Kultura

Panel diskusija u okviru festivala „Uhvati film“ održana je danas u kinu „Boka“. Diskutujući na temu „Umjetnost u doba pandemije“ panelisti su razmijenili mišljenja i najbolje prakse usmjerene na prevazilaženje izazova uslijed svjetske zdravstvene krize, zatim odgovorili i na pitanja da li je umjetnost bila zaražena koronavirusom i da li je pronašla i alternativne prolaze u kriznim vremenima, je li pandemija uticala na motivaciju ili je baš suprotno nova realnost podstakla umjetnika na neka nova promišljanja. Je li nam pandemija oduzela dragocjeno vrijeme ili je naprotiv dala umjetnicima vremena za stvaralaštvo. Da li izazovi još uvijek traju kada je riječ o umjetnosti ili je na snazi i dalje umjetnost čekanja. Kako je umjetnost našla put do publike - govorili su reditelj Sead Šabotić, producentkinja Jelena Odalović, fotografkinja Tea Jagodić, producent Branimir Žugić i kantautor Bojan Marović.

Žugić je, između ostalog, govorio i o filmu „Đina“ čiji je producent, rediteljke Sare Stijović.

On ističe da situacija sa pandemijom koronavirusa za umjetnike predstavlja umjetnost čekanja zbog svih situacija u koje su se našli, na koje su morali da odreaguju, da se snađu uslijed snimanja filmova.

„Sve je stalo. U lockdown-u je stvarno trebala umjetnost snalaženja, da se ljudi snađu u novonastaloj situaciji i da probaju da svoj proizvod prezentuju javnosti kako bi sve nastavilo da živi.

Nama producentima je umjetnost snalaženja svakodnevni posao.

Ovo jeste neka situacija koja je sve promijenila, počev od ovog festivala i same organizacije. Prošle godine nije održan festival. Sve je stalo, nije bilo konkursa, nije bilo mogućnosti za realizaciju. Sad se polako sve otvara“ – navodi Žugić.

Kako ističe Odalović, bavljenje umjetnošću  u Crnoj Gori uvijek predstavlja snalaženje, bez obzira na koronavirus.

„Uvijek se borimo i sami sa sobom i sa svim oko nas. Situacija sa pandemijom je nešto što nam nije bilo poznato zato što je odjednom sve bilo zatvoreno i odjednom ne znaš šta dalje i šta radiš. Tražiš način da to što si zamislio prebaciš u neku drugu formu, a da je ta forma izvodljiva i da se desi“ – kaže Odalović.

Ona je, između ostalog, govorila i o iskustvu na filmu „A šta sad“.

Šabotić je govorio o iskustvu snimanja filma tokom pandemije koronavirusa, te kakvo raspoloženje je vladalo za film u nekim drugim zemljama. Koliko smo svi mi izgubili što su umjetnost i kultura bili prvi na udaru tokom pandemije, umjesto da podstakne snagu duha u kriznim vremenima.

On je tokom pandemije učestvovao na radionicama širom Evrope.

„Bila je relativno slična situacija sa nekim evropskim zemljama“ – kaže Šabotić.

Koliko je sitacija sa pandemijom koronavirusa mogla biti inspriacija za umjetnike govorila je fotografkinja Jagodić.

Ona ističe da pandemija nije jednako pogodila reditelje, producente i fotografe.

„Mi kao društvo nismo dovoljno spremni. Mlad čovjek ne dobija šansu. Kod nas muzičara je situacija bila malo labavija tokom pandemije. Nama niko nije mogao da zabrani da snimamo u studiju. Bili smo proglašeni za najveće prenosioce zaraze.

Sistem nema adekvatnog sluha za umjetnike. Ljudi ne traže milione, već traže da ono što urade može da ostane i da budu besmrtni upravo u tom smislu svog stvaralaštva, svoje umjetnosti, svog mišljenja. Međutim, to gdje smo sada, gdje ćemo biti ja mislim da zavisi samo od nas koliko se ne budemo dali. Mi moramo da budemo jedni sa drugima, u protivnom nestaćemo“ – ocjenjuje Marović.

Odalović ističe da su umjetnici, umjetničke institucije, ansambli, muzičari najbolje odgovorili trenutku pandemije.

„Imali smo otvorene repertoare, onlajn predstave, filmove, pa su neka pozorišta čak organizovala ansamble da igraju, a da se prenosi uživo onlajn, pa smo imali sve muzičare ovog svijeta koji su pjevali, imali koncerte jednom sedmično, pa su glumci izlazili sa recitacijama pjesama, govorenjem poezije itd. To je sve u prvom momentu djelovalo divno, kako je umjetnost za jedan dan prešla u funkciju svakodnevnog života i bodrenja ljudi.

Kultura i umjetnost u Crnoj Gori je imala svoju pandemiju i prije pandemije. Jer je imala pandemiju već godinama toga da pozicija kulture, kulturne politike, kulturne potrebe zapravo nemaju mjesto na listi prioriteta“ – ističe Odalović.

Konstatovano je da je pandemija koronavirusa imala i svojih dobrih strana.

„Imali smo konkurs Ministarstva kulture koji je imao za cilj da podstakne umjetnike u Crnoj Gori da se održe, a poslije konkurs Filmskog centra za ne tako mala sredstva za kratku formu filma koja su se kretala od 10 do 15 hiljada eura“ – navodi Šabotić.

Nakon panel diskusije uslijedile su projekcije filmova. Od 17 sati na programu je workshop radionica mentorki Sare Stijović, rediteljke i Teodore Kipe , dramaturškinje.

Kako su kazali panelisti, točak filmske industrije se nije zaustavio bez obzira na pandemiju koronavirusa.