Kultura

Položaj umjetnika na Balkanu nije na zadovoljavajućem nivou. Razlog tome je, smatra slikar Igor Modrić, nedovoljna zainteresovanost publike za slikarstvo. Sem toga, ističe on, u inostranstvu se promocijom umjetnika i umjetničkih djela, kao i prodajom bave agencije i menadžeri. U Hrvatskoj i Crnoj Gori, kaže on, “likovnjaci” su prepušteni sami sebi. 

“U Crnoj Gori sam izlagao nekoliko puta. Mogu reći da mi je u nekim situacijama bilo lakše i jednostavnije, te da sam se bolje osjećao, nego izlažući u Hrvatskoj. Čak sam u nekim situacijama bio i bolje tretiran. 

Generalno mislim da je situacija ista u obje zemlje, kada je položaj umjetnika u pitanju. 

Što se samog slikarstva tiče, mi nismo estrada. Slikarstvo u osnovi zanima mali broj ljudi. Iz toga proizilazi i naš položaj takav kakav jeste“ – ističe Modrić. 

Da bi se poboljšao taj položaj, navodi Modrić, „likovnjaci“ bi trebalo da više poštuju svoj posao. 

Ne bi smjeli podilaziti nekim stvarima, organizovati neka sindikalna udruženja gdje bi se borili za svoja prava. Objektivno gledano, muzičari, pisci i svi ostali su za svoj rad plaćeni, osim nas koji, najprije, moramo u to što radimo uložiti ne samo ljubav, vrijeme, znanje, nego i dosta toga materijalnog, da bi onda u nekom povratu eventualno nešto dobili. Ja, kao i dosta mojih kolega, se bavim pedagogijom zato što mi ona omogućava egzistencijalnu sigurnost. 

Niti je ovo veliko tržište, niti ja imam talenta da sam sebe prodajem, niti to pokušavam. Te stvari se dogode od prigode do prigode. U principu, da sam znao nešto prodavati, vjerovatno bih radio neki drugi posao. 

Tržište je malo i tu nema puno mogućnosti“ – ocjenjuje Modrić. 

U svom ateljeu u Zagrebu, svakodnevno radi na novim radovima.  

“Inspiracija i talenat su dvije stvari koje se pretjerano ističu. Ni u jedno ni u drugo ne vjerujem. Kada bilo ko drugi ide na posao, ne pita ga niko da li je inspirisan da ga radi. Taj posao vam da nekad manje, nekad više zadovoljstva, nekad uopšte ne da. Tako je i sa mojim ili našim poslom. Ono što je moje jeste da sam svaki dan u ateljeu i da radim. 

Gospođa inspiracija, ako postoji, nekad navrati nekad ne, ali moje je da radim. Kad sam ja sa svojim alatom u ruci, jedino tada vrijedi, ako dođe“ – kaže Modrić. 

Sloboda je, navodi on, važna u bilo kom poslu, u čemu god da radimo.  

 „Slobodu svako nosi u sebi u onoj mjeri u kojoj je može ponijeti. Ja se bavim slikarstvom, koje je posao i poziv istovremeno, upravo zato što mi omogućava slobodu. Ne slobodu u smislu bijega od svakodnevnice, jer meni je svakodnevnica u ateljeu, već sloboda da kao ljudsko biće funkcionišem. 

Moj posao naravno nosi i neke teškoće, ali nosi i puno više drugih stvari. Kad se moje kolege žale koliko je teško slikati i kako je sve skupa naporno, ja samo kažem: Zamislite da radite na kasi u nekoj prodavnici ili neki sličan posao osam sati. Ako upoređujemo jedno i drugo, onda zaista  o teškoćama u našem poslu nema potrebe pričati. To je zadovoljstvo puno veće od ovih drugih“ – ističe Modrić. 

Kako navodi, slikarstvo nije posao, nego poziv, opredjeljenje.  

„Ta cijela priča nije lagana. Potrebna je ljubav i predanost. Čak i ako svi ti uslovi postoje, opet smo na nekom klizavom terenu. I ako postoji dovoljna mjera ljubavi, onda postoje i svi razlozi da se time bavite“ – kaže Modrić. 

Njegovu izložbu radova na papiru pod nazivom “3 U 1”, koja je nedavno otvorena u Gradskoj galeriji Kotor, zainteresovani mogu pogledati do 18. oktobra. 

Irena Mačić