Kultura

Izašao je iz štampe šesti broj časopisa „Boka kotorska“ na 52 stranice.

U časopisu je i članak o našem kotoraninu Vasku Lipovcu, kao i zbirni podaci o dolascima brodova u luku Kotor (1.1.-30.6.23.)

Izdvajamo tekst o Crnogorskom pazaru.

U prostoru između dva slijeva rijeke Škurde, koji je do skoro koristila Elektrodistribucija Kotor (CEDIS), a koji se od prije dva mjeseca koristi kao javni parking, nalazio se u 19. stoljeću crnogorski pazar. O njemu imamo interesantne zapise nekoliko poznatih ličnosti toga doba.
Prvi zapis je Bartolomea Biassoletta povodom posjete saksonskog kralja Fridriha Augusta II (1797. – 1854.) Kotoru. Taj liberalni vladar i prijatelj znanosti i umjetnosti, preuzeo je u svibnju 1838. godine u cilju sakupljanja biljaka, znanstveno putovanje u Istru, Dalmaciju i Crnu Goru. Na preporuku konzula Saksonije u Trstu, njegovoj pratnji se pridružio poznati tršćanski botaničar Bartolomeo Bjasoletto. Parobrodom Conte Mittrowsky, tršćanskog Lojda, prethodno obišavši Istru i Dalmaciju, 30. svibnja oko podne su stigli u Kotor. Tu su ga dočekali općinske i i gradske starješine i (po opisu) vjerojatno odred Bokeljske mornarice u odorama i naoružan starinskim puškama, kao i nekoliko žena u nošnjama. Nakon svečanog prijema zaigraše nacionalno kolo (sv. Tripuna), pokazujući vrhunsku okretnost i vještinu. Odmah su krenuli u razgledavanje grada, uključujući i crnogorski pazar. Tu je saksonski kralj prvi put vidio Crnogorce koje je poznavao samo na osnovu obavještenja austrijskih vlasti. Kralj je izrazio želju da posjeti Crnu Goru i mladog crnogorskog vladiku Petra II. Petrovića Njegoša. U zapisu dalje stoji:
 „Kralj je potom posjetio crnogorski pazar, smješten na otvorenom trgu izvan grada, pored takozvane Portafjumere (Vrata od rijeke - Sjeverna vrata), na kojem se kupuje tri puta nedjeljno: utorkom, četvrtkom i subotom. Na ovaj pazar i muškarci i žene, bez razlike, iznose na prodaju svoje poljoprivredne proizvode i to: drva za ogrijev, jaja, pršut, slaninu, svinjsku mast, kaštradinu (usoljeno i osušeno bravlje meso, kojom se trguje i u Trstu, Veneciji i drugdje, a veoma ga traže pomorci i ribari), kupus, zečetinu, jarebice i drugu perad, divljač, loj, med, vosak, pastrve iz njihovih jezera, škorance (sitna usoljena i dimom osušena riba ukljeva, najsličnija sardeli), krompir, listove ruja za štavljenje, raznu kožu, vunu, sir i drugo. Pazar je dobro opskrbljen i posjećen. Primjetih veći broj žena koje su pokazivale neočekivanu spremnost i otvorenost u razgovoru. Njima je ulazak u grad dozvoljen bez ograničenja, a muškarcima samo u određenom broju i tek nakon što svoje oružje odlože na pazaru. Pored Portafjumere duž trga na kojem se nalazi pazar, protiče potok bistre vode koji, izvirući na obronku jedne gole stijene, pokreće dva mlina“ (nažalost mlin je srušen i uklonjen prije 30-ak godina).
Također je i Petar II. Petrović Njegoš (1813. – 1851.) u Gorskom vijencu opisao jednu zgodu na crnogorskom pazaru u Kotoru. U razgovoru na Badnje veče vojvodu Draška, pita knez Rogan: Kakav narod bješe u Mlecima? Vojvoda Draško mu odgovara: “Kakav narod, pitaš li, Rogane? Ka ostali - ne bjehu rogati“. Nakon njegove priče o Mlecima nastavi Obrad svoju priču:
“Ja sam čuo od jednoga đeda, u Boku su jedni dohodili iz Talije, ili otkud drugo, na naš pazar isti izlazili, pa viknuli cijelu narodu: "Pogledajte onoga kokota!" Kad pogledaj onoga kokota, ali šljeme za nogu poteže. Kad onaj čas, nije nego slamka! Drugom vikni: "Poslušaj narode, svak će sada grozd u ruku imat, grozdu će te britve prinijeti, al' čuvajte, da vas jad ne nađe, nemoj koji grozda otkinuti!" Dokle svako za po grozd uhvati, priniješe britve grozdovima; kad viđeše čudo neviđeno: svaki sebe za nos dohvatio, dogna britvu do svojega nosa! Dokle treći savrh zida viknu: "Čuj, narode, ne potopite se!" U to rikni niz pazar rijeka; ili bilo muško ili žensko, svak, da gazi, uzdigni haljine. Kad ni vode ni od vode traga, no svak diga u pazar haljine i krenuo ka da vodu gazi! Kad viđeli e ih pogrdiše, skoči narod, i bi ih pobili, no uteci u Kotor Latini“ (To su vjerovatno bili mađioničari ili iluzionisti iz Venecije).
Teodor – Fedor Karacsay (1787. - 1859.), austrijski pukovnik koji je služio u Dalmaciji, a posebno u Boki kotorskoj i bio 1837. godine zapovjednik grada i tvrđave Kotora za boravka ovdje naslikao je brojne akvarele cijele Boke. Na dva akvarela se vidi crnogorski pazar.
Karacsay je bio potomak stare obitelji koja se od sredine 18. stoljeća ubrajala u hrvatsko plemstvo. Akvarele je slikao 1837. i 1838. godine i oni imaju više dokumentarnu i povijesnu nego umjetničku vrijednost. Godine 1838. se pridružio pratnji saksonskog kralja Fridriha Augusta pri njegovom posjetu Petru II. Petroviću Njegošu i putovanju kroz Boku. U Beču je objavio kartu Crne Gore, a na Cetinju portretirao Njegoša. Svoje akvarele iz Boke i Dalmacije skupio je u albumu s naslovom „100 vedute delle coste orientali del Mare adriatico disegnate dal colonello conte Fedor Caracsay“.  Akvareli spadaju među najstarije obojene prikaze Boke kotorske i nekih dalmatinskih priobalnih gradića.
Na dva akvarela vidi se crnogorski pazar. Prvi akvarel je s pogledom na Kotor sa Škurde. Kraj gradskih vrata se vidi mlin s kotačima pod strehom koji je nažalost prije 30-ak godina potpuno bez razloga srušen (da bi se vidjele zidine kako je ta odgovorna osoba za rušenje tada obrazložila). Odavna ne postoji visoka ograda utvrđenog mosta s puškarnicama i središnjom polukružnom stražarnicom nad Škurdom (postoji samo osnova).
Na drugom akvarelu se vidi Crnogorac u bijeloj dolami ogrnut smeđim šalom, s puškom i čibukom te košarom s plodovima za prodaju. Na zidinama se vidi lukovičasti zvonik franjevačke Crkve sv. Klare i zvonik bivše dominikanske Crkve sv. Nikole koja je u požaru stradala i na njenom mjestu sagrađena pravoslavna Crkva sv. Nikole 1905. godine.

Marija i Andro Saulačić