Kultura

Povodom 125 godina od rođenja Andrije Maurovića, jednog od najvećih likovnih umjetnika Zapadnog Balkana, u Multimedijalnoj sali kotorskog (KC)Kulturnog centra sinoć je obilježen njegov rođendan pod nazivom „Mačkov dan“.

Veče posvećeno velikanu stripa i likovne umjetnosti okupilo je brojne poštovaoce njegovog djela, a prisutne je na početku pozdravila direktorka JU KC „Nikola Đurković“ Radmila Beća Radulović, dok je program vodila Karolina Radulović.

O Maurovićevom stvaralaštvu, ali i njegovoj slojevitoj ličnosti, govorili su strip autor i ilustrator Simon Vučković, hroničari ribarskog naselja Muo Ilko Marović i Bruno Janković, dok su se putem ZOOM platforme uključili i učesnici „Konferencije Mačkovi dani“: Alija Balta iz Sarajeva, Zoran Stefanović iz Beograda, Sabahudin Muranović iz Prijepolja, Goran Duplančić iz Zagreba i Zoran Đukanović iz Amsterdama.

U fokusu večeri bila je Maurovićeva umjetnička svestranost i njegov neizbrisiv trag u svijetu stripa.

“Suštinski vidjećete da svako od nas ko bude govorio za njega uvijek će imati neki malo drugačiji i svoj ugao gledanja jer se radi o jednoj jako neobičnoj i svestranoj ličnosti koja posebno inspiriše i mlade i starije ljude.

Ima svoje kolekcionare širom prostora bivše Jugoslavije i poklonike i dan danas. Iako ga već odavno nema, njegov rad je i dalje moderan, svjež, autentičan. Ono što mene lično fascinira jeste to što je uspjevao vrlo vješto da prenese likovnu umjetnost unutar medija stripa. To je radio bez greške, jer obično čak i veliki umjetnici u nekim slabo razvijenim medijima kao što je strip znaju da zalutaju. A ovdje imamo jednu situaciju gdje je to besprekorno znao, znao je koje će likovne elemente da ubaci, a koje će da izbaci, koje da priguši, da smanji, da postaju manje bitni, do jedne velike preciznosti. I to je nešto što mene lično fascinira, jer posebno kada ulazimo u neki novi moderni medij, to je jedno stanje velike nepoznanice i onda postoje velika lutanja. Mali je broj ljudi, kao što je on, koji pokazuje put kuda treba ići. Umio je vrlo vješto da svede tu likovnost grafike i slikarstva u stripu. I to je nešto fascinantno i nevjerovatno”, kazao je Vučković.

Ilko Marović se osvrnuo na istoriju i tradiciju malog ribarskog mjesta Muo, autorovog mjesta rođenja, kao i na značaj Maurovićevog nasljeđa i vremena kada je strip bio u punoj ekspanziji.

“Sedamdesetih i osamdesetih godina prošlog vijeka čitao sam puno kaubojskih i istorijskih, međutim Andrijini stripovi su ostali neprevaziđeni”, naglasio je Marović, koji se prisjetio svog prvog stripa “Zlatarevo zlato”.

Poseban emotivni ton večeri dao je Bruno Janković, podsjećajući na vezu umjetnika sa njegovim rodnim mjestom:

“ Mjesto rođenja ne možemo birati i to vas obilježi za cijeli život. Tako je i za našeg najpoznatijeg starog mačka Muo postao mjesto nastanka i mjesto opstanka. A za Muo je Andrija Maurović ostao još jedna vertikala vječnosti, zahvaljujući njemu još jedan veliki dan za spomen i ovako lijepo druženje koje povezuje ljude i otvara horizonte budućnosti”, naveo je Janković.

Različite perspektive o Mauroviću kao umjetniku i čovjeku donijeli su i učesnici iz regiona.

“Upustio sam se u istraživanje i oko njegovog osobnog života što se od dokumenata da može naći. I tokom rada na tome, interesantno je, stekao sam sasvim dugačiji dojam o njemu kao osobi. Znači, on kao jedna ekscentrična osoba koja je u svom svijetu, dosta lako upitnog socijalnog ponašanja, postaje jedna umjetnička osoba koja ima mnogo toga za reći i prenijeti mlađim generacijama”, objašnjava Duplančić.

“Andrija Maurović je jako cijenio svoje slikarske radove. U vremenu kada je radio nije naišao na priznanje koje zaslužuje. Međutim, kada pogledamo vrijeme kada je radio, on je bio pionir u slikarskom stripu. Dakle, u to vrijeme niko nije na taj način radio stripove, kombinovanim slikarskim tehnikama, uradio je 5-6 sripova, koji su svaki ponaosob remek-djelo”, ističe Balta.

“Na narednoj Konferenciji ću upravo o tom aspektu najviše progovoriti, da vidimo šta je to što ga je pokrenulo, šta je to što ga je izdvojilo od drugih autora iz svijeta stripa i što je to što ga je izbacilo u zvjezdane staze kojima je on fantastično plivao. Definitivno, ne vjerujem da postoji u prostoru ex jugoslovenskom autor koji nije došao u susret sa njim, te da nije preuzio ili nešto naučio od njega”, akcentovao je Muranović.

Posebno zanimljiv osvrt dao je Zoran Đukanović:

“Moramo biti svjesni da svako novo čitanje menja i samog posmatrača i menja neke nijanse, a ponege i bitne elemente vrednovanja Maurovićevih dela”.

Zaključnu misao o značaju stripa kao umjetničke forme iznio je Zoran Stefanović:

“Mi današnje dileme možemo da rešavamo preko onoga sa čim smo odrastali ‘60, ‘70, ‘80 godina. U ovom momentu ja sam slobodan, da u mojim šezdesetim kažem ono što sam znao kao dete u prvom susretu sa stripom, da je strip kapsula koja čuva esenciju čovečnosti, po kojoj će nas naši evolutivni potomci možda prepoznavati bolje nego preko nekih drugih stvari u budućnosti. U tom smislu bila je velika čast imati jednog Maurovića u svom redu vrednosti”, zaključio je Stefanović.

Na događaju su predstavljeni i radovi Neđeljka Simanića – motivi Mula i portreti Andrije Maurovića, dodatno obogaćujući vizuelni segment programa.

Naziv događaja „Mačkov dan“ izveden je od Maurovićevog kultnog strip junaka „Stari Mačak“, koji je bio njegov nadimak i svojevrsni alter-ego.

Andrija Maurović, rođen 29. marta 1901. godine, a preminuo 2. septembra 1981. u Zagrebu, ostao je upamćen kao jedan od najznačajnijih umjetnika modernih likovnih medija dvadesetog vijeka na ovim prostorima. Njegov rad, koji obuhvata slikarstvo, ilustraciju, dizajn i strip, i danas inspiriše nove generacije.

Organizator programa je JU Kulturni centar Kotor u saradnji sa Mjesnom zajednicom Muo i likovnim umjetnikom Simonom Vučkovićem.

Tekst: Nataša Janović

Foto: Radio Kotor/N.J.