavaju se i lokalne tradicije. To znači da Kotor već tada nije bio mjesto koje je importovalo tradicije i umjetnička iskustva iz drugih sredina, nego je uspjevao da stvara sintezu koja će njemu biti svojstvena. Ta sinteza će dalje da se širi balkanskim kopnom, prvo u srednjevjekovnu Srbiju, a onda i dalje. Sjetimo se graditelja Visokih Dečana, fra Vite Kotoranina, koji je sa svojim majstorima gradio Visoke Dečane”, kazao je Kordić.

Osnovano se, ističe, pretpostavlja da su živopis crkve radili kotorski slikari. 

“U to vrijeme postoji kolonija grčkih slikara koji su djelovali ovdje u kraju. Znamo da su slikali u Katedrali Svetog Tripuna. Još uvijek postoji sačuvan ugovor o tom živopisu, a možemo sasvim sigurno da pretpostavimo da su djelovali na širem prostoru nego što je Kotor”, konstatuje Kordić.

Što se tiče same knjige, naglašava da ona predstavlja malu monografsku formu.

“Pokušali smo da fotografski prikažemo prvo arhitektonske elemente, takođe elemente spojeva, ali i živopisa, odnosno slika, ikona i fresaka. Što se tiče samih fresaka, jedan relativno mali segment nam je ostao sačuvan, dakle svetitelj i dvije svetiteljke. Istoričari umjetnosti još uvijek nemaju jedinstveno mišljenje o kojim se svetiteljima se radi. Po meni, sasvim je sigurno da jedna od svetiteljki jeste vizantijska princeza ili carica, a za  ostale još uvijek je otvorena diskusija koga bi oni mogli da predstavljaju”, precizira Kordić i dodaje da sam ikonostas predstavlja dijelom rad lokalne škole - “Dimitrije Rafailović Paskal”.

“U Crkvi Sv. Luke sasvim izvjesno imamo djela osnivača te škole, što nam čini posebnu čast, ali takođe imamo i brojna djela italokritskih majstora što je pokazatelj da smo i u kasnijem periodu komunicirali sa širim prostorom Levanta”, kazao je između ostalog Kordić. Promociji je u ime Ministarstva spoljnih poslova R. Srbije i Generalnog konzulata R. Srbije u Herceg Novom prisustvovao Veselin Radović.