Kultura

Studentkinja gitare na prestižnom Peabody Institutu u Baltimoru (USA), naša sugrađanka Nađa Janković, kaže da joj prve nagrade na značajnim međunarodnim takmičenjima, kojih sa 20 godina ima već preko 30 (u Sloveniji, Španiji, Italiji, Crnoj Gori, Rumuniji, Srbiji, Grčkoj, Njemačkoj, Americi, Austriji), puno znače, posebno zbog buduće karijere. 

“Sva ta takmičenja jako su stresna posebno što, kada jednom osvojite prvo mjesto, svi očekuju da si uvijek prvi. U svakom slučaju to mi je sve puno značilo jer bez toga sada vjerovatno ne bih bila tu gdje sam. Ljudi su čuli za mene, stvorila sam konekcije, veze, tako da su takmičenja vrlo bitna u karijeri”, kazala je Janković, gostujući u emisiji “Ljetnje priče” Radio Kotora.   

Studije u klasi maestra Manuela Barrueca, svjetski poznatog gitariste i pedagoga, na odsjeku za klasičnu gitaru, opisuje kao nevjerovatno životno iskustvo. 

“To je bila moja životna želja, ali se nikad nisam usudila ni da pomislim da bi mi se to stvarno moglo desiti. Znala sam da su svi najveći gitaristi kod njega studirali. Meni je to sve bilo nekao daleko i nemoguće za postići. Međutim, desilo se. Rad je doveo do toga. Mislim das u sva ta takmičenja bila u suštini ulaznica u taj svijet muzike, da ljudi čuju za mene, da nastavim da radim na sebi i učim iz toga. Ulaznica je dakle cijela ta moja karijera prije Amerike”, kazale ja Janković. 

Do saradnje je došlo kada je mestro Barueko pogledao Nađine snimke na Ju Tjubu,  a zatim i poslao mejl u kojem je pozvao da dođe u Baltimor.

 “Naravno da i dalje puno vježbam, što inače zahtijeva bavljenje muzikom za svaki instrument. Recimo, da bi se spremila kompozicija od pet minuta na njoj treba da se radi mjesecima po nekoliko sati dnevno, a ljudi čuju tih pet minuta i misle to je samo neki kratak proces. Međutim nije. Ali, ja to volim i znam da radim i spremna sam da dam svoj maksimum”, kaže Janković. 

Život u Americi je , ističe, “druga krajnost u odnosu na Kotor, Crnu Goru, Evropu”. 

Prošlu studijsku godinu je zbog pandemije koronavirusa studirala “on-lajn”, pa od nastavka očekuje ponovo prave časove sa punim doživljajem sviranja na akadeimiji. 

“Prvu godinu sam bila na kampusu u sobi sa cimerkama Amerikankom i Koreankom.  I to mi je takođe jedno predivno iskustvo. Međutim svijet u Americi je drugačiji. Oni vole da su sami, da rade na toj nekoj individualnosti. Mi opet nekako volimo da smo u porodici, dok oni jedva čekaju da idu od kuće, a mi da se vratimo. Tako da mi sada jako teško pada što opet odlazim na deset mjeseci. Ipak, znam zašto idem. Idem da radim sa profesorom, da povratim sve ono što smo izgubili tokom  ove godine, tako da se na kraju krajeva svemu tome iskreno radujem”, kaže Janković. 

Njeno školovanje na godišnjem nivou iznosi 60.000 EUR, za što je obezbijedila stipendiju akademije. 

Kaže da joj je uvijek bilo najljepše da svira u svom gradu i pred svojom publikom. Kao predivno iskusto ističe sviranje sa orkestrom na KotorArtu i najavljuje mogućnost da sljedećeg ljeta opet nastupi u Kotoru. 

Interesantno je da Nađa nije imala u planu pohađanje muzičke škole, već je to bila ideja njenog brata blizanca. 

„Kada sam krenula, shvatila sam da ja to volim. Kada sam uzela gitaru u ruke, uživala sam u tome. Trčala bih iz škole i odmah uzimala instrument u ruke. Tada još nisam znala da će to biti moj put”, kazala je Janković.

Izuzetno joj znače kontakti koje je zadržala sa društvom iz srednje škole u Kotoru, kao i savjeti vrhunskih umjetnika. 

“Umjetnika kao što je na primjer prof. Vjera Ogrizović. Da nije bilo nje ja možda sada ne bih svrirala gitaru. Nisam dobro prošla na prvom takmičenju jer npr. nisam ni znala da za gitaru trebaju nokti. Međutim, dan poslije takmičenja otišla sam na “masterklas” gdje je ona prepoznala moj talenat i samo rekla „zvijezda je rođena“. Da nije bilo toga ja ne znam da li bih ikad više uzela gitaru u ruke. Eto koliki je značaj pravog pedagoga na pravom mjestu u pravo vrijeeme. Gospođa Vjera me zatim uputila dalje kod Darka Karajića koji je poradio sa mnom na tehnici i na svemu što sam propustila. Poslije par mjeseci sam osvojila prvo mjesto u Španiji”, kazala je Janković. 

Podsjećamo, tada kao četrnaestogodišnja gitaristkinja iz Kotora, Nađa je osvojila drugo mjesto na svjetskom takmičenju klasične gitare “Guitar foundation of America 2015”, koje se održalo od 23. do 28. juna 2015. u Oklahoma Sitiju u Americi.

Do ovog uspjeha Nađa je došla takmičeći se u dva kruga sa najboljim mladim gitaristima iz cijelog svijeta. Odsvirala je u dvije etape 24 minuta napamet izvedenog programa, različitih stilova i perioda. U finalu koje se održalo u nedjelju 28. juna, odmjerila je snage sa četvoro najboljih i plasman na kraju takmičenja je sljedeći: prvo mjesto osvojila je Sedona Farber iz Amerike, drugo je osvojila mlada gitaristkinja iz Kotora, treće Shilong Fan iz Kine i četvrto Sebastijan Robles iz Kanade.

Nađa Janković završila je nižu muzičku školu “Vida Matjan” u Kotoru, odsjek gitara, u klasi prof. Dražena Jokovića i prof. Srđana Bulatovića i upisala je srednju muzičku školu u Kotoru, odsjek gitara, u klasi prof. Maroja Brčića. 

Biografija (izvor KotorArt): 
Nađa Janković, učenica gitare u Srednjoj muzičkoj školi “Vida Matjan” u Kotoru, počela je da svira s devet godina u klasi prof. Srđana Bulatovića, a od 2017. godine nalazi se u klasi prof. Štefana Šmita iz Fridberga (Njemačka). Godine 2013. održala je dva solistička humanitarna koncerta u Crkvi Sv. Duha i Katedrali Sv. Tripuna u Kotoru i resital u Parlamentu Crne Gore. Nastupala je u Beogradu, Firenci, Rimu, Tirani, Beču, Štutgartu, kao i u gradovima regiona. Usavršavala se na seminarima uglednih pedagoga kao što su Vera Ogrizović, Srđan Tošić, Darko Karajić, Tomas Oferman, Karlo Markione, Nikita Koškin i dr. Osvojila je više od trideset prvih nagrada na međunarodnim takmičenjima u Sloveniji, Španiji, Italiji, Crnoj Gori, Rumuniji, Srbiji, Grčkoj, Njemačkoj, Americi, Austriji. Godine 2016. postala je članica Fondacije “D’Addario”.