Kultura

Gradsko pozorište Podgorica, jedno od onih koja su uz HAPS od osnivanja, na 31. festival stiglo je s predstavom “Bolivud” prema tekstu Maje Pelević, u adaptaciji i režiji Kokana Mladenovića. Njegov stvaralački rukopis, prepoznatljiv po snažnom vizuelnom izrazu, političkoj angažovanosti, dekonstrukciji klasike i povremeno provokativnom scenskom jeziku, sjajno su podržali glumci: Branka Femić-Šćekić, Lara Dragović, Emir Ćatović, Vanja Jovićević, Marija Đurić, Božidar Zuber, Aleksa Balević, Ivona Čović Jaćimović, Anđelija Rondović i Pavle Bogojević. Pun doprinos dali su i ostali članovi autorskog tima – od scenografa i kostimografa do kompozitora i autora scenskog pokreta. Predstava, duhovita, vizuelno bogata i komunikativna, opravdano je zaslužila buran aplauz i poziv na bis. Ocjena publike za Bolivud je 4,93.

Prvi korak u predstavi, napuštena fabrika – privremeni smještaj lokalnog pozorišta – treba da postane filmski studio, što znači i dolazak bolivudske filmske industrije. Pokušaj glumaca da sebi obezbijede mjesto u toj priči tjera ih da Njegoševo djelo osmisle na bolivudski način. Taj proces oslikava sve promjene i probleme savremenog društva: od propasti industrije, loših privatizacija, lažnih obećanja, sve prisutnijeg nacionalizma i ksenofobije, do spremnosti na neželjene ustupke kada ono što se nudi djeluje unosno. Motiv je i pozorište koje traži svoje mjesto, svjesno da grada bez pozorišta nema, ali suočeno s lošim odnosom prema kulturi, izazovima i uticajima investitora i politike.

Glumica Branka Femić-Šćekić ukazuje da se adaptirani tekst, koji igraju u Gradskom pozorištu, u dobroj mjeri razlikuje od originala:

“Kokan je vrlo vješto adaptirao predstavu na priču o Gorskom vijencu, jer je to nešto naše najveće, ili kako moj lik kaže – ‘Svetinja’, ‘kamen temeljac nacije’. Onda se sa time poigrao i mi smo bili oduševljeni, ali pomalo i zapitani kako će ljudi reagovati jer je to ipak velika stvar. Ali, kad se to kroz umjetničku formu i jednu vrstu sarkazma predstavi, a onda povuče malo i u priču o Alanu Fordu, mislim da je pametnome dosta. Ta priča o prodaji predstave koju mi pravimo je zapravo priča o svima nama na ovim prostorima, o tome kako se povinujemo svemu i svima koji dođu sa strane misleći da su oni bolji, veći i da će nas oni naučiti kako treba. Na žalost, ispostavlja se da možda nema onih sa strane koji nas uče kako treba; mi bismo prodali i ono što je još uvijek naše... Ovu predstavu igram kao glumica, ali je doživljavam i kao građanka i mislim da je velika i važna da se podsjetimo, pitamo, preispitamo i kažemo: stani čovječe, dosta, ne treba nam niko sa strane, imamo mi dobrih i znavenih koji mogu i umiju da grade...”

Predstavu je komentarisao i Emir Ćatović:

“Ovo je možda samo jedna kap koja ukazuje na sve naše probleme, ali ne samo probleme u našem društvu, već i neke univerzalne probleme. Kada bismo se svi digli, kada bismo bojkotovali i za novu zgradu Gradskog pozorišta, i kada bismo se bunili zbog svih drugih stvari koje se dešavaju pred nama, pitanje je kakvo bi bilo naše društvo i kojim putem bismo išli. Ali, to je koeficijent naše inteligencije i, nazovite to, koeficijent našeg morala...”

Ćatović naglašava da je zadatak pozorišta da “uperimo prstom ka stvarima koje se dešavaju, pa i u pozorištu. Pozorište postoji da postavlja pitanja, da zapita i da, možda, nekad umije da da odgovore na ta pitanja.” Otud i njegovo obećanje: “Mi nećemo prestati da radimo ono što najbolje znamo da radimo!”

Jer pozorište zaista umije da otvori pitanja, da ukaže na probleme, da se naruga našim nespretnostima, ali i da prepozna i pohvali vrijednosti. I sve to čini slikajući stvarnost kao u "Bolivudu"  kroz spajanje naizgled nespojivog: poetike Petra II Petrovića Njegoša i estetike bolivudskog filma, svakodnevice prodavnice mašnica i radnika koji simbolizuju  rutinu i preživljavanje, sa uzvišenim svijetom bitaka, ideja i junaka kojima su inspirisana Njegoševa djela.

Još jednom treba reći: Gradsko pozorište, koje producira predstave za djecu i odrasle, među njima i sjajne kakve smo gledali u Herceg Novom, nema svoju kuću. Nema je ni deceniju ipo nakon prinudnog iseljenja iz Burovine, niti Hercegnovsko pozorište, koje je osnivač i sada sa Herceg Festom koproducent HAPSa, koji i ove godine zaslužuje odlične ocjene. 

U prva četiri dana festivala u Dvorani PARK HAPSovi programi privukli su 1000 posjetilaca različitih uzrasta. Uz dvije predstave, Bolivud i Kosovski ciklus Narodnog pozorišta u Prištini koja je imala i matine reprizu, organizovana je, kao specijalitet HAPSa disko žurka Old School Disco Party. Plesni podijum, novi prostor za buđenje ritma i sjećanja, bio je ovog puta u foajeu Dvorane Park, dobro “preuređenom” u disko klub osamdesetih.

SLEDEĆE SEDMICE NA HAPSU

Lutkarske predstave Ivica i Marica i Crvenkapa 7. I 8. aprila, potom Tvrđava prema remek djelu Meše Selimovića, italijanska produkcija

POČINJE HAPSić

Pozorišne predstave za najmlađu publiku su bez sumnje podsticaj dječijoj kreativnosti i mašti, ali i pedagoški i emocionalni vodič. Zato s punim povjerenjem organizatori HAPSa upućuju još jedan poziv koji se ne odbija: dovedite svoje mališane na HAPSić, a sa njima će biti oni koji znaju kako se pričaju priče: glumci Pozorišta mladih iz Novog Sada. Predstave "Ivica i Marica" u utorak 7.04. i "Crvenkapa" 8.04. počinju u Dvorani Park u 18 sati.

Pozorište mladih Novi Sad ima scenu za djecu i večernju scenu, velike hitove poput mjuzikla Kosa, Tri musketara, Dok te ja hranim i oblačim i predstave nagrađivane na festivalima širom planete. Organizatori su međunarodnog festivala pozorišta za djecu i mlade Novosadske pozorišne igre. U prvoj selekciji ovog festivala učestvovalo je hercegnovsko originalno Carevo novo odijelo, kao jedina predstava iz Crne Gore.

Podsjetićemo na podatak iz HAPS žurnala (prošlogodišnje jubilarno izdanje): ovo pozorište je prvo koje je dobilo Plaketu “Miloš Šami” 2001. godine za predstavu “Komadić” u režiji Emilije Mrdaković Mačković. Tada je o toj nagradi razmišljao žiri, slijedeći Šamijevu estetiku i poetiku vrsnog glumca, reditelja i pozorišnog pedagoga koji je nekoliko godina radio u Herceg Novom sa amaterima i utro im put do velikog broja nagrada na festivalima širom nekadašnje Jugoslavije.

Autor fotografija Danilo Babović