Kultura

Tekst: Sanja Čavor

Foto: Radio Kotor

Lutkarsku predstavu „Ksenija i lovac“ Pozorišta mladih Novi Sad koju su nakon premijere 25. oktobra prošle godine djeca i roditelji širom regiona s oduševljenjem odgledali, gostovala je ovog ljeta i u Kotoru.  

Ugostili smo glumce Kseniju Mitrović i Slobodana Ninkovića i saznali detalje o predstavi, te snažnim porukama koje šalje.

Slobodan nam je kazao da je dugi niz godina posjetilac Kotora i festivala koji se svakog jula održava djeci u čast. 

“Moj prvi susret sa Kotorskim festivalom bio je 1997. godine kada smo gostovali sa predstavom Mali princ. Od tada do danas, skoro svake godine smo tu, a ovaj festival, pored onog u Šibeniku, pamtim kao jednog od najznačajnijih u regionu. Tokom svih ovih godina stekao sam mnoga poznanstva, družio se, razmjenjivao iskustva sa kolegama, a od najmlađe kotorske publike uvijek smo bili izuzetno dočekani i prihvaćeni, kao i ovog puta”,  navodi Ninković za emisiju „Nedjeljni razgovor”.

Ksenija je prvi put u Kotoru.

“Stari grad izgleda kao grandiozna kamena scena, oduševljena sam. Drago mi je što je ova priča dotakla srca djece”, rekla nam je Mitrović.

Ispričali su nam detalje o procesu nastajanja predstave.

“Kada je naša poznata novosadska kompozitorka Aleksandra Vrebalov dobila narudžbinu da komponuje muziku, njen prvi izbor bio je Pepeljuga. Međutim, shvatila je da ona uvijek nekako zavisi od nekog drugog, da se sve u toj bajci dešava mimo nje i onda je napisala svoju priču Ksenija i lovac koja je zapravo negdje i njena lična, intimna storija“, pojašnjava Ninković i dodaje da su potom angažovali dramaturškinju Teodoru Marković koja je napisala i tekst, te je tako “krenuo rad na predstavi o djevojčici koja je posebna, koja se ne snalazi u svijetu gdje se drugost ne prepoznaje, ne uvažava i ne podstiče na adekvatan način“.

Iako je „Ksenija i lovac“ dječja predstava, rado je gledaju i odrasli, jer im pruža uvid u to kako da u današnjem svijetu, punom izazova i nametnutih trendova, trebaju usmjeravati i ohrabrivati svoju djecu.

“Mladi su nam preplavljeni raznim sadržajima koji često imaju za cilj da ih ukalupe od najranijeg uzrasta. Oni koji su drugačiji pokušavaju da budu nešto što nisu kako bi se uklopili i bili prihvaćeni od strane svojih vršnjaka, a to je nedopustivo. Roditelji bi trebalo da prepoznaju autentičnost i talenat, da ih podstiču, njeguju na svim nivoima i budu im vjetar u leđa na putu ličnog odrastanja”, dodaje Ninković, ističući da oni koji zaista imaju istinsku podršku najbližih, prijatelja i okoline mogu da se razviju u kvalitetne ljude i kreiraju velika djela”.  

Da lutke oživljavaju u rukama majstora-animatora razigranog duha, uvijek nanovo uzlijeću na krilima nove kreativnosti, te da se radi o veoma zahtjevnoj vještini, potvrdili su nam naši sagovornici.

“Duboko vjerujem da djeci ništa ne može da zamijeni živu riječ, tu emociju i pokret koju na sceni donose glumci i lutke. To ne može nijedan nov tehnološki gadžet i za to je neophodan poseban dar i stalno usavršavanje”, kaže Ninković i podsjeća da se Pozorište mladih iz Novog Sada trudi da uvede nove tehnike u lutkarstvu, realizuje brojne radionice, govori o važnim temama današnjice, ali je sistemska podrška u tom smislu zaista ključna.

Do kraja godine, otkrivaju nam, u planu je više projekata.

“Radićemo lutkarsku predstavu Crvenkapa Saše Latinovića, Vreme sporta i razonode u režiji Žanka Tomića. Olja Đorđević će do kraja godine raditi i Nušićeve Hajduke, planirali smo i predstavu Ivica i Marica. Planiramo i da radimo lutkarske predstave za odrasle. Ono što može lutka, ne može dramski teatar. Pozorište lutaka nudi mnogo veću slobodu, maštu, a i izraz je sasvim drugačiji”, poručuju Mitrović i Ninković.

Razgovor možete poslušati na linku Nedjeljni razgovor.