Kultura

Epsko veče pjesnika Zorana Blažova Radonjića održano je sinoć u Domu kulture u Škaljarima. Veče posvećeno stihu, pamćenju i slobodarskom duhu Crne Gore. Publika je imala priliku da kroz poeziju, igru i muziku proživi vjekove crnogorske istorije i duhovnog nasljeđa.

Program je započeo izvođenjem himne, nakon čega je istaknuto da je riječ o mladom autoru snažnog, promišljenog i dostojanstvenog pjesničkog izraza, koji kroz epski stih njeguje istorijsku istinu i kolektivno pamćenje. Iako godinama mlad, Radonjić je do sada objavio oko hiljadu i po stihova u pet pjesama, u kojima se bavi vjekovnom borbom za slobodu, bez mitologizacije i uz naglasak na činjenice i istorijski kontinuitet.

Veče je započelo nastupom Kulturno-umjetničkog društva Boka, koje je igrom i pjesmom uvelo publiku u epsko druženje. Uvodni osvrt na autorovo stvaralaštvo dala je kotorska pjesnikinja Dubravka Jovanović, govoreći o dosadašnjem radu i prepoznatljivom pjesničkom izrazu Zorana Radonjića.

U svom osvrtu, Jovanović je govorila i o ličnoj emotivnoj vezi sa Domom kulture u Škaljarima, podsjećajući da je upravo na toj pozornici imala svoj prvi javni nastup još u školskim danima. Ona je izrazila zadovoljstvo što Dom kulture u Škaljarima danas živi punim kulturnim životom, okupljajući ne samo mještane, već i goste i građane Kotora, kroz raznovrsne i pažljivo osmišljene programe.

Govoreći o poeziji Zorana Radonjića, Jovanović je istakla da njegov stih teče prirodno i snažno, noseći u sebi nasljeđe predaka, istoriju, čojstvo i slobodu. Njegovu poeziju opisala je kao govor koji podsjeća na usmeni epski tok, u kojem se jasno naglašavaju ključna mjesta, junaci i poruke.

„Zoran govori svoju poeziju kao da teče tihim, ali snažnim potokom, podcrtavajući herojstvo, mudrost, hrabrost, čojstvo i junaštvo predaka. On ne zaboravlja njihovu borbu za čast, krst i slobodu, niti njihova stradanja“, navela je Jovanović, naglasivši simboliku prostora i trenutka u kojem se stihovi izgovaraju, povezujući kamen, planinu, nebo i riječ kao temeljne elemente crnogorskog identiteta i trajne borbe za slobodu.

„Dok se ovi stihovi govore na ovom kamenu, iz planine izvire mudra riječ, riječ za opstanak Crne Gore, njene slobode, guvernadura i njihove časti“, zaključila je Jovanović.

Posebno interesovanje publike izazvalo je kazivanje dijela pjesme „Grahovac 1858.“, koju je interpretirala Maja Vučetić. Istaknuto je da je ovo autorova prva pjesma nastala 2019. godine, u periodu tišine i samoće, kada se, suočen s teškom upalom pluća, izazvanom korona virusom, otvorio prostor za dublje promišljanje o Crnoj Gori, njenoj složenoj istoriji i dostojanstvenoj borbi za slobodu.

U nastavku večeri, sam autor govorio je stihove pjesme „Guvernadur Jovan Radonjić“, donoseći snažan poetski portret istorijske ličnosti.

Program je potom obogaćen igrom KUD-a Boka, uz podsjećanje na ulogu ovog kulturno-umjetničkog društava u očuvanju tradicije i istorijskog pamćenja.

Stihove pjesme „Guvernadur Vukolaj Radonjić“ recitovala je Milica Radović, dok je završnicu večeri obilježila pjesma „Let od Duklje do slobode“, koju je govorio autor uz instrumentalnu pratnju Stefana Lazarevića. Istaknuto je da je riječ o pjesmi koja se ne vezuje samo za prostor i istorijski trenutak, već se izdiže izvan vremena, povezujući prošlost, sadašnjost i trajnu ideju slobode kao neprekidnog puta i vrijednosti koja se iznova potvrđuje.

Epsko veče završeno je porukom o trajnosti slobode, pamćenja i identiteta, uz naglašavanje da duh Crne Gore nastavlja da živi kroz poeziju, igru i zajedničko kulturno pamćenje.

Mihaela Moškov