Kultura

Predavanja i inscenacija o glagoljici, u okviru programa “Dani glagoljice u Boki Kotorskoj”, održani su sinoć u Samostanu Svetog Nikole na Prčanju.

Dobrodošlicu prisutnima poželio je župnik don Željko Pasković. U ime organizatora se obratio predjednik Hrvatskog nacionalnog vijeća Crne Gore Zvonimir Deković.

Moderatorka programa bila je Danijela Deković.

Dr Grozdana Franov Živković iz Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, Zavoda za posvjesne znanosti govorila je na temu „Glagoljica u Boki Kotorskoj“, predstavivši novija istraživanja na području Boke.

Kako se čulo na predavanju, radi se o početku istraživanja koja bi mogla rasvjetliti puno toga o glagoljici, glagoljaštvu i istoriji Boke Kotorske.

„Glagoljica je jedan od nacionalnog simbola i kulturnog identiteta i prepoznatljivosti u svijetu. Posebnost hrvatske glagoljice leži u hiljadugodišnjem kontinuitetu jer je jedino na hrvatskom području glagoljica opstala od svojih početaka do danas.

Na ovom području nastao je poseban oblik glagoljskog pisma, od kraja 14. vijeka kurzivno pismo kojim su pisani mnogi glagoljski i hrvatski spomenici, hrvatski pravni spisi, zapisi, zbornici tekstova, matične knjige itd.

Na području Boke Kotorske su pronađeni glagoljski spomenici pisani ustavnom i kurzivnom glagoljicom, a i brojni podaci su pronađeni u arhivskim dokumentima“ – kaže Franov Živković.

Ističe da se glagoljica u Boki Kotorskoj tek nedavno počela intezivno istraživati.

„Godine 2013. u Župnom dvoru u Donjoj Lastvi pronađeno je nekoliko matičnih knjiga pisanih na glagoljici kurzivom. Pronašao je Dragan Rajčević. Početak tih matičnih knjiga je pisan glagoljskim kurzivom. Započete su pisati 1755. godine.

Pronađena su i dva glagoljska misala Dragutina Parčića u župi Škaljari, a zaslužna za mnoge podatke je i dr nauke Lenka Blehova Čelebić, koja tvrdi da je jako puno glagoljaša bilo u Srednjem vijeku na ovom području“ – objašnjava Franov Živković.

Ona je, između ostalog, govorila o sveštenim licima koja su pisala na glagoljici. Među njima su: Vicko Zmajević, Nikola Kotoranin, Ante Gregović, Grgo Banjić, Ante Matulić, Josip Paštrović, Petar Rakamarić, Josip Marčelić.

„Ovo su tek početna istraživanja. Dalja istraživanja arhiva na području Boke Kotorske i u Hrvatskoj će donijeti nove spoznaje“ – ističe Franov Živković.

Prof. dr u penziji Ivica Vigato sa Sveučilišta u Zadru, član Udruge glagoljaša Zadra govorio je na temu “Glagoljska grafija na primjerima bokokotorskih spomenika”.

Kroz svoja istraživanja bavi se jezičnim karakteristikama spomenika i grafijskim stilskim osobinama.

Između ostalog, on je predstavio razlike između ustavnog i kurzivnog pisma. Ističe da ustavno pismo možemo prepoznati kada se pravilno mogu podijeliti slova na dva jednaka dijela. Kurzivno pismo je, kaže, nastalo iz potrebe brzog pisanja.

Takođe, navodi da su se i neka slova razlikovala između ustavne i kurzivne glagoljice.

Govorio je o odnosu fonema i grafema, ligaturama, ornamentici, jezičkim posebnostima. Navodi da su sveštenici nekad ukrašavali svoj rukopis u krštenicama i drugim spisima.

Prof. dr Ante Uglešić sa Sveučilišta u Zadru govorio je na temu “Rekognicija relikvijara iz zadarske katedrale sv. Stošije. Kako je nanovo pronađen sv.Krševan? (arheologija relikvijara – nove spoznaje o relikvijaru glave istoga sveca u kapeli relikvija katedrale sv. Tripuna u Kotoru)”.

Navodi da su rekognicije relikvijara iz zadarske katedrale Sv. Stošije sprovedene u dva navrata : 2020. i 2021. godine.

“Rekognicijom su obuhvaćena 34 relikvijara: 33 iz katedrale Sv. Stošije i jedan u vlasništvu zadarskih Benediktinki koji potiče iz nekadašnje crkve Sv. Marije Velike.

Tri relikvijara čuvaju se u trezoru Zadarske nadbiskupije, dok su ostali smješteni u Stalnoj izložbi crkvene umjetnosti u Zadru” – kaže Uglešić.

Navodi da je najstariji inventar zadarske katedrale sastavio zadarski knez Alessandro Zorzi 1427. godine. Između ostalog, govorio je o relikvijarima Sv. Krševana.

“Prvi u nizu je relikvijar glave Sv. Krševana koji je jedan fratar otuđio i odnjeo u Kotor. Bio je oblika škrinjice i izrađen od srebra s pozlatom.

Drugi u nizu na Popisu inventara iz 1427. bio je u obliku ruke Sv. Krševana, dar hrvatsko-ugarskog kralja Kolomana s početka 12. vijeka. Bio je od zlata, a njegov nosač od srebra i pozlaćen. Postoji podatak da je taj relikvijar bio prodat 1780. godine iz razloga nedostatka sredstava za rekonstrukciju krova katedrale i ostale radove u njenoj unutrašnjosti” – objašnjava Uglešić.

Govorio je o zamjeni relikvija Sv. Krševana i Sv. Donata.

“Prema podacima dobijenim rekognicijom relikvijara, to je najvjerovatnije bilo tokom mletačkog rata u prvoj polovini 14. vijeka. Pri identifikaciji i povratku kostiju na njihova mjesta gdje su inače stajala, došlo je do nehotične zamjene tijela Sv. Krševana i Dv. Donata.

Istraživajući, pokušali smo da zaključimo gdje je kovčeg sa kostima Sv. Donata bio sakriven. To je upravo moglo biti u crkvi Sv. Trojstva koja od 15. vijeka nosi ime Sv. Donata. Na galeriji u podu sjeverne apside postoji skrivena prostorija sa vlastitom kalotom koja je prekrivena i ulaz u sred kalote. To je moglo biti idealno mjesto za skrivanje i privremeni smještaj relikvija sv. Krševana u spomenutom vremenu, a u isto vrijeme tamo su mogle biti pohranjene kosti Sv. Donata, kao i sve druge zadarske relikvije” – ističe Uglešić.

Dr Ana Jordan Knežević, kustoskinja Stalne izložbe crkvene umjetnosti u Zadru govorila je na temu ''Djelovanje kotorskih zlatarskih majstora u Zadru tijekom srednjeg vijeka.''

Kako navodi, cilj njenog predavanja jesu umjetničke veze i bliskost između Kotora i Zadra kroz zlatarstvo.

Ona je, između ostalog, govorila o zlatarskim majstorima iz Kotora koji su radili u Zadru.

“Jako puno kotorskih majstora je radilo u Zadru. Bili su ugledni plemići. Oni su cirkulisali i dalmatinskom obalom. Isto tako su brojni Zadrani, koji su bili ugledni majstori, radili u Dubrovniku i Kotoru. Mi imamo vrijedne umjetnine u našoj postavci i među tim vrijednim spomenicima su upravo djela kotorskih majstora” – objašnjava Jordan Knežević.

Prosperitet i razvoj zadarske zlatarske radionice, navodi, veže se za 13. i 14. vijek.

“Zadarsko područje ima najraznovrsnije relikvije – u obliku glave, ruke, noge, stopala, škrinjice, biste. Svi zadarski relikvijari imaju postolje za razliku od kotorskih” – priča Jordan Knežević.

Među kotorskim majstorima koji su radili u Zadru su Stjepan Petrov, Pavao Petrov, Juraj i Jakov.

Nakon predavanja, odigran je igrokaz u režiji prof. dr Mirka Đinđića “Pisane riči našim slovima ne govorite nikomu – biskupi glagoljaši porijeklom iz Boke kotorske: Vicko Zmajević, Antun Tripković i Nikola Modruški Kotoranin“, Teatra Kuntrata - Sv. Filip i Jakov.

Organizatori su: Hrvatsko nacionalno vijeće Crne Gore, Udruga glagoljaša Zadar, Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti, Zavod za povijesne znanosti u Zadru i Mala škola glagoljice OŠ “Sveti Filip i Jakov”.

Pokrovitelj je Središnji državni ured za Hrvate izvan Republike Hrvatske.

Događaju su prisustvovali generalna konzulica Generalnog konzulata Republike Hrvatske u Kotoru Jasminka Lončarević, poslanik u Skupštini Crne Gore i predsjednik Hrvatske građanske inicijative Adrijan Vuksanović, kancelar Kotorske biskupije don Robert Tonsati i predsjednica Matice hrvatske – Ogranka u Boki kotorskoj Marija Mihaliček.

Tekst: Irena Mačić Đurić

Foto: Radio Kotor