Kultura

Dvosatna izložba pod nazivom „Nit koja pamti drvo“ sinoć je održana na Pjaci od kina u organizaciji OJU “Muzeji” Kotor,  posvećena predstavljanju novog gradskog suvenira od dobrotske čipke.

Ova inicijativa proistekla je iz ideje profesorice Nadežde Nade Radović, a suvenir je inspirisan najstarijim stablom u kotorskom Starom gradu – crnom topolom.

Direktorka OJU „Muzeji“ Dušica Ivetić istakla je da ovaj projekat simbolično povezuje dugotrajnost čipke i postojanost stabla.

„Nit koja pamti drvo zapravo svjedoči o vjekovima trajanja čipke, ali i postajanja ovog stabla koji je svakako jedan od simbola našeg grada. Ideja je potekla od Nade Radović, koja je smatrala da treba napraviti konekciju i prikazati kroz čipku značaj ovog stabla“, kazala je Ivetić.

Dodala je da je izložba svojevrsna najava širenja suvenirske ponude i promocije Dobrotske čipke kroz inovativne formate, škole i radionice, koje će biti intenzivnije od septembra.

„Realizacija je trajala tokom ljetnjih mjeseci van tokova škole, tako da se nadam da ćemo od septembra imati još veću i širu ponudu. Ovo je za sad samo neka mala prezentacija i prikazivanje naše namjere da proširimo ponudu“, dodala je Ivetić.

Na izložbi su prikazani radovi sedam polaznica škole izrade dobrotske čipke. Ivetić je podsjetila da je kroz školu prošlo oko 50 polaznica, od kojih je petnaestak trenutno aktivno i učestvuje u programima koje kotorski „Muzeji“ organizuju.

Prof. Nada Radović, idejni tvorac suvenira, emotivno je opisala kako je došla do inspiracije:

„Jednog dana, dodirnuvši svoju uspomenu, drvo života koje sam dobila od unuka, sijevnula mi je misao – crna topola. Svi smo mi živjeli kao djeca pored crne topole, rasli pored nje, išli u kino, biblioteku, u galeriju, lapidarij. A niko nije razmišljao o toj topoli, koja je ovdje od 1667. godine. Ovo gdje mi sada stojimo, to je vjerojatno bio đardin. A naša direktorica JU Muzeja je osmislila Đardin kao izložbeni pristup građana Dobrovskoj čipki. Ja vjerujem, to je mogla zaista samo jedna umna Dušica Ivetic, žena, akademska slikarka, koja živi sa ljepotom, jer iz nje ta ljepota izlazi”, rekla je prof. Radović.

Podsjetila je i na istorijat Dobrotske čipke, naglašavajući važnost njenog očuvanja u okviru javne ustanove:

„Ja sam 58 godina bila sama. Htjela sam da Dobrotska čipka bude u okrilju javne ustanove. Dobrotska čipka je djelo naroda, žena, i još bez imena“, prisjetila se Radović svih onih vezilja kroz vijekove, koje su svoje vrijedne radove ostavljale u nasljeđe bez potpisa.

Svoje umjetničke rukotvorne radove, minijature, Radović je posvetila ženama Dobrote. Ženama kroz vrijeme, onim bezimenima, koje su vrijedno stvarale različite predmete od dobrotske čipke, prenoseći znanje izrade i njenu umjetnička vrijednost do XX vijeka, kada će ostati zapisana imena vrijednih vezilja učiteljica  Anđice Đurović, Pine Latković, profesorice Borke Milošević.

“Meni posebno ime znači mnogo, tako da sam tragala i tragala, ne bih li došla bar do jednog imena. I evo, ime vezilje, od koje sam uzela rad za kapu, je Eugenija Dapčević Milošević. To je prvo ime, a drugih imena nema zapisanih”, govori Radović, pokazujući kapu-cacaru, umjetnički rad -spoj prošlosti i savremenosti, preplitanje rada vezilja nekad i danas, ličnih uspomena, te na kraju dva monograma, koja pričaju viševjekovnu priču.   

Posebno je istakla značaj vezilja koje danas nastavljaju tradiciju, među njima učiteljice: Duda Ivetić, Dida Čečur i Ljubica Krivokapić, te dodala da je suvenir spoj dva važna simbola Kotora.

„Jedna od ideja je suvenir Kotora – drvo, koje je simbol života, trajanja, slobode. S druge strane Dobrotska čipka – simbol nježnosti, ljubavi, čekanja, čežnje… Povezano, zajedno – zaista je nešto divno. I nema ga niko. Imamo ga mi u Kotoru“, naglasila je Radović.

Broš od čipke kotorskih „Muzeja“ proglašen je najboljim balkanskim muzejskim suvenirom po najnovijem izboru organizacije „Balkanska muzejska mreža“ sa sjedištem u Sarajevu. U konkurenciji 18 suvenira renomiranih muzejskih institucija iz regiona: Srbije, Hrvatske, Bosne i Hercegovine, Slovenije, Crne Gore, Grčke, Bugarske, Rumunije i Albanije, stručni žiri je izabrao kotorski suvenir ističući ga po kreativnosti i inovativnosti izrade te snažnoj povezanosti sa lokalnim kulturnim nasljeđem i tradicijom.

Podsjetimo, „Muzeji“ su 2024. godine u okviru kampanje „Ponesi nasljeđe“ javnosti premijerno predstavili broš sa minijaturama od dobrotske čipke koje su radile učesnice muzejske radionice.

Direktorka OJU “Muzeji” Kotor, Dušica Ivetić ističe da je cilj bio prikazati čipku, ne samo kao vještinu, već i kao umjetnost, te da svaki suvenir sadrži informacije o značaju dobrotske čipke kao zaštićene nematerijalne baštine Crne Gore.

„Pokušali smo da damo drugačiji vid izlaganja same čipke, da damo prostor da se prikaže ne samo kao vještina, već i kao umjetnost. Osmislili smo posebne postamente gdje se čipka vidi sa obje strane, i na taj način joj dali formu umjetničke instalacije”, navodi Ivetić.

Jedna od prisutnih vezilja, Dida Čečur, podijelila je lične impresije:

„Ideja je prelijepa, potiče od naše profesorice, gospođe Nade Radović. Sretni smo zbog toga jer je autentičan i prikazuje stoljetno stablo. Za izradu je najvažnije lijepo nacrtati i napraviti osnovu, a onda svako po svojim osjećajima radi ponte koje želi, da ne bude jednoobrazno.”

Izložba „Nit koja pamti drvo“ ne samo da je predstavila autentičan spoj prirode i tradicije kroz rukotvorine inspirisane crnom topolom, već je i potvrdila značaj dobrotske čipke kao dijela kulturnog identiteta Kotora. Suvenir, koji su posjetioci mogli pogledati pod krošnjom viševjekovne topole, simbolizuje život, trajanje, nježnost i sjećanje, postaje ponos lokalne zajednice, ali i konkretan primjer kako se kulturno nasljeđe može živjeti, prenositi i sačuvati.

Emisiju posvećenu izložbi “Nit koja pamti drvo” možete poslušati u utorak 26. avgusta 2025. od 17 sati i 15 minuta, reprizno istog dana od 19 i 30.

Tekst: Nataša Jotić

Foto: Radio Kotor/N.J.