Kultura

Predstava „Udovica živog čovjeka“, po tekstu Dušana Kovačevića, izvedena je sinoć pred prepunim amfiteatrom Kulturnog centra „Nikola Đurković“.

Kroz niz duhovitih, na momente i apsurdnih situacija, predstava otvara ozbiljna pitanja o životu, porodičnim odnosima, nasilju i ljudskoj ravnodušnosti. Smijeh se smjenjuje sa teškim životnim pričama, a iza naizgled običnih razgovora kriju se problemi sa kojima se mnogi svakodnevno susrijeću.

U predstavi igraju Jelena Đokić, Sunčica Milanović, Nela Mihailović, Miodrag Krstović, Anđelika Simić i Dušan Tomić.

Nakon izvođenja, utiske sa nama podijelila je glumica Nela Mihailović, koja nije krila zadovoljstvo prijemom kotorske publike. Kako objašnjava, sama dinamika predstave ne ostavlja mnogo prostora za aplauze tokom izvođenja, ali se energija publike i te kako osjeća.

„Nije bilo toliko aplauza zato što je predstava brza. Uloga je prosto tako napisana i tako smo je osmislili. Ali uvijek se osjeća ta dobra energija publike i bilo je veličanstveno večeras, zaista. Sam aplauz na kraju pokazao je da je očigledno publika uživala, a i mi sa njom“, zadovoljno je zaključila.

Glumica je otkrila i da joj je ovo tek drugi nastup u Kotoru, nakon pauze duže od deset godina, zbog čega joj je ponovni susret sa kotorskom publikom bio posebno drag.

Govoreći o samoj predstavi, podsjetila je da je riječ o posljednjem tekstu Dušana Kovačevića, napisanom namjenski povodom obilježavanja 40 godina Zvezdara teatra, upravo za glumačku postavu koju je kotorska publika imala priliku da vidi. Predstava je premijerno izvedena početkom oktobra prije dvije godine, kada su organizovane čak tri premijere kako bi što više gostiju i ljubitelja pozorišta moglo da je pogleda.

Iako na sceni sve djeluje prirodno i gotovo svakodnevno, iza duhovitih dijaloga kriju se izuzetno složene sudbine. Upravo o tome razgovarali smo sa Mihailović, posebno se osvrnuvši na lik Soje, majke čije reakcije u pojedinim trenucima mogu djelovati neobično, pa čak i neočekivano s obzirom na težinu situacije u kojoj se njena porodica nalazi.

Na pitanje koliko se kao majka u privatnom životu može poistovjetiti sa Sojom i njenim načinom suočavanja sa problemima, Mihailović je istakla da je riječ o veoma kompleksnom liku, ali i o posebnoj vještini Dušana Kovačevića da najteže životne teme približi publici kroz humor.

„Ta doza humora, a mnogo ga ima u ovoj predstavi, olakšava publici da se suoči sa nekim teškim temama. Glavna junakinja, moja ćerka koju igra Jelena Đokić, žena je koja umire od raka i koju maltretira muž“, objasnila je i dodala da predstava ne govori samo o problemima unutar jedne porodice, već i o mnogo široj slici društva, u kojem ljudi nerijetko okreću glavu kada se suoče sa tuđom patnjom.

„Toga ima svuda oko nas. O nasilju na ulici, o odsustvu empatije ljudi, o tome kada Vojin priča kako je pretučen, a niko nije prišao da mu pomogne. O sklanjanju pogleda, o prećutkivanju, o tajnama, o svemu što je negdje svakodnevica“, objasnila je Mihailović.

Posebno joj je, kako kaže, bilo inspirativno da tumači Soju, ženu koja se sa teškom porodičnom situacijom suočava na sebi svojstven način.

„Soja je meni vrlo inspirativna i zanimljiva kao majka. Ja sam majka dvije djevojke i nisam takva, mnogo sam brižnija. A zapravo je i Soja jedna jako brižna majka, kojoj je izuzetno teško zbog sopstvenog djeteta koje boluje od kancera. Ali ona se bori i brani šalama i duhom, da bi uspjela da preživi tu strašnu tragediju koja joj se dešava“, objasnila je.

Upravo ta kombinacija humora i teških sudbina čini predstavu posebnom. Gotovo svaki lik nosi svoju priču i svoje breme, pa je teško izdvojiti čija je sudbina najtragičnija. Na tu temu Mihailović je istakla da je Kovačević uspio da kroz jednu pozorišnu priču obuhvati veliki broj tema koje su i danas prisutne u društvu.

„Ja ne znam kako je Dušan Kovačević uspio sve da obuhvati, sve aktuelne teme kroz ovu predstavu, ali zato je on najveći živi pisac na našim prostorima. Uzbudljivo je bilo i raditi i stvarati te likove. Potpuno ste u pravu, ne zna se ko je tragičniji lik u ovom komadu, a sve pršti od smijeha i humora. To je uvijek najljepše za glumce igrati, a i ja, kada sam u publici, najviše volim takve predstave“, poručila je Mihailović.

Sudeći po reakcijama publike i aplauzu kojim je ispraćen glumački ansambl, „Udovica živog čovjeka“ još jednom je pokazala koliko pozorište može istovremeno da nas nasmije, zamisli i podsjeti na stvarnost koju često ne primjećujemo ili biramo da ne vidimo.

Mihaela Moškov