Kultura

Prateći istorijat pomorstva možemo vidjeti da je za pomorce brod bio osnovna škola i znanje se sticalo prvenstveno praksom. Prva teorijska znanja bokeljski pomorci su sticali u benediktinskim i franjevačkim samostanima, kasnije i u privatnim školama pomorskih kapetana. To je kazala andragoškinja Barbara Obradović Pajić govoreći na temu „Obrazovanje pomoraca u Boki Kotorskoj do Prvog svjetskog rata“ na naučno-stručnom skupu „Miloš Milošević i kulturna tradicija Boke“ održanom u okviu „Neđelje arhiva“ Državnog arhiva Crne Gore sa Cetinja u Crkvi Svetog Duha u Kotoru. Kako navodi, u Kotoru su prve privatne škole držali kapetani i fratri samostana Svetog duha.

„To nisu bile redovne organizovane škole sa nastavnim planom i programom, ali nastava se odvijala redovno iz godine u godinu. Dok država još nije preuzela sistem školovanja, obrazovanje je bilo pod okriljem crkve. Kako su sveštena lica bila izuzeta iz ratovanja i trgovačkih obračuna, bili su najprikladniji da prikupljaju i prenose znanje“ – kaže Obradović Pajić.

U Perastu su, podsjeća, djelovala dva reda i to benediktinci na ostrvu Sv. Jurja - Svetog Đorđa i kasnije franjevci u gradu.

„Benediktinci su držali školu za djecu i omladinu. Tokom školovanja koje je trajalo 18 mjeseci oni su uz opšteobrazovne predmete: matematiku, geografiju, fiziku, istoriju, predavali i stručne: nautiku sa astronomijom, brodogradnju, meteorologiju.

Poznavali su najranija djela iz pomorstva, među kojima je i djelo matematičara Hanibala Rajmonda p morskoj plimi i osjeci. Franjevci kao veoma obrazovan red zadužen za školstvo 1636. godine dolaze u Perast na zahtjev Opštine radi vaspitanja i bavljenja naukom i otvaraju školu“ – priča Obradović Pajić.

Prema njenim riječima, u nizu vrsnih učitelja sa posebnim znanjem iz nautike koju je i predavao u Perastu 21 godinu, isticao se profesor iz Verone. Ostavio je brojne knjige i zapise u rukopisu iz predmeta nautike i aritmetike.

„Upravo iz ove škole izašao je poznati kapetan, pomorski pedagog Marko Martinović. Rođen u Perastu 1663. godine, u jednoj od najstarijih i najzaslužnijih kapetanskih pomoraca, školovao se kod fratara u samostanu Svetog Antuna. Tu je na italijanskom jeziku izučavao vjeronauku, matematiku, nautiku, geografiju, istoriju, fiziku, astronomiju i brodogradnju. Nakon završene škole prelazi na praktično obučavanje gdje na brodu svoga oca stiče praktična znanja. Marko postaje poznat kao vrsni poznavalac pomorskih vještina. Naročito se isticao u poznavanju aritmetike, geometrije, crtanja, hidrografije, brodogradnje. Istodobno Petar Veliki, koji je i sam učio pomorstvo i brodogradnju u Holandiji, želi da Rusija postane moćna i na moru i da stvori svoju flotu. U toj namjeri on šalje mladiće iz vodećih porodica na obuku u Holandiju i Mletačku republiku gdje je jedino u Veneciji postojala škola višeg stepena pod patronatom države, Pomorska akademija. U pismu naslovljenom duždu Venecije i Senatu, Petar Veliki je precizirao što budući pomorci trebaju savladati: izučavanje crteža i karata, upravljanje, poznavanje čitave opreme i instrumenata. Zahtijevao je da učestvuju u pomorskim bitkama koliko god je to moguće i da o svemu tome dobiju pismene potvrde“ – navodi Obradović Pajić.

U okviru nastave, kaže, izučavali su se aritmetika, teorijska geometrija, geometrija praktična, trigonometrija, planimetrija, astronimja, nautika, mehanika, ofanzivno i defanzivno utvrđenje.

„Jedan od vodećih učitelja na akademiji, a ujedno i Sloven koji je svakako bolje mogao da se sporazumije sa njima, bio je Marko Martinović. Nakon završetka teorijske obuke u Veneciji njemu je dodijeljeno 17 tada najuglednijih mladića. U jesen 1697. godine započinju prvo školsko putovanje po Jadranu tokom kojeg su imali praktičnu obuku. Na tom vijađu kapetan Martinović ih je učio ne samo pomorskim vještinama, već im je pružio i široko opšte obrazovanje upoznavajući ih sa istorijatom, kulturom i običajima ljudi duž jadranske obale“ – ističe Obradović Pajić.

Drugi dio školovanja odvija se u Perastu u kući Marka Martinovića zvanoj „Nautika“, gdje im on predaje pomorske nauke i vladanje.

„Ova kuća se i danas nalazi na sjevernom dijelu Perasta iznad gornjeg puta. Nakon teorijskog dijela ponovo su isplovili, ovog puta mnogo dalje po Sredozemlju i svoju obuku završili u gradu Civitavecchia. Mletačka republika je uslijed izuzetnog zalaganja i postignutog uspjeha dodijelila doživotnu nagradu Marku Martinoviću. Ovo je ujedno bio i odličan diplomatski potez ka Rusiji koji će Mletačka republika svakako iskoristiti u nekom datom momentu. Uz obrazovanje, vaspitanje predstavlja skoro podjednako bitan momenat u formiranju pomorca. Drago Martinović, sin Marka Martinovića, svojim spisima najbolje opisuje taj proces koji su morali proći mladići nakon četrnaeste godine kada se završavala teorijska obuka:

A ja vam kažem da ko od djetinjstva ne počne učiti i potvrđivati svoje sposobnosti, nikako to neće moći postići u starijoj dobi kada već postaje sporiji. I zato vas pozivam da prihvatite moje savjete. Učite dječicu znanju jer ono je početak svega. Do duše, samo ako je praćeno strahom Božijim. Nastojte da budu živahni i puni duha, nikad im ne dopustite da rastu u lijenosti. Nego nek' sve obavljaju savjesno i kad se igraju sa svojim vršnjacima, kao i kada veslaju i plivaju. Naročito kada uče. Kada dođu otprilike do 15 godina, postarajte se da ih ukrcate na brod kod nekog kapetana, svog dobrog prijatelja. Pa neka ih uputi u navigaciju sa korišćenjem kursora prema pomorskoj vještini. Neka nijedan čas ne ostaju u besposlici, nego neka uvijek uče i ističu znanja koja zajedno sa školom vode željenom cilju, a taj je da se postane škriman ili pilot. Jer sigurno je da ko nauči ove dvije stvari koristi sebi, a biće uočen i od vlasti i od privatnika, tako da može doći na položaj kapetana, bilo na državnim, bilo na trgovačkim brodovima. A kada se jednom postigne takav čin koji vam je od koristi, pokažite se široki, veseli i sa svima ljubazni. Ali pritom uvijek dosljedni.

Čitajući ove riječi, ocjenjuje, prepoznajemo njihovu aktuelnost i primjerljivost podjednaku danas kao prije par vjekova.

Poput Perasta i ostala mala mjesta u Boki imala su svoje škole i svoje kapetane.

„Prčanj u 16. vijeku, zaslugom i brzinom svojih brodova kojima su u roku od 15 do 20 dana dostavljali poštu u Veneciju, dobija status pomorskog mjesta čime se poput drugih povlastica njegovo stanovništvo oslobađa dotadašnje obaveze manuelnih radova. Od 1704. Prčanj dobija i sopstvenu opštinu. Ekonomski veoma brzo jača. Podjednako se razvija i prčanjsko pomorstvo. Stanovništvo Prčanja poklanja veliku pažnju obrazovanju i to podjednako dječaka i djevojčica. Nepismenih skoro da nije bilo. Djevojčice su učile čitati i pisati kod kuće ili kod privatnih učiteljica gdje su učile i ručni rad. Smatralo se da žena mora biti pismena i obrazovana kako bi mogla uspješno podizati djecu dok je muž na brodu i stoga su polagali dosta značaja obrazovanju“ – objašnjava Obradović Pajić.

U 18. vijeku, podjeća, mladići iz Prčanja su se školovali u Padovi.

„Nekoliko njih je steklo zvanje doktora teologije, prava, filozofije, medicine. Budući pomorci svoja znanja sticali su u školi u Samostanu Svetog Nikole. Škola je otvorena 1739. godine. Bila je privatna, a nastavu su držali školovani fratri i iskusni pomorski kapetani. Nastava je trajala 20 mjeseci, a mogli su je pohađati već pismeni mladići koji su nakon njenog završetka i prakse na brodu imali pravo da polažu kapetanski ispit. Ovu školu završio je i kapetan Ivo Visin, prvi Južni Sloven koji je oplovio svijet. Škola je bila aktivna sve do otvaranja državne nautičke škole u Kotoru, do 1850. godine kada je i ugašena“ – napoinje Obradović Pajić.

U Prčanju su, kaže, u 19. vijeku postojale još dvije privatne škole u kući kapetana Lukovića na Glavatima i u kući kapetana Vicka Danova Petkića kroz koju je prošlo 300 pomoraca iz Prčanja i okolnih mjesta. Privatne škole djelovale su i u Herceg Novom.

„Državna nautička škola osnovana u Kotoru 1850. godine. Pronalaskom parne mašine i razvojem parobroda sve je očitija rasteća potreba za novim znanjima i vještinama koje pomorac mora da posjeduje. Na zahtjev stanovništva Boke Kotorske, Carskom poveljom septembra 1849. godine dozvoljava se osnivanje državne jednorazredne nautičke škole u Kotoru koja počinje sa radom u aprilu 1850. godine. Prve godine škola broji sedam učenika. Nakon dvije godine ponovo Carkom poveljom škola se produžava na dvije godine i u njoj nautičari zajedno sa učenicima prvog razreda realne izučavaju vjeronauku, geografiju, istoriju, italijanski jezik, prirodnopis i korespodenciju po dva časa sedmično,  dok se crtanje izučavalo 4 puta sedmično“ – priča Obradović Pajić.

Stručni predmeti, navodi, bili su aritmetika, algebra, nautika i pomorsko pravo.

„U drugoj godini dodaju se ravna trigonometrija, pilotađ, sferna trigonometrija, astronomska nautika, brodogradnja, upravljanje brodom i brodska higijena.

Poveljom Franca Josipa Prvog 1879. godine nautika je produžena na tri godine. Nastavni jezik je i dalje italijanski. Ono što je novina jeste da se kao slobodni predmeti uvode njemački, gimnastika i po prvi put u nastavi pomorske škole narodni jezik – maternji i srpsko – hrvatski. Narodni jezik je već bio prisutan u Gimnaziji, o čemu nalazimo svjedočenje u dokumentima iz 1872. godine.

Treća reorganizacija nautičkih škola odvija se 1896-97. Ovom reorganizacijom škola počinje petogodišnja sa dva pripremna i tri stručna razreda. Nastava se odvijala na narodnom i italijanskom jeziku“ – objašnjava Obradović Pajić.

Kandidati su, navodi, morali imati 14 godina, ljekarsko uvjerenje s akcentom na dobar vid, sluh i prepoznavanje boja, kao i uvjerenje o uspješno završenom prethodnom stepenu obrazovanja, bilo da je to niža srednja ili trorazredna građanska škola ili dva pripremna razreda niže nautičke škole sa položenim završnim ispitom.

„Razred se mogao ponavljati smao jednom. Za drugo ponavljanje bila je potrebna dozvola Ministarstva. Nije dozvoljavan upis vanrednih učenika. Javna pomorska škola neprekidno je izvodila nastavu od svog osnivanja pa sve do Prvog svjetskog rata 1914. godine kada biva zatvorena tokom tri godine. Škola se za to vrijeme pripaja nautici u Dubrovniku i nju pohađaju nastavnici i učenici koji nisu podlijegali vojnoj obavezi“ – kaže Obradović Pajić.

Školska zgrada u Kotoru, napominje, u to vrijeme je upotrebljavana u vojne svrhe sve do 1917. godine kada se škola ponovo otvara, ali sa umanjenim brojem razreda - dva pripravna i jedan stručni.

„Iz ovih škola nastale su danas i Srednja pomorska škola i Pomorski fakultet kao čuvari pomorske tradicije i nezaobilazne ljestvice na putu ka formiranju pomoraca poznatih i priznatih na brodovima širom svijeta“ – zaključuje Obradović Pajić.

Izlaganje Obradović Pajić „Obrazovanje pomoraca u Boki Kotorskoj do Prvog svjetskog rata“ predstavlja sažetak njenog diplomskog rada objavljenog na Filozofskom fakultetu u Beogradu na studijama za andragogiju, a kako navodi, dr Miloš Milošević joj je pomogao u izradi, pružajući smjernice za pronalaženje literature što je, ističe, bio ključni momenat za nastajanje rada.

Tekst: Irena Mačić

Foto: UCG