Kultura

Promocija zbirke poezije “Neću Romea, hoću tebe” Tatjane Ćalasan održana je sinoć u multimedijalnoj sali kotorskog Kulturnog centra.

Pored autorke o knjizi  govorila je prof. dr Tatjana Jovović.

Nakon prvog književnog djela autorke Ćalasan  “Gramofon na jednu noć” nastala je audio-vizuelna zbirka poezije  “Neću Romea, hoću tebe” uz angažman trideset umjetnika, čime je napravljen ozbiljan iskorak na crnogorskoj književno-stvaralačkoj sceni.

Kako autorka ističe ova zbirka  je multimedijalni projekat rađen po njenoj ideji,  realizovan udruženim  kreativanim snagama.

”Tim od  trideset umjetnika radio je na tome da se stvori audio-vizuelna zbirka poezije, na 210 strana, 82 pjesme, svaka pročitana i video obrađena”, istakla je Ćalasan.

Posebnost ovoj  knjizi  daju  utisnute impresije pjesnikinjih  prijatelja. Neobično dizajnersko rješenje potpisuje Aleksandar Miličić, dok glas i  dušu pjesmama dali su glumci/ice :Branka Femić, Julija Milačić Petrović Njegoš, Jovana Brnović i Slavko Kalezić .

Sam naslov jasna je poruka, oslobađanje od iluzija, otvorenost i sloboda praćenja ličnog izbora, emocije i potrebe.

“Tatjanina poezija dobila je širok odjek upravo zbog njene interkulturalnosti i multimedijalnosti, ona koristi sve nove tehnologije, koristi sva preimućstva digitalnog doba, digitalne promocije, a opet sve to radi na jedan autentičan i krajnje personalizovan način”, kazala je Jovović, naglasivši da Ćalasan u svom obraćanju publici izbjegava sve ono konvencionalno, već “ uvijek imamo ovako neko romantično šaputanje.” 

Kako je Jovović istakla, za razliku od “Gramofon na jednu noć” gdje su pjesme bile obilježene brojevima, u ovoj zbirci one imaju svoje naslove, dok je na kraju svake pjesme ukazano da je to odlomak odnosno fragment istrgnut iz nekog šireg i jačeg emocionalnog doživljaja.

U poeziji Tatjane Ćalasan, ona je prepoznala i duh ruske estradne poezije 60-tih godina XX vijeka, koja je pored umjetničke srži i umjetničke komponente imala moć dopadljivosti među širom publikom.

 “Tatjanine pjesme, definisala sam negdje i kao izraz baršunaste, nježne duše koja se neprestano pretvara da je mnogo jača, hladnija i ozbiljnija nego što jeste u stvari”, objasnila je  prof. dr Tatjana Jovović.

”Prestala sam brojati vrijeme
ionako su me sve pogrešno naučili.
Kako tada nisam znala
da linearno nema smisla
osim na lenjiru.
Prisutan si između svake linije
kad god odlučim da premjerim
svoje živote u ovome pravom pravcatom.
Kad sam te četvrti put vidjela
smislila sam ti izrecitovati,
ljupko, baš baš ljupko
da je moje računanje vremena
započelo svoj krug
pod par sjevernjača one večeri
i da je kao tri boba nevažno
što ne znam koja ti je omiljena boja
ni da li voliš losos sa artičokama.
Ovo sam izmislila da se odmah pobuniš.
Ne bih te voljela da voliš te artičoketine
sa prerađenim lososom
obasmišljen začinima sa suprotnog pola.
O pravome danas ništa ne znam.
Samo mi je žao
što ti na sedam milimetara od lijevog uha
nisam riječima dodirnula srce,
rekavši ti da je moje baš
zasijalo za tobom.
U medicini se to zove
kardiočežnja.
Odlomak iz: svijet je neozbiljan, a ja te baš ozbiljno volim.”

( “Ljubav na treći pogled, prvi i drugi se ne važe”) 

Zbirku poezije “Neću Romea, hoću tebe”, Tatjane Ćalasan podržali su: Ministarstvo kulture i medija, Muzički centar Crne Gore, Grawe Crna Gora, Archifokus i Kulturni centar „Nikola Đurković“ Kotor.

Tekst:Nataša Jotić

Foto: Radio Kotor