Kultura

JU Kulturni centar „Nikola Đurković“/Gradska biblioteka i čitaonica Kotor, Hrvatska nastava Crne Gore i Kuća Vlaha Bukovca iz Cavtata, organizovali su danas kreativnu radionicu za djecu i učitelje pod nazivom „Čudesan svijet kamišibaja“.

Na radionici su prisustvovali učenici OŠ „Njegoš“ sa učiteljicom Sanjom Kapetanović, polaznici Hrvatske nastave u Crnoj Gori – Kotor sa učiteljicom Majom Širola Pean, kao i zainteresovana djeca u pratnji roditelja.

Prisutne su najprije pozdravile rukovoditeljka Gradske biblioteke Marija Starčević i učiteljica Maja Širola Pean, a zatim su radionicu vodile muzejska pedagoškinja Petra Kralj Fox i mr Jelena Kulišić.

Kako je pojasnila Kulišić, kamišibaj (kamishibai) je umjetnost pripovijedanja uz pomoć slika na maloj drvenoj pozornici.

,,To je jedna japanska tehnika, umjetnost pripovjedanja priča pomoću ilustracija, odnosno slikovnih kartica, koji se izmjenjuju u drvenom okviru koji se zove butaj. Potiče iz daleke zemlje Japan, a to je zemlja koja ima dugu tradiciju ovakvog načina pripovjedanja priča, legendi kroz slikovne kartice. To je nastalo negdje 30. godina prošlog stoljeća. Prvo je  bilo zamišljeno kao igra sjena, kroz obojeno staklo uz neki izvor svjetlosti. Zatim su nastale plošne- lutke od papira, samostojeće slike koje su se zvale kamišibaj kazalište koje se izvodilo sa papirnim lutkama. Kasnije je  nastala ideja da se te slike pomiču i da se tako stvara priča, ali tada već bez izvora svjetlosti. Kamišibaj izvođači su osmislili ovu pozornicu koja se nosila preko ramena ili čak su je nosili na biciklu i tako su putovali i izvodili te priče”, pojasnila je Kulišić.

Petra Kralj Fox je zatim govorila o vrstama kamišibaja.

,,Kamishibaikar to je pripovjedač, to je znači onaj koji prati ovu cijelu priču. On je putovao od sela do sela i na taj načinje  htio prehraniti svoju familiju. Sama tehnika je nastala nakon potresa u Japanu, kada Japan bio osiromašen. Muškarci da bi prehranili svoje obitelji na selima su na ovakav način pokušavali zaraditi novac. Prodavali su slatkiše djeci, ali su, da bi privukli djecu da dođu i kupe slatkiše, prepričavali ove priče na ovakav način. Kamishibaikar je sam izrađivao crteže ili je imao nekog pomagača, nekoga možda za kojega je mislio da bolje radi od njega, pa ga je uzimao u najam. On stoji kraj butaja, važno je da gleda i ima kontakt s publikom. Lupkajući hiošigi štapićima najavljuje izvedbu same priče. Otvaraju se vrata butaja i kreće priča”, navela je Kralj Fox.

Učenicima je zatim pročitana legenda o Mihu Pracetu, koju su kasnije ilustrovali i prikazali pomoću slika na maloj drvenoj pozornici.

Tekst i foto: Tamara Vuković