Kultura

U ambijentu ispunjenom emocijama, nostalgijom i ponosom, među zidinama starog Kotora, sinoć je održano poetsko veče jedinstvene pjesnikinje, čuvarke bokeljskog jezika i kulturnog nasljeđa Dubravke Jovanović.

Ova izuzetna žena ne samo da kroz svoje stihove oživljava duh Boke Kotorske, već i kroz muzičke kompozicije, komponovane na njenu poeziju, prenosi priče generacijama koje dolaze, od zaborava čuva sve što je naše, bokeško i kotorsko. Njena poezija postaje pjesma, a pjesma postaje most između prošlosti i budućnosti, čuvajući od zaborava jezik koji, mnogi smatraju, izumire.

Kroz Dubravkine riječi, ali i note koje prate pjesme šervane njenim stihovima, iznova se pretaču priče i življenje našeg naroda. Poetični tonovi i melodije iz njenih stihova u libru “Kandela od Boke” postaju kantuni našeg nevidljivog blaga, kako smatra kulturolog mr Željko Rutović, nematerijalne baštine Boke i Crne Gore.

Bilo je to veče ne samo za dušu, nego i za srce svakoga kome je naš jezik drag. Na njenim stihovima bokeški jezik diše, svaki stih živi. U Dubravkinim riječima bokeški govor dobija novi život, jer svaka izgovorena riječ zvuči kao šapat mora, glas prošlih vremena, kad se po Boki govorilo, pjevalo i živjelo po bokeški.

Veče je bilo posvećeno ne samo poeziji, već i jeziku, kulturi i tradiciji, koja kroz stihove i note biva ovjekovječena. U svijetu gdje globalizacija sve više briše granice između kultura i jezika, ova pjesnikinja je svetionik koji osvjetljava značaj očuvanja lokalnog nasljeđa. Bokeški jezik, koji je, smatra dramaturškinja dr Marija Sarap, sve rjeđe u upotrebi, u Dubravkinim stihovima zvuči življe nego ikad. Svaka pjesma, svaki stih, prožet je bogatstvom našeg jezika, oslikavajući život, more, običaje i ljude Boke.

“Poetesa stihovima pod nazivom Gospa od zdravlja, narativom slika bilo grada Kotora, koje odzvanja u srcu San Đovanija, dok ritmom crkva Svetog Petra na Ljutoj sa merlom do bijelog veza vapore ispraća i živi sva buđenja kao pjesma Između dva bora, boji koloritno jezičku intertekstualnost od posebnog značaja. Već vidimo sve kako jeste i kako je nekada bilo, sa diskretnom sjetom zaboravljenog punktuma kao što je sama baština u nas” - kaže dr Sarap.

Ono što je posebno obogatilo ovo veče jeste spoj poezije i muzike. Te pjesme koje su kantali, nisu bile obične note, već zvuci što prate dušu Boke. Niti jedna nota nije bila pusta, već ovjekovječena kroz melodiju koja je utkana u stihove poetese Jovanović. Pjesma je, baš kao i poezija, postala čuvar našeg nematerijalnog blaga.

“Kafana Dojmi”, “Kotorske fešte”, “Gorska vilo”, “Crnogorska elegija”, “Nove ure” - tako pjesnikinja nostalgijom i svojom kotorskom dušom zaustavlja vrijeme koje više ne živimo, a u tome joj pomažu Zoran Proročić, Tamara Jovićević, Boban Dževerdanović, Željko Marković, Vladimir Begović, Saša Tanindžić, Poly Gjurgjević, Nikola Gregović, Vlado Leš, Tri kvarta, Vlasta Mandić, Mileva Krivokapić (violina).

Pjevaju Bisernice Boke, Zoran Stanišić, Gašlerice, sopran Milica Lalošević, Tri kvarta, klape Kužine, Bokeljski mornari, Duka Martinović, Dragana Bokan, sastav Lungo mare, Poly Gjurgjević, Marina Cuca Franović, recitator Mišo Govedarica i djeca iz školskih horova Kotora.

“Decenijama se pjevaju versi Dubravke Jovanović, na feštama, maškarama dok se spaljuje Karnevao, krivac, dok se sudi i razotrkivaju lica pod maskama. Mnogi ne poznaju ime autorke. Zaista ne znaju da ovo nisu pjesme iz naroda, već da imaju svoje autorsko postanje, verifikaciju. No, umjetnici su vazda bili, a tako će biti za sva buduće vremena, oni koji se ne bukaju, ne ističu i koji timido drže svoj trn pod jezik” - ističe dr Sarap i opominje da baš zbog toga treba dati javnosti do znanja ko su umjetnici koji čuvaju od zaborava bogatsvo kulture.

Kao prava čuvarka, ona pronosi nasljeđe dalje, gradeći most između onih što su bili prije nas i onih što tek dolaze. Njena poezija, u simbiozi sa muzikom, postaje najvažniji svjedok našeg identiteta, jezika i jednog svijeta koji izmiče iz ruku, ali ne i iz duše.

Proslavom našeg trajanja, kroz stihove i muziku, pjesnikinja je na neobičan i inovativan način uspjela da spoji prošlost sa sadašnjošću i budućnošću, stvarajući djelo koje će živjeti kroz generacije u srcima onih što ih nose, vječni kao more i planine Boke.

Stihove iz nove knjige Dubravke Jovanović kazivao je novinar i publicista Mašo Čekić. U ime izdavača obratila se Dijana Milošević.

U muzičkom dijelu programa nastupili su: sopranistkinja Milica Lalošević, klape “Incanto”, “Gašler”, Lana Velaš, učenica ŠOSMO “Vida Matjan”, uz klavirsku pratnju prof. Tamare Jovićević i Lidije Homen Milovanović.

Moderatorka večeri bila je Dolores Bonić Fabian.

Pokrovitelj je Mjesna zajednica Stari grad Kotor.

Osmu knjigu Dubravke Jovanović “Kandela od Boke” izdao je NVO “Hrvatski libar” uz finansijsku podršku Središnjeg državnog ureda za Hrvate izvan Republike Hrvatske.

Tekst i foto: Irena Mačić Đurić