Kultura

Tekst: Sanja Čavor

Foto: Radio Kotor/S.Č.

Emocija, pokret, glas i ritam-kada se te četiri sile ukrste, dobijamo nešto što predstavlja muzički teatar u svom najiskrenijem obliku.

Takvu umjetnost donijela je danas Nikolina Vujić iz Sarajeva, gošća emisije “Nedjeljni razgovor” Radio Kotora, glumica, muzičarka i edukatorka, koja je ovog jula prvi put posjetila naš grad.

Povod za razgovor bio je njen četvorodnevni kreativni program “My voice matters Kotor”, koji je u okviru 33. Kotorskog festivala pozorišta za djecu mladima ponudio prostor za izražavanje i zajedničko stvaranje.

“Oduševljena sam. Toliko divnih ljudi, pozitivne energije i dječije znatiželje. Rad sa djecom bio je posebno iskustvo. Kroz igru i razne vježbe razvijali smo izražavanje, samopouzdanje i stvorili mini mjuzikl koji su sami osmislili i izveli”, kazala je Vujić.

Iako po obrazovanju akademska glumica sa master diplomom iz Velsa, ona je umjetnica čiji pristup nadilazi konvencionalne podjele. Za nju je “scena igralište”, a teatar “prostor slobode”.

Na emotivan i inspirativan način govorila je o svojim počecima, od djevojčice koja je maštala da bude Doroti iz “Čarobnjaka iz Oza”, preko prvih glumačkih koraka na sceni Sarajevskog ratnog teatra, do saradnje sa američkim umjetnicima i rada na međunarodnim projektima u okviru organizacije Broadway Across Borders, sa sjedištem u Čikagu.

“U Nju Jorku i Čikagu sam imala priliku da vidim kako izgleda pravi mjuzikl. Tu se sve gradi na kolektivnoj igri, visokom profesionalizmu idisciplini. Iako kod nas još nemamo takvu infrastrukturu, vjerujem da možemo stvoriti kvalitetne domaće produkcije, ako mladima damo podršku i prostor za razvoj”, kaže Vujić.

Ističe da muzika, gluma i pokret mogu oblikovati i osnažiti generacije, ali napominje i da se moramo mijenjati zajedno s njima.

“Mladi danas dolaze već informisani, često i nadmašuju naša očekivanja. Važno je oslušnuti njihov glas, ohrabriti ih, otvoriti prostor za njihove priče i nove narative. U Sarajevu, a evo, sada i u Kotoru, vidjela sam koliko je to moguće i koliko im to znači”, navodi ona.

Otkriva šta je sve naučila od djece, zbog čega su brodvejski standardi i kod nas dostižni, te kako izgleda umjetnički put iz Sarajeva do svjetskih

pozornica.

“Studirala sam na Muzičkoj akademiji u Sarajevu i, iako su postojale vrijedne stvari koje sam tamo naučila, vjerujem da danas, više nego ikada, moramo osnaživati mlade ljude koji su odlučili da se bave umjetnošću. To je put koji zahtijeva veliku posvećenost, a često dolazi bez sigurnosti i podrške, posebno u vremenu kada se sve češće šalju poruke da su ljudi lako zamjenljivi i kratkog trajanja, što zna da bude prilično obeshrabrujuće”, pojašnjava Vujić.

Njeno iskustvo studiranja u Americi bilo je, naglašava, drugačije od našeg.

“Tamo su profesori/ke pristupali/e studentima/kinjama kao ravnopravnim kolegama/inicama, sa željom da podijele znanje, motivišu i vide nas kako rastemo, čak i iznad njih samih. Naravno, i tamo postoje različiti karakteri, ali kultura mentorstva i podrške je daleko izraženija. Nažalost, u našem sistemu nisu svi dijelili takav pristup i to je, između ostalog, ono što bih željela da se što prije promijeni”, navodi Vujić i uz osmijeh zaključuje da je postala “Doroti svog puta”-djevojčica koja je krenula za snom, ali usput pronašla i svoju moć, scenu i glas uz koje može mijenjati svijet.

Cijeli razgovor možete poslušati na linku Nedjeljni razgovor.