Kultura

Promocija fotomonografije “Porodica Kordić iz Risna”, autora Branislava N. Kordića, održana je sinoć, u predvorju stare kuće Kordića u Risnu.
O knjizi je najprije govorio, književnik Nikola Malović.

,,Možda u svakom čovjeku koji je vičan pismu, gori žižak želje da opiše porijeklo svoje porodice, onoliko daleko unazad koliko seže sjećanje ili koliko to mogu da omoguće dostupni podaci. Srce ove knjige zapravo se nalazilo u kući iz porodice Kordić iz doba Turaka, u koju se predak, autor knjige, uselio po oslobađanju od Osmanlija 1684. godine. Autor ove knjige je znao da su risanski Kordići drevni, da su Srbi pravoslavne vjere, da slave Đurđevdan, da se dubina istorije tog viševjekovnog zalivskog prezimena porijeklom iz Istočne Hercegovine nalazila u srećom, sačuvanoj škrinji đeda Krsta. Bila je ta škrinja puna orginalnih dokumnata koje je kapetan Kordić iskoristio i prijavio ih u ovoj knjizi, u kojoj je dokumentovao skoro pet vjekova njegove familije u 12 koljena”, kazao je Malović.

Urednik knjige Slobodan Guberinić je istakao da ova knjiga nije običan rodoslov, već je riječ je o vrlo rijetkoj knjizi, koja govori o porodici, a da ne insistira isključivo na rodoslovnoj faktografiji.

,,Moj posao nije bio mnogo težak, a najteži dio u vezi sa uređivanjem imala je dizajnerka Marica Bucek. Zato što je jedno imati rukopis, građu, skenove iz registara i arhiva, porodične fotografije, a drugo je uklopiti ih u integralnu cjelinu u kojoj će ta tipografija da komunicira sa bojom, grafikom i ilustracijom. Ne može ova knjiga da se napiše, da se uredi, dizajnira i na ovaj način predstavi, bez emocija i ljubavi. Kada  smo Marica i ja razgovarali o autoru, bilo je to sa puno emocija, kao da je naš prijatelj i vodič kroz jednu istoriju. Divili smo se njegovoj posvećenosti i njegovoj ljubavi prema svojoj porodici. Ta ljubav nije samo deklarativna, već zrači prema precima i potomcima. Zato je ova knjiga toliko značajna, jer na poseban način, neplanirano, nepretenciozno, podsjeća nas da razmišljamo o najvažnijem pitanju, a to je pitanje identiteta”, dodaje Guberinić.

Autor knjige, kapetan duge plovidbe, Branislav N. Kordić, pojašnjava da je škrinja đeda Krsta bila inicijalna kapisla za njegovo istraživanje.

,,U njoj sam našao jednu debelu knjigu na čijoj je zadnjoj stranici bio popis dijela našeg porodičnog stabla. Onda sam počeo da crtam na papiru, da nosim sa sobom na brod i da razrađujem, pa sam posljednjih petnaestak godina počeo vrlo intezivno i da istražujem u Istorijskom arhivu Kotor, Arhivu Herceg Novi, a najviše podataka sam pronašao u crkvenim knjigama, u arhivi crkve Svetog Petra i Pavla u Risnu. Međutim, te knjige počele su da se vode tek od 1826. godine, ali sam puno podataka našao u knjigama umrlih jer je tu pisalo ko su im bili roditelji i kumovi. Zahvalan sam risanskom parohu, protojereju stavroforu Momčilu Glogovcu koji mi je omogućio pristup crkvenim knjigama, zaposlenim u arhivima Kotor i Herceg Novi i naravno, mojoj porodici supruzi Vesni, kćerki Sandri i sinu Nikoli  na velikoj podršci”, ističe Kordić.

On je zatim pročitao odlomak iz knjige- savjet koji daje 12. koljenu porodice Kordić.

,,Ovom koljenu i djeci njihove djece i tako svim sljedećim pokoljenjima htio bih da poželim da budu zdravi, da im se domovi ispune srećom, djecom i Božjom milošću. Da uvijek budu složni, puni razumijevanja i praštanja, da žive u sreći miru, sa sobom i okolinom. Da budu vjerujući, poštuju sebe druge, da nikada ne naprave nekome nešto što ne bi voljeli da neko njima napravi. Da budu posvećeni, puni ljubavi, da se ta ljubav i razumijevanje iz njih širi kao miromirisni tamjan. Da znaju da životni put nije nimalo lak, da je nekad grub, a nekad predivan, a između grubog i predivnog je jednostavan. Da se nikada u dobru ne ponesu, a u zlu ne ponize, da budu dostojanstveni i čovječni, dobri ljudi, da slave svoju slavu, Uskrs i Božić, da ponosno koračaju i grade svoj živote u Boga vjerujući i znajući da su i njihovi preci isto tako radili, da nikad ne zaborave svoju rodnu grudu i svoje porijeklo”, zaključio je Kordić.

Program je vodila novinarka Radio Kotora Tamara Vuković.
 
Tekst i foto: Tamara Vuković